U novoj epizodi Tehnolovac je donio recenziju najnovije malene akcijske kamere, GoPro Hero 11.

GoPro je slavu stekao prije dvadeset godina kada su na tržište izbacili revolucionarnu malenu akcijsku kameru. Modeli koji su uslijedili svaki put su bili sve bolji i bolji. Inovacija je bila vidljiva na svakom novom modelu. Avanturisti, sportaši i ponajviše snimatelji koristili su GoPro kamere da bi dobili najneobičnije snimke. GoPro je postao sinonim za kompaktnu i pristupačnu akcijsku kameru koja je iznimno jednostavna za korištenje. Mnogi su pokušali kopirati taj uspjeh, no nitko nije napravio takvu revoluciju kao GoPro. Gotovo je nezamislivo da u današnje vrijeme neki videobloger, putopisac, ekstremni sportaš ili ozbiljniji snimatelj u svojoj torbi nema barem jedan GoPro. Većina ih ima nekoliko, jer su razni dodaci koji ovu kameru smještaju na najneobičnija mjesta, način snimanja pomaknuli na novu razinu.

U kutiji se, osim uređaja, nalazi i korisna torbica za spremanje kamere i dodataka, upute za korištenje, naljepnice, USB-C podatkovni kabel, jedno samoljepljivo zakrivljeno postolje, vijak za učvršćivanje, zatim nezaobilazna baterija te nosač za kameru.

Poklopac baterije se relativno lako otvara, što znači da bi trebao dobro štititi osjetljivu unutrašnjost gdje je smještena baterija. Ona je skroz prazna tako da je prva stvar koja nas čeka punjenje baterije.

Kao i kod prethodnog modela, 11-ica ima prihvate na dnu koji su lako dostupni za montažu na nosač koji nam je potreban.

GoPro Hero 11, kako je naziv ovoj najnovijoj inačici, po nekim stvarima gotovo je ista kao i prethodni model... No postoje i novosti koje su više nego dobrodošle za današnji način stvaranja i konzumiranja videosadržaja.

Pa krenimo sa specifikacijama. Senzor u 11-ici ima 27.6 MP i rezoluciju od 5599x4927 px. Dosta neobičan omjer, no to ćemo pojasniti malo kasnije. Načini snimanja koje imamo na raspolaganju su od maksimalnog 5.3K s 25 sličica u sekundi do minimalnog Full HD 1080p s 240 sličica u sekundi.

Pojednostavljeno, te brojke znače da možemo imati iznimno veliku sliku s malim frame rateom, ili veliku sliku s velikim frame rateom. OK, u kojem slučaju nam treba velika slika? Najčešće je to kada želimo prikazati maksimalan kadar i maksimalnu kvalitetu slike onoga što snimamo. No u tom slučaju kompromis moramo napraviti s maksimalnim brojem sličica koje se prikazuju u sekundi. To nam govori da bi te snimke trebale biti mirnije, sa sporijim kretnjama jer će nam u protivnom krajnji rezultat biti ne tako savršeno oštar i tu snimku nećemo moći prilagoditi za ''cool'' efekt slow motiona, tj. usporenog kretanja. S druge pak strane, ako snimamo nekakav dinamičan i brz sport ili kretnju, a pogotovo ako se naknadno volimo malo poigrati s usporavanjem snimke, opcija je 1080 p s 240 sličica u sekundi. Ako takvu snimku usporimo na standardnih 25 sličica, malo matematike nam kaže da finalni razultat može biti snimka čak 9.6 puta sporija nego original.

GoPro 11 ima još neke novosti koje su dosta praktične. Jedna od njih je i HyperView mod koji je u odnosu na prethodnike mrvu širi. To u praksi znači da u tom modu na raspolaganju imamo iznimno široki kadar s kojim možemo uhvatiti jako, jako puno sadržaja koji su u rubu kadra. Mana tog moda je očita. Što je širi kadar, slika se više distorzira, tj. iskrivljuje. Primjer toga je jednostavan, ako kameru stavimo u taj mode, a u rubu kadra imamo nekakav detalj koji znamo da je savršeno ravan, u ovom slučaju, običnu olovku, onda možemo vidjeti koliko se olovka u snimci čini neravno. To je ta distorzija, ondnosno iskrivljenje kadra prilikom iznimno širokog kuta leće. Naravno, takav mode je odličan za neke cool snimke gdje je pravi fokus na sredini kadra, a dodatna širina nam samo dodaje na dinamici i snimci daje dojam da se krećemo brže nego što to zaista jest. A ako pak volimo portretne karikature, onda je ovo pravi mode za to.

Nadalje, mode koji smo vidjeli na prošlom modelu, koji sam regulira da nam horizont uvijek bude u ravnini, u 11-ici je otišao korak dalje. Sada imamo mode koji se zove Horizon Leveling Lock. U njemu kameru doslovno možemo okretati oko osi a da nam snimka ostane u ravnini s horizontom. Vrlo zanimljivo i praktično. To je moguće radi onog neobičnog omjera koji sam spomenuo na početku. Omjer 8:7 je u svijetu fotografije i videosnimanja skroz neobičan. Većina današnjeg videosadržaja ima omjer 16:9. No kako je današnje digitalno doba s raznim platformama za djeljenje videa i fotografija počelo diktirati neke nove trendove, GoPro je odlučio 11-icom ponuditi dosta praktično riješenje za to. S omjerom stranica 8:7, GoPro daje mogućnost da s jednim snimanjem kadar možemo prilagoditi za dva različita tipa sadržaja.

Horizontalnu snimku koja nam je standardna koristimo za, primjerice, gledanje na televizoru ili monitoru. No ako želimo tu istu snimku koristiti za društvene mreže, moguće ju je prilagoditi u vertikalni mode za razne storyje. Mogu samo reći, bravo GoPro. Stabilizacija snimke koju GoPro naziva HyperSmooth 5.0 radi iznimno dobro što je jako korisno kada nam kamera nije najstabilnija.

Neki GopPro koriste za fotografiranje, no ja nisam baš neki ljubitelj toga... Ali dobro je znati da imamo i tu mogućnost. Fotografije se rade na istom senzoru kao i videosnimanje, tako da je kvaliteta vrlo dobra. Ono za što je GoPro jako dobar jest kreiranje timelapse videa. To su ona videa sastavljeni od mnoštva uzastopnih fotografija. Najčešće je to nekakav video koji bi snimanjem trajao jako, jako dugo. S timelapse tehnikom, smanjuje se vrijeme snimanja, a krajnji rezultat je jako efektan.

U opcijama 11-ice postoje predefinirani modovi za razna kreativna snimanja, star trails, odnosno snimanje kretanja zvijezda... ja to nisam isprobao jer u Zagrebu zvijezde nisu često vidljive. Taj test će morati pričekati neki izlet u prirodu daleko od svjetlosnog zagađenja. Nadalje, imamo opciju light painting, tj. slikanja svjetlom, vehicle lights – snimanje tragova svjetala vozila, noćni timelapse i tako dalje...

GoPro 11 ima dosta predefiniranih opcija za snimanje, fotografiranje i timelapse, a da bi do njih došli, koristimo stražnji zaslon osjetljiv na dodir. Uz njega, odnosno nasuprot njega, na prednjoj strani smješten je i maleni zaslon u boji koji služi za videoblog ili samo za pregled kadra. Ispod leće nalazi se mikrofon koji radi sasvim solidno, no naravno da u slučaju potrebe kvalitetne audiosnimke, ovaj mikrofon neće biti baš idealan jer je smješten u kućištu te samim time hvata svaki dodir ili pomak kamere.

U tom malenom kućištu nalazi se i GPS tako da ako i zaboravimo gdje smo što snimili, u aplikaciji možemo vidjeti točno gdje je snimka napravljena. Preko aplikacije možemo pregledavati snimke, kontrolirati i podešavati kameru te koristiti mogućnost livestreama.

Novost koja dolazi uz GoPro pretplatu je i automatsko spremanje snimki na GoPro cloud prilikom spajanja kamere na internet. S tim dolazi i opcija da nam GoPro svaki dan napravi mini montažu najboljih snimki što smo snimili tog dana. Korisno za one koji svoj sadržaj žele svaki dan dijeliti na društvene mreže.

Baterija je naravno izmjenjiva, a novost je da uz GoPro 11 sada dolazi nova enduro baterija. Navodno je izdržljivija od standardne, no kako standardna nije došla uz kameru, to nisam mogao usporediti. Trajanje baterije naravno ovisi o korištenju, no rekao bih da s punom baterijom možemo snimiti od sat do dva materijala, ovisno o modeu u kojem snimamo.

Na kraju, spomenimo i ono po čemu su prethodni modeli bili na lošem glasu. Pregrijavanje i zaustavljanje snimanja radi pregrijavanja. Meni se to s 11-icom nije dogodilo, ne znam jesu li riješili problem ili ja sam ja samo imao sreće. No, po meni, pregrijavanje kod GopPro 11 više nije problem.