Bila je prva ukrajinska premijerka, vladala je u razdoblju od 2005. do 2007. godine, više puta se kandidirala za predsjednicu, a na posljednjim izborima gdje je komičar Volodomir Zelenskij završio kao pobjednik, osvojila je treće mjesto. Julija Timošenko rođena je u 1960. godine u gradu Dnjepropetrovsku, u radničkoj obitelji. Odgojila ju je samohrana majka jer ih je otac napustio dok je Julija bila malena. Žena je to koja je radila nekoliko poslova da bi prehranila svoju obitelj, a osim o Juliji, brinula se i o svojoj mlađoj sestri i roditeljima. Budući da je rasla bez oca i zbog toga je uvijek isticala kako se za sve morala vraški potruditi, to se osjetilo u njezinoj karizmatičnosti i snazi, a neki su išli toliko daleko da su Timošenko uspoređivali sa Željeznom lady", bivšom premijerkom Velike Britanije Margaret Thatcher . I sada kada je njezina zemlja pod napadom, ona ju je ostala braniti, a u ponedjeljak je poslalaporuku Hrvatima i zahvalila na podršci.

Izvor: Profimedia

Tko je Julija Timošenko?

Osim političke moći, ono što je dodatno obilježilo Juliju je njezina frizura, famozne pletenice omotane oko glave prozvane su Timošenko pletenice". Nakon fakulteta gdje je studirala enomosku kibernetiku zaposlila se u tvornici oružja, koja je proizvodila vojne strojeve i svemirsku opremu. Vrlo brzo je shvatila kako će joj takav način poslovanja u potpunosti formirati život te je sa suprugom Aleksandrom Timošenkom odlučila raditi dodatne poslove, a zajedno su 1990-ih otvorili videoteku i ostvarili znatnu dobit.

Budući da je u to vrijeme vladala energetska kriza, bila je nestašica plina, njih dvoje su i to odlučili iskoristiti. Zakupili su mjesto na novootvorenoj Burzi roba u Moskvi te su na taj način osigurali opskrbu Ukrajine naftnim proizvodima. Uz to je došlo i enormno bogaćenje, kao i obnova ekonomskih veza između Rusije i Ukrajine. Od 1991. godine bila je generalni direktor ukrajinske benzinske korporacije (CUBE). U pozadini svega bio je i njezin politički uspon koji je došao kroz pomaganje lokalnoj zajednici koji su joj to vratili na izborima. Iako kaže kako je vrlo religiozna osoba, navodno koristi usluge brojnih gatara i vidovnjaka, a ponajviše u drugoj sredini devedesetih godina kada je krenuo i uspon na političkoj sceni.

Izvor: Profimedia

Prvi put je izabrana u ukrajinski parlament 1996., a 1999. imenovana je zamjenicom premijera za gorivo i energiju pod premijerom Viktorom Juščenkom . Dvije godine kasnije, početkom 2001., smijenjena je, uhićena i nakratko zatvorena zbog optužbi za korupciju. Timošenko je uvijek tvrdila da su optužbe politički motivirane, a kasnije su odbačene.

U studenom 2001. osnovala je Blok Julije Timošenko. Iako se Timošenkova ranije smatrala snažnom kandidatkinjomza predsjednicu, sklopila je savez s Juščenkovom strankom Naša Ukrajina i podržala njegovu kandidaturu za predsjednika 2004. godine. Nakon što je Juščenko postavljen za predsjednika, imenovao ju je za premijerkuu siječnju 2005. godine. Njezin je kabinet smijenjen devet mjeseci kasnije.

Izvor: Marko Lukunić/Pixsell

U prosincu 2007. godineTimošenko je ponovno preuzela poziciju premijerke. Do tada najprepoznatljivija ličnost u Ukrajini, zalagala se za promjene ustava koje bi zemlju pretvorile u parlamentarnu republiku. U siječnju 2010. godine kandidirala se za predsjednicu, no završila je na drugom mjestu dok je pobjedu odnio Viktor Janukovič . Njezinim porazom krenule su istrage o tome da je iz Rusije kupovala plin po napuhanim cijenama, što je dovelo do njezinog uhićenja 5. kolovoza 2011. godine. Osuđena je na sedam godina zatvora zbog navodnog prekoračenja ovlasti u pregovorima oko kupnje ruskog plina. Nalazila se u pritvoru gdje je nekoliko navrata štrajkala glađu. Tamo je ostala nešto manje od tri godine jer je puštena u veljači 2014. godine kada je ukrajinski parlament izglasao njezino puštanje. Ponovno se kandidirala za predsjednicu u ožujku 2019. godine, završila je na trećem mjestu, a pobjedu je odnio danas jedan od najpoznatijih predsjednika na svijetu Volodomir Zelenskij.

O njoj je dokumentarni film snimio i hrvatski redatelj i producent Jakov Sedlar . Nakon snimanja filma ostali su dobri prijatelji.

"Ja toliko duboko volim Ukrajinu. Ne moja obitelj, ne moji voljeni - oprostite mi, ne moj vlastiti posao, ne moje ambicije. Moj život je Ukrajina", rekla je Julija Timošenko u Sedlarevom dokumentarcu.