Antonija Blaće ,po mišljenju mnogih najbolja hrvatska televizijska voditeljica, ovih je dana proslavila čak 15 godina bogate televizijske karijere. Njezino prvo televizijsko pojavljivanje bilo je 2004. godine u prvom hrvatskom 'Big Brotheru', u kojem je bila jedna odnatjecatelja, da bi već sljedeće sezone (2005.) ponovno bila dio najpopularnijeg realityja na svijetu - kao voditeljica!

Nakon 'Big Brothera', Antonija je vodila još čitav niz poznatih projekata, a neke je i producirala. 'Večera za 5', 'Tri, dva, jedan - kuhaj!', 'Hrvatska taži zvijezdu', 'X Factor', 'Zvijezde - ljetnihit', 'Tog se nitko nije sjetio!', 'Gospodin Savršeni' samo su neki od njih.

Antonija se u intervjuu za RTL.HR prisjetila svojih početaka, ali i progovorila o nekim važnim pitanjima vezanima uz medije danas.

Iza vas je 15 godina uspješne voditeljske karijere. Kako ćete proslaviti tu važnu obljetnicu?

Sad kad sam osvijestila da je to sad, u rujnu, a rujan skoro gotov, već malo kasnim pa ništa od slavlja, a ni epidemiološke mjere baš nisu na strani velikih proslava pošto bih, sad kad sam si prebrojala TV minute, sigurno slavila VELIKO.

Koliko je drugačije raditi u medijima danas i prije 15 godina?

Meni to sve djeluje slično kao nekad, a možda je prava istina da se svi paralelno mijenjamo pa promjene i ne osjetimo. Samo da malo razmislim... Razmislila sam... Nemam odgovor. :)

Koliko ste se vi promijenili u tih 15 godina?

Čini mi se da sam puno bolja nego onda.

Voditeljsku karijeru započeli ste u drugoj sezoni 'Big Brothera'. Sjećate li se rado tih početaka? Kako se osjećate kada danas vidite sebe u tom razdoblju?

Prije 15 minuta sam pogledala snimku svog prvog vođenja, RTL mi je poslao, htjela sam neki djelić objaviti na društvenim mrežama, ali to je toliko očajno da možda ipak neću!

Ma hoću, ali tek kad tako nešto vidiš s odmakom shvatiš koliko si se promijenio. Neopisivo sam zahvalna publici što me takvu istolerirala, mladu, malo smotanu i prilično prestrašenu i pod tremom. Kako mi je tada jedan forumaš napisao - kao jelen uhvaćen u svjetla farova na autocesti - bio je u pravu.

Jedno ste od najpoznatijih televizijskih lica u Hrvatskoj. Je li teško nositi se s tom titulom? Kako to utječe na vaš privatan život?

A ništa, probudim se i kažem: "Dobro jutro, dragi gledatelji,i dobrodošli u naš dom!"Nije mi tu ništa teško, volim svoj posao koji zapravo niti ne nazivam poslom. Nemam granicu između privatnog i poslovnog.

Iza vas je čitav niz uspješnih projekata. Imate li najdraži? Koji? Koji vam je bio najzahtjevniji?

Sve je to podjednako zahtjevno. Recimo vođenja uživo se nekako smatraju najzahtjevnijom formom, a meni je ta najdraža. Duplo mi je teže raditi snimane emisije koje idu u montažu ili gdje ponavljam najavu na setu nekoliko puta naprosto jer možemo. Prva uvijek na kraju bude najbolja, ista ona koja bi išla i uživo. Najdraži projekti - svi veliki studijski formati. 'Big Brother', ipak je to moja prva ljubav, 'X factor'...

Što je, po vašem mišljenju, najvažnije imati kako bi netko postao dobar TV voditelj?

Kad pogledate najveće svjetske voditelje svi su različiti, ali je svaki nekako autentičan. Našao je način da dio svoje osobnosti stavi u službu posla koji radi. To je najljepše, kad se tvoj karakter poklopi s onim sto publika prihvaća. Uz to naravno, priprema, brzina misli, poštovanje prema sugovorniku.

Jeste li kao dijete željeli raditi na televiziji?

Sad ću kao neka draga bakica reći "u moje vrijeme" se nije baš snivalo o takvim poslovima, nije mi padalo na pamet da je to uopće mogućnost u mom životu. Sudbina je odlučila umjesto mene.

Osim što ste u uspješna voditeljica, jednako ste tako i uspješna producentica. Što posebno volite u tom segmentu svog rada? Što vam je draže biti - producentica ili voditeljica?

Ne mogu to baš više odvojiti iako ću se uvijek prvo deklarirati kao voditeljica. Jednostavno je i kronološki tako. Produkcija mi je puno teža i zahtjevnija, odgovornost je veća i drugačija. Nekako se kao voditelj uvijek možeš osloniti na sebe, a produkcija je prekompleksna da jemožeš nositi sam. Bez dobrog tima i kolega se možeš kako se ono kaže - slikati. Strka na setu, nervoza, adrenalin pa onda odlazak u montažu pa kad se to sve sklopi... Uzbudljivo jako.

Vrlo ste aktivni na društvenim mrežama. Koliko ih smatrate važnima za svoj posao?

Ne smatram ih uopće važnima za svoj posao, veći mi je problem da nestane struje nego interneta. Ali prirodno idu jedan uz drugi, Instagram i Facebook ti daju mogućnost da podijeliš neke na TV-u neviđene detalje iza kulisa i slično. Živimo u novom dobu gdje je još malo ljudi koji nemaju društvene mreže, mogu biti zabavne, ponekad i korisne, često u njima i uživam, ali niti ja niti moj posao ovisimo o njima.

Što mislite o medijima u Hrvatskoj?

Hm... Veliko i teško pitanje koje možda nije pitanje o medijima u Hrvatskoj nego medijima i trenutnom stanju u svijetu uopće. Uz sve blagodati interneta i mogućnosti brzog dolaska do informacija i sretna sam što mogu pronaći razne podatke online, ipak mi se ne sviđa što komentari postaju naslovi. Pažljivo probrani, najčešće negativni. Ne bi bilo loše da se malo na tome poradi. S obzirom na to da je moć medija nevjerojatna. Što se tiče mog medija - televizije, mogućnosti su sve veće, a mijenjaju se i apetiti publike. Mislim da se televizija u Hrvatskoj dobro nosi s trendovima na način da ih prati, ali ipak poštujemo prostor na kojem svoj program emitiramo, reality showovi kod nas i vani su nebo i zemlja, mi smo vrlo pristojni, dobro je i što i svaki gledatelj za sebe može nešto naći. Da ima prostora za napredak - ima uvijek.

Kako je biti žena u medijima? Je li vaš rad cijenjen jednako kao rad muškaraca? Jeste li kad osjetili nejednakost u tom smislu?

Što se tiče obavljanja samog posla ili honorara, mislim da nikad nisam bila nejednako tretirana, dapače, ali uzmite u obzir da u voditeljskom poslu uglavnom vladaju žene, a i posao je zaista specifičan, sama si i najčešće ovisiš samo o sebi, ti si u centru i lice si koje nosi projekt. Svima je u interesu da budeš dobro. Tu loših iskustava zaista nemam nikakvih. Možda negdje davno na počecima radi mog neiskustva, ali svakako ne iz te muško-ženske perspektive. Nemam se s kime uopće niti usporediti da bih vam znala odgovoriti na to pitanje precizno i točno, ne znam nekog muškog kolegu koji ima karijeru sličnu mojoj na komercijalnoj televizijipa da možemo razmijeniti iskustva. Gdje god sam došla snimati ili raditi tretiralo me se isključivo kao profesionalca.

Ima doduše jedna tema u kojoj se jako vidi razlika, a to je evo recimo u intervjuima ili komentarima. Rijetko se muškarce, ne samo iz mog posla, nego iz bilo kojeg, pita kako spajaju karijeru i obitelj, tko im čuva djecu kad su na poslu, što rade od kućanskih poslova, kakva im je kilaža, vježbaju li i imaju li u planu prinovu.

Vidite li se u news formatima?

Nisam o tome nikada zapravo razmišljala.

Jeste li na neki trenutak iz karijere posebno ponosni? Koji? A ima li neki koji biste voljeli zaboraviti?

Ima i jednih i drugih, jako sam ponosna na sve što je udruga 'RTL pomaže djeci'tijekom godina napravila i sretna sam što smo našu humanitarnu emisiju uspjeli napraviti vedrom i optimističnom unatoč dirljivim i ponekad vrlo teškim pričama.

Malo sam ponosna i na to što je televizija prihvatila i neki opušteni stil vođenja. A ove druge sam potisnula.

Gdje se vidite u budućnosti?

Vidim se i daljeu vođenju, jako bih se radovala nekom megavelikom projektu. Ali vidim se i uproduciranju nekih velikih projekata, dodatnom usavršavanju, prenošenju znanja, mentoriranju,u diskusijama o televiziji i njezinoj budućnosti.