Već je šesta sezona popularnog reality showa 'Život na vagi' iza nas, ali brojke i dalje govore svoje. Pobjednik treće sezone nagrađivanog RTL-ovog reality showa 'Život na vagi' i dalje je rekorder kada se u obzir uzmu skinuti kilogrami. Upravo zato smo pitali njega, Alena Abramovića , kako se boriti s pretrpanim blagdanskim stolom i "gladnim očima", odnosno točnije rečeno, kako voditi bitku protiv samog sebe i prejedanja. Prejedanje, prema njegovim riječima, nema veze s osjećajem gladi već s emocionalnom prazninom, koja je samo jedan od uzroka ovog ponašanja kod ljudi.
Za RTL.hr se osvrnuo na svoje misli kada je riječ o njegovom sudjelovanju u showu, na najznačajnije promjene koje je ondje naučio, ali i na to da je i dalje, nakon punih šest sezona rekorder po broju skinutih kilograma. S druge strane je komentirao što bi poručio osobama koje se dvoume oko prijave u popularni reality show te koje savjete bi udijelio ludima koji se teže kontroliraju za blagdanskim stolom. Čak i ako "zastranite" sa slasticama, Alen i za to ima savjet.
S kakvim mislima se prisjećate showa 'Život na vagi'?
Samo pozitivno, stvarno. Inače sam sklon da neke stresne situacije stavim po strani, kao što bi Gabi Novak rekla: 'Pamtim samo sretne dane'. Za mene je to bilo strahovito fantastično iskustvo koje mi je stvarno promijenilo život. Sjećam se tih stresnih situacija prije samog showa u smislu nekakvih nagađanja kako ću, što ću. Prije svega, mislim, da je oglas bio vani pet tjedana i još tada sam se premišljao oko prijave u show. S obzirom na to da sam gledao drugu sezonu i ni u jednom trenutku mi nije palo napamet da bih mogao biti ondje s njima, kad je došla prijava za treću sezonu, bio sam lošeg zdravlja i imao sam 181 kilogram. Gledao sam tu prijavu i pomislio sam zašto se ne bih prijavio i rekao sam sebi: 'Ma ajde se prijavi, ionako te nitko neće zvati'. Eto, s takvim mislima sam ušao. Nakon prijave uslijedio je casting i eto mene u showu.
Koja je, po vama, najznačajnija promjena koju ste naučili u showu i dandanas je se pridržavate?
Najveća promjena bi bila sama aktivnost i prehrana kojih se pridržavam dandanas. Naravno da se nikada ne pridržavaš kako si se nekada pridržavao u showu, ali jednostavno imaš te neke alate kojima si, ako se nešto dogodi i dobiješ pokoji kilogram, jednostavno znaš što treba činiti. To je glavna stvar koja se zadržala i danas, a zadržat će se i do kraja života. Druga stvar je ta da otkriješ neke stvari o sebi, a to je da si zapravo puno moćniji i dobiješ samopouzdanje. Kod mene je ostalo to jer sam ostao u tom poslu i postao motivacijski trener. Puno je ljudi smršavjelo uz moje savjete ili nekakvim nadgledanjem. Dobio sam tu snagu i od totalno zatvorene i začahurene osobe postao sam netko tko svoje iskustvo prenosi na druge. Ljudi smršave, vrate kilograme, ali nema veze. To je borba. Ljudi koji su pretili morat će paziti do kraja života, ali to ne znači da moraju biti pretili. Nikakve floskule - usporen metabolizam, teške kosti, bla bla, što god. Naravno, sve to ima utjecaja genetike, ali ne znači da moramo biti pretili. Uvijek postoje sistemi kako da se tog riješimo.
Nakon šeste sezone i dalje ste rekorder po broju skinutih kilograma. Jeste li ponosni?
Uvijek sam govorio da sam zahvalan. Naravno, zahvalan sam RTL-u i samome sebi na prilici koju sam iskoristio. U jednom trenutku sam shvatio da sam cijeli život zapravo pokušavao umanjivati svoje neko svjetlo da se netko drugi slučajno ne bi osjećao uvrijeđenim ili ugroženim. Tada sam shvatio da to je besmisleno raditi jer zašto ne bih bio ponosan na svoj rezultat? Ionako nikada nisam ganjao neki rekord, ali očito sam napravio nešto što zasad još uvijek nitko nije uspio u šest sezona. I jesam, ponosan sam na svoj rezultat. Nije nešto što ću ja iskorištavati i isticati, ali mislim da je najbolje, je. Više od ponosa sretniji sam što mijenjam svoj život nabolje.
Što biste savjetovali ljudima koji se dvoume oko prijave u show 'Život na vagi'?
Nađete se u bezizlaznoj situaciji - ili ćeš odustati skroz ili ćeš si dati truda. Tada otkriješ kakav sportski duh i srce možeš imati. Ja se nikada nisam bavio sportom. Sebe sam doslovno počeo doživljavati kao sportaša tamo, ali i poslije showa. To je možda malo pretenciozno reći, ali neke stvari koje mi radimo, i treneri su nam sami potvrdili da to neki sportaši ne bi izdržali. Riječ je bila o nekim kondicijskim stvarima tako da uglavnom bih svima poručio da se uopće ne dvoume jer nema ništa loše vezano uz show, a može izaći samo nešto dobro iz toga.
Uskoro nam se bliže blagdani. Ponekad je teško paziti na prehranu u takvom izobilju pa koje biste vježbe savjetovali drugima kojima je teško reći "ne" blagdanskom stolu?
Baš mi je to jedna od tematika - kako preživjeti blagdane što se tiče livea koji radim u prosincu. Najbolji sistem je jednostavno ne razmišljati: 'Sad dolaze blagdani pa ću napraviti raspašoj'. Pokušajte biti umjereni. Nitko ne kaže da ne trebaš pojesti kolač, ali ne trebaš i cijeli protvan. Zašto bih pojeo 10 kiflica? Mora se naći taj trenutak i umjerenost. Tada ćeš shvatiti da nema potrebe da se prejedeš jer kada tako trpaš hranu u sebe, onda je to nešto sasvim drugo. To je povezano onda s emotivnim bjegovima i sličnim stvarima. Moraš se skulirati, pojedi kolač, izađi vani i idi hodati. Nećeš imati osjećaj da ćeš biti zakinut za vrijeme blagdana u odnosu na druge ljude. Jednostavno možeš sve, ali budi umjeren. Pojedi jedan kolač, ali nemoj pet.
Ako netko čak i skrene s te rute, preporučujete li onda povratak tim, nazovimo ih, zdravim navikama ili?
Apsolutno, povratak zdravim navikama, ali caka je u tome što ja ne mislim da je dobro za blagdane, kada nas sa svih strana mame kolači, mesine i francuske salate. Ne treba to izbjegavati, već biti umjeren. Ako opet izbjegavaš, radiš torturu nad sobom i opet ćeš imati emotivnu prazninu i opet će se to negdje odraziti pa ćeš se prejedati kasnije. Možda nakon Nove godine ćeš se prejedati. Znam da možda ružno i grubo zvuči, ali to je jednostavno tako. Caka je u umjerenosti. Ako se dogodi, na primjer, da si se za Staru godinu napio, normalno je da ćeš sutra napraviti neki post ili ćeš ići hodati, možda napraviti trening pomoću kojeg ćeš izbaciti te otrove iz sebe.