Treća sezona Zvjezdica je pred nama. Hoće li biti i treća sreća?

To bi moglo biti! Mada, bilo je sreće i u prve dvije sezone. Prošle su dvije godine od zadnje sezone pa su sigurno oni koji su trebali mutirati, mutirali. Neki su odrasli, a došli su i neki novi. Bit će još bolji kandidati i bit će možda ujednačenija borba za prvo mjesto.

Djeca su iz prve dvije sezone već mogla vidjeti što mogu očekivati. Znači li to da će žiri biti stroži?

Prema djeci je teško biti strog, ali možda možemo biti prema njihovim mentorima ili onima koji ih usmjeravaju u glazbenom putu. Djeci ne želimo rušiti samopouzdanje, ali opet, sigurno znaju da neće svi dobiti pet stolica jer su vidjeli kako to funkcionira. Oni na to moraju biti pripremljeni od svojih roditelja i mentora.

Koliko vam je teško vidjeti da su neka djeca tužna što nisu prošla dalje ili čak puste suzu na kraju?

Objasnim im to zapravo vrlo lako tako što im kažem da ima jako puno djece koja su sad u bolnici i bili bi najsretniji na svijetu da mogu biti makar u publici, a ne da se još i natječu. Ima mnogo djece koja njih gledaju iz svojih bolničkih soba. Te možda male drame, koje će kandidati doživjeti, ih zapravo trebaju ojačati.

Koliko ste vi naučili kroz ove sezone Zvjezdica o glazbi? Baratate li bolje glazbenim pojmovima?

Naravno da baratam. Prilagođen sam djeci koja ne barataju uopće glazbenim pojmovima (smijeh). Možda sam korektiv i služim im da zapravo prevedem neke stvari o vibratu, tonovima... koje oni ne razumiju.

Da možete birati da imate neki talent, koji bi to talent bio?

Volio bih dobro pjevati i plesati.

Što je po vama ključ za uspjeh u bilo kojem poslu, ne samo pjevanju?

Bitno je osvijestiti da je sve što imaš Božji dar i mislim da treba taj dar iskoristiti na najbolji mogući način. Energija koju šalješ je nešto na što ne možeš utjecati, s tim si se rodio. Svatko tko dobro pjeva bi bio zvijezda, ali nisu svi zvijezde. Možda netko tko solidno pjeva, a ima tu nevjerojatnu energiju i puno bolje prolazi kod publike.

Nekako vas u zadnje vrijeme i nema po medijima. Gdje je nestao Enis?

Mnogi su mislili da me nema zbog mog političkog govora, koji nije bio pamflet političarima, nego je više bio moj krik koji godinama proživljavam radeći na ovim prostorima, odgajajući sebe i svoju djecu. Malo sam se bio povukao, ne zato što mi je netko zabranio, nego zato što nije bilo projekata koji su me previše zanimali. Mislim da će se to u narednom razdoblju promijeniti. Život je maraton, a ne utrka na 100 metara i dobro se malo pričuvati.

Vi zapravo pažljivo birate projekte i ne prihvaćate baš sve. Koliko vam se nekad obilo o glavu to što neke projekte ne prihvaćate? Koliko je to dobro za karijeru?

Nekako je teško održati konstantu kad odbijaš neke projekte jer te onda više ne zovu. A ja želim raditi projekte koji imaju dobru ekipu. Mene ne fascinira samo tekst, nego tko je od kolega tu, s kim radim. Na nekim projektima se provede i pola godine, pa čak i godinu, i to skoro pa 24 sata dnevno. Naravno da mi je bitno s kim radim, da su to ljudi koji nose pozitivnu energiju, da nisu frustrirani jer onda i ja mogu bolje funkcionirati. Volim zezanciju, dobru atmosferu.

Od vas ljudi očekuju da ste uvijek šaljivi. Je li vam to naporno?

Pa nekad zna biti naporno pa se zatvorim u kuću i ne izlazim. Čim izađem, svi očekuju zabavu. Ne mogu čak za sebe reći ni da sam nešto duhovit, možda sam pozitiva koju ljudi prepoznaju pa se smiju da i ne znaju zašto se smiju. Oni se smiju onome što donosiš. I u onima koji me kritiziraju nastojim vidjeti nešto dobro. Nisam tip koji će sjediti i kritizirati, nego sam onaj koji radi i griješi. Ako od 10 projekata napravim samo jedan dobar, i to je bolje nego da sam samo sjedio i kritizirao.

Rijetko kad javne osobe priznaju da njihov život i nije toliko glamurozan koliko se čini. Rijetko tko prozove političare. Vi ste se to usudili reći, no kasnije se, čini se, pokazalo da vam to nije bio baš najpametniji potez. Smatrate li da je dužnost vas kao javne osobe ukazati na takve probleme?

Ne mogu kalkulirati, glumiti i nekome se dodvoravati. Ako netko može kritizirati moju glumu, reći da neka serija nije dobra, onda mogu i neki političari ili poduzetnici dozvoliti da im ja kažem da to što rade nije dobro. U tom trenutku, kad bismo matematički gledali, to možda nije dobro. Ali dugoročno donosi neku satisfakciju.

Jeste li požalili zbog govora?

Nisam! Bilo je ljudi koji su govorili što mi je trebalo to i da ne možemo mi ispravljati krive Drine. Ali uspio sam se održati, imam svoju publiku i ne moram saginjati glavu i zadovoljavati se prosječnim. Kako sazrijevam kao osoba, to mi donosi benefite.

Sad jedno malo slađe pitanje. Kakve veze imaju Enis i čokolada?

U pauzi koja mi se dogodila, jedni poslovni ljudi iz Bosne i Hercegovine su kupili firmu koja ima 15-ak zaposlenih, perspektivna firma koja se bavi proizvodnjom pralina i čokolada. Zvali su me da se uključim u reklamnu kampanju, ali se nisam tim zadovoljio pa smo se dogovorili da uzmem 30 posto vlasništva kako bi se marketinški bavio firmom, a oni su rasterećeniji i bave se drugim stvarima. Meni je to olakšalo jer mi je omogućilo da imam dobit s druge strane i da ne moram pristajati na sve uloge.

Kad vas čovjek gugla, ponudi se opcija i Enis Bešlagić preminuo...

Baš me nedavno punica zvala sva u panici jer je pročitala da je preminuo glumac koji je u Našoj maloj klinici" igrao portira, no to je nažalost moj slovenski kolega Jernej Šugman, koji je preminuo od srčanog udara. Prije neke dvije godine je izašla vijest da su me našli mrtvog u mom stanu u Zagrebu. No, nije to baš duhovito, naročito ne članovima moje obitelji koji te zovu, a ja baš u tom trenutku nedostupan. To su šale ljudi koji se znaju šaliti samo na tuđi račun. Ja sam naučio šaliti se na svoj račun.