U Beogradu je u 81. godini nakonteške bolesti preminuo Ljubiša Smoki Samardžić , jedna od glumačkih legendi srpskog i jugoslavenskog glumišta, objavili su u petak navečerbeogradski mediji.
Samardžić je u prosincuprošlegodine imao tešku operaciju mozga, a njegovo zdravstveno stanje posljednjih je nekoliko dana je bilo iznimno loše, objavio je beogradski list Kurir .
Liječnici od prosinca prošle godine nisu imali optimistične prognoze, a njegovo se stanje pogoršalo zbog kronične leukemije od koje je već dulje bolovao.
Ljubiša Samardžić rođen je 19. studenog 1936. u Skoplju u obitelji rudara, a zahvaljujući velikom glumačkom talentu postao je istaknuto i nezaobilazno ime u jugoslavenskoj i srpskoj kinematografiji, ostavljajući iza sebe brojne nezaboravne uloge na filmu i televizijskim serijama.
Prvu ulogu igrao je 1961.u filmu "Igre na skelama", a potom i niz uloga među kojima u filmovima "Bitka na Neretvi", "Valter brani Sarajevo", "Bombaši", "Sutjeska", "Ljubavni život Budimira Trajkovića", "Lude godine", "Rad na određeno vrijeme", "Moj tata na određeno vrijeme", "Nije lako smuškarcima", "Magareće godine", "Ubojstvo spredumišljajem", "Nataša", "Konji vrani"...
U bogatoj televizijskoj karijeri igrao je u serijama "Vruć vjetar", "Povratak otpisanih", "Kuda idu divlje svinje", "Bolji život", "Policajac sPetlovog brda", "Jesen stiže, dunjo moja"...
Nadimak "Smoki" dobio je zahvaljujući istoimenom liku kojeg je tumačio 1963. u filmu "Pješčani grad".
Posljednja uloga koju je ostvario bila je u seriji "Miris kiše na Balkanu" 2011. koju je i režirao.
Njegov redateljski prvijenac bila je dramom o bombardiranju SR Jugoslavije 1999. "Nebeska udica", a potom je režirao i filmove "Nataša", "Ledina", "Konji vrani"...
"Ja sam, zapravo, čovjek iz rudarske obitelji koji smatra da je taj rudarski kruh zaista težak. Znam da sam kao dijete zapamtio nešto vrloznačajno, a to je poštovanje čovjeka po svaku cijenu i požrtvovanje za svakoga. Uvijek sam u igru unosio srce i iskrenost, želeći po svaku cijenu da mi se to vrati. Na sreću, ta moja iskrenost je bila presudna da imam veliki, ogroman kredibilitet autora i kod kolega", govorio je u intervjuima Ljubiša Smoki Samardžić.
Sve svoje nagrade i priznaja - od Zlatnih arena u Puli do nagrade za životno djelo 2005. poklonio je Jugoslavenskoj kinoteci.