Tijekom dugog čekanja na preuzimanje kraljevskog trona kralj Charles III. isticao se svojim otvorenim stajalištima o svemu, od klimatskih promjena do arhitekture, no sada bi kao monarh mogao pokušati svoje karte držati skrivenima.
Neki su ga ismijavali zbog njegovih stajališta i optuživali ga da se miješa u politička i društvena pitanja koja ga se možda ne tiču, no on je uvijek vjerovao da bi trebao izraziti svoje mišljenje o pitanjima za koja smatra da su važna Britancima.
Ipak, bio je svjestan da su biti prestolonasljednik i biti monarh dvije vrlo različite uloge. U televizijskom dokumentarcu povodom 70. rođendana, 2018. tadašnji je princ Charles pokušao umiriti strahove da će iskoristiti svoj položaj za promicanje ciljeva koje preferira.
"Ideja da ću nastaviti na točno isti način...potpuna je besmislica jer su dvije situacije potpuno različite", rekao je te dodao da se njegova javna kampanja, kada postane kralj, neće nastaviti.
Ta promjena možda i nije tako jednostavna, navodi Reuters.
Godinama se princ nalazio u raskoraku između tradicionalnijeg stila vladanja koji je podržavala njegova majka, kraljica Elizabeta II. i uz koji je odrastao, i modernije, pristupačnije verzije koju zagovara njegov sin i nasljednik, princ William .
Novinarka Catharine Meyer navela je u biografiji iz 2015. da je njegova strast prema određenim pitanjima, posebice zaštiti okoliša, izazvala uznemirenost u Buckinghamskoj palači, kao i kod same kraljice.
Prema britanskom nepisanom ustavu, kraljevska obitelj trebala bi ostati iznad politike, što je Elizabeta poštovala i zadržavala svoje mišljenje za sebe tijekom dugogodišnje vladavine.
"Nemam pojma kakva je njezina stvarna politika, a ja sam bio premijer 10 godina", rekao je Tony Blair , premijer od 1997. do 2007.
Ispred svog vremena
Novi kralj je pet desetljeća vodio kampanju za teme koje su mu bile bliske srcu, pokupivši pritom i pohvale i pokude.
Pristaše Charlesa III. kažu da je on čovjek ispred svog vremena koji duboko promišlja o nekim važnim pitanjima i želi iskoristiti svoju ulogu kako bi ih istaknuo.
Kritičari pak navode da su zbog njegova položaja ljudi povlađivali njegovim stajalištima, iako se s nekima od njih ne slažu.
On je i sam priznao da je iznošenje ideja poput onih o klimatskim promjenama desetljećima prije nego što su svjetski čelnici to stavili u središte pozornosti navelo neke da ga optuže da je "idiot".
Jedno od njegovih najvećih osobnih postignuća bilo je osnivanje Prince's Trusta, dobrotvorne organizacije za pomoć mladim Britancima u stjecanju vještina i obuci za pronalaženje ili pokretanje posla.
Osnovan za rastuće krize nezaposlenosti taj je sustav pomogao više od milijun ljudi, a sam Charles je tada rekao da bi bilo neodgovorno zanemariti takva pitanja.
Govorio je i o arhitekturi, protiveći se nekima idejama unutar graditeljstva i otvoreno ne prihvaćajući dizajn mnogih modernih zdanja.
Proširenje londonske Nacionalne galerije 1984. opisao je kao "monstruoznu" intervenciju "na licu voljenog i elegantnog prijatelja".
Svoja tradicionalna načela urbanizma proveo je u praksi u Poundburyju, urbanom produžetku srednjovjekovnog grada Dorchestera u jugozapadnoj Engleskoj, na 400 jutara zemlje u vlasništvu njegovog Vojvodstva od Cornwalla.
Nadriliječništvo
Ismijavano je i njegovo zagovaranje alternativnih lijekova i terapija.
"Princ Charles pridonosi lošem zdravlju nacije pretvarajući se da svi možemo pretjerano uživati, a zatim uzeti njegovu tinkturu i biti opet dobro", rekao je 2009. Edzard Ernst , bivši profesor na Sveučilištu Exeter optuživši Charlesa za "otvoreno nadriliječništvo".
No njegova glavna preokupacija bila je strast prema ekološkim pitanjima i organskim poljoprivrednim proizvodima te osnivanje brenda Duchy Originals za promicanje organske hrane.
Zagovarao je održivost i posljednjih godina upozoravao da problemi uzrokovani klimatskim promjenama potiču ratove, terorizam i masovne migracije.
I sam je priznao da su njegovi stavovi izazvali kontroverze. Činilo se da mnogi misle da samo skačem s jedne teme na drugu, s arhitekture na poljoprivredu pa sljedeće, rekao je.
"Ono što sam zapravo pokušavao pokazati jest da su sve te teme potpuno međusobno povezane i da moramo sagledati cijelu sliku kako bismo razumjeli probleme s kojima se suočavamo", objasnio je.
Kako prestati biti buntovnik
No nisu samo njegova stajališta izazivala zabrinutost, već i njegovi pokušaji da pokrene pitanja kod tadašnje vlade. Godine 2013. otkriveno je da je tijekom prethodne tri godine održao 36 sastanaka s vladinim ministrima.
Teme su se kretale od pristupačnog ruralnog stanovanja, kvalitete hrane u bolnicama i očuvanja povijesnih zgrada do resursa za britanske trupe u Iraku i sudbine patagonskog zubaca.
Još u lipnju ove godine izazvao je oštru reakciju ministara nakon što je objavljeno da je kritizirao vladinu politiku slanja tražitelja azila u Ruandu.
"Princ Charles je ukras našeg javnog života, ali to će prestati biti šarmantno ako se pokuša ponašati na isti način kada bude kralj", rekao je za Times neimenovani viši ministar dodavši da će to "postaviti ozbiljna ustavna pitanja".
Godine 2014. princ je izazvao diplomatski sukob kada su u javnosti objavljeni privatni komentari u kojima je navodno usporedio ruskog predsjednika Vladimira Putina s Adolfom Hitlerom nakon ruske aneksije Krima.
"On ima pogled na svijet i želi ga nametnuti pa se na sve načine ne želi prilagoditi očekivanjima, što ga čini buntovnikom", rekao je Tom Bower , autor biografije novog kralja Charlesa III. "Mislim da će monarhija biti u opasnosti ako bude kralj pobunjenik", rekao je.
U svojoj novoj ulozi, kralj će održavati tjedne privatne audijencije s premijerkom ili premijerom gdje će razgovarati o vladinim pitanjima.
Republika, skupina koja se zalaže za ukidanje monarhije, kaže da ima jednostavnu poruku za novog kralja. "Ako Charles želi biti uključen u politiku, neka se kandidira na izborima".
Njegov bivši privatni tajnik William Nye rekao je da će novi kralj slijediti primjer svoje majke i djeda Georgea VI. , oslanjajući se na vlastita iskustva.
Međutim, sam kralj Charles III. je sugerirao da postoje neka pitanja o kojima će odbiti šutjeti.