Odmah da razbijem jednu veliku iluziju – SAD u božićno vrijeme ne odiše blagdanskim duhom kada su ukrasi u pitanju. U dva tjedna boravka u Washingtonu, američkoj prijestolnici, ukrase sam možda vidjela na dva, tri mjesta.

Na ulaznim vratima Bijele kuće, u zračnoj luci i na nekoliko brodica usidrenih u Annapolisu, predgrađu udaljenom 30-ak minuta automobilom od centra Washingtona. Sigurno je tom 'siromaštvu' ove godine pripomogla i tragedija u osnovnoj školi Sandy Hook, u kojoj je bivši učenik Adam Lanza ubio 26 učenika i učitelja.

Do Badnjaka su sve zastave na ulicama Washington DC-ja bile spuštene na pola koplja, pa se blagdanski duh najviše osjećao u prepunim trgovinama iz čijih su izloga vrištali natpisi o rasprodajama i sniženjima.

No, bez obzira na doba godine, ako planirate put na istočnu obalu SAD-a, Washington je destinacija koju ne smijete preskočiti. Donedavna drugi najopasniji grad u Americi, DC je danas meka političke elite, lobista, yuppieja i post-graduate studenata.

Iako i dalje postoje neki kvartovi u koje se ne zalazi, ovdje se osjećate poprilično sigurno i noću i danju. Policija patrolira 24 sata dnevno, pogotovo oko Kongresa, Bijele kuće, i ostalih vladinih zgrada. A toga u gradu ima na pretek, samo se dovoljno prošetati avenijom Pennsylvania – na vrhu je Capitol Hill, a na dnu Bijela kuća, na svjetski poznatom broju 1600.

Upravo sam zbog te adrese oduvijek i željela posjetiti Washington, odnosno Bijelu kuću. Dom svih američkih predsjednika od Johna Adamsa , mjesto gdje se odvijaju fascinantne stvari koje se ne tiču samo SAD-a nego svih nas, bez obzira na zemlju u kojoj živimo. Zato je obilazak Bijele kuće bio prvi na listi prioriteta, a ulazak je bio sve samo ne jednostavan.

Iako su do sada stranci mogli u obilazak jednako kao Amerikanci, State Department je nedavno posjete ograničio samo na američke državljane. Ostali mogu ući samo uz pratnju nekoga iz ambasade zemlje iz koje dolaze.

Mi smo imali tu sreću pa smo se, uz veliku pomoć hrvatske ambasade u Washingtonu, našli na popisu posjetitelja i vidjeli istočno krilo Bijele kuće – knjižnicu, sobu porculanskog pribora za jelo, crvenu, zelenu i plavu sobu (omiljenu Geogea W.Busha ) kao i veliku salu za državničke večere.

Zapadno krilo, u kojemu je Ovalni ured i uredi najbližih predsjednikovih suradnika, nažalost nije otvoreno za posjetitelje, a fotografiranje je strogo zabranjeno na čitavom posjedu. Iako smo svi imali telefone s kamerama u džepu, pored 20-ak pripadnika Tajne službe koji vas prate u stopu, ne padne vam na pamet oglušiti se na upozorenja.

Washington je, uz politiku, i grad znanja. Ima 10-ak Smithsonian muzeja i svi su, pazite sad – besplatni. O da, nula dolara. Kako su mi objasnili nakon što sam tri puta pitala nismo li se možda krivo razumjeli, znanje mora biti dostupno svima i svi koji žele mogu se doći obrazovati u muzeje, bez da ih to išta stoji.

Jedini muzej koji se naplaćuje 22 'baksa' iliti dolara, a preporučam ga apsolutno svima, jest Newseum. Jedinstven i fascinantan, muzej je potpuno posvećen newsu odnosno novinarstvu, od njegovih početaka do danas.

Tako ćete tamo naći originalne naslovnice od slijetanja na Mjesec, preko 'suvenira' iz rata u BIH, do posljednje predsjedničke utrke Baracka Obame i Mitta Romneya .

Iako je muzej fokusiran uglavnom na američko novinarstvo, ima u njemu i malo Hrvatske – tako sam na memorijalnom zidu palim novinarima pronašla sliku Siniše Glavaševića , a na dijelu posvećenom terorističkim napadima 11.rujna 2001. godine, uz sve svjetske novinske naslovnice, stoji i ona Novog lista .

Puno se toga ima vidjeti u Washingtonu, bez obzira na doba godine. Zimski praznici mogu biti dobar povod ili izgovor, ali kada pročitate ovaj tekst, nadam se da ćete shvatiti da vam izgovor uopće ne treba.