Kako ste iskoristili dane do povratka na snimanje serije Blago nama"? Neko ste vrijeme proveli i na Korčuli, kakav je život na otoku u doba korone?

Zaista sam imao sreću što sam se zadesio na Korčuli. Tamo postoji jedna stara baraka koju sam nekad mislio urediti pa sam se sve vrijeme bavio time. Naravno, uz pomoć susjedajer bez njih nema ni dobre priče ni atmosfere. Zaista sam u tadva i pol mjeseca uspio izgraditi tu neku svoju malu oazu i bilo mi je fenomenalno. Otok je sam po sebi izoliran i mogao bih tamo živjeti cijeli život, a ne samo povremeno, kad imam slobodnog vremena.

Kakvi su dugoročni efekti koronakrize na glumce, slobodne umjetnike? Strahujete li za budućnost?

Naravno da će korona ostaviti traga; mnogi moji kolege imaju projekte koje su započeli pa ne mogu snimati, onda ljudi kojirade u kazalištu, a nema publike... Nikome u društvu neće biti lako, tek se trebamo suočiti s posljedicom i krizom koja dolazi, ali nekako mislim kako smo tijekom života imali mnogo kriza; kreneš od djetinjstva, od rata pa nadalje, non-stop smo u nekim krizama, već smo se suživjeli s tim krizama. Znam da ćemo sve izdržati i iz svega izaći i veseliji i pozitivniji, ali moramo zaista raditi na sebi i okrenuti se stvarima koje nas raduju. Moramo početi biti zahvalni na osnovnim stvarima, na tome što imamo pitku vodu, što smo živi i zdravi... Trebamo biti zahvalni na tome i smanjiti prohtjeve koji su nam ionako bili preveliki te spustiti neke svoje ambicije na zemlju.

Jeste li tip koji će svoje slobodno vrijeme radije potrošiti na serije i knjige ili ipak birate boravak u prirodi?

Biram boravak u prirodi, to me ispunjava, taj suživot s prirodom i povratak samom sebi. Čovjek osjeća mir dok šeta šumom, vozi se biciklom, boravi pokraj mora i gleda ga... To su zaista neprocjenjive stvari i sve se nalaze oko nas, a mi to ne koristimo. Naravno da ćemo biti nezadovoljni jer stalno gledamo televiziju, sjedimo u kafićima i to nam je najbitnije. Frustrirani smo sa svim informacijama kojima nas bombardiraju svaki dan.

Kome se najviše radujete na setu?

Najviše se radujemo našem Robertu, on je kuhar koji nam priprema fenomenalna jela. Zahvalni smo produkciji što nam ga je omogućila, stvarno nam ugađa.

Uskoro počinje i prikazivanje druge sezone zabavne emisije Superpar", kako vam je bilo na snimanju?

Nama je uvijek zabavno kad radimo Superpar". Nakon prve sezone, kad smo se suživjeli s onim parovima, mislili smo da nećemo tako s drugima, ali znao sam da svaki par nosi neku svoju priču i da će se izboriti za svoje mjesto. Tako je bilo i s ovim parovima. Meni je bilo fenomenalno i što se mene tiče, doslovno mogu s njima živjeti u kući i to bih mogao snimati više puta godišnje.

Mislite li da je bolje da parovi imaju razrađenu taktiku ili se trebaju prepustiti trenutku i sreći?

Emisija je prilično zahtjevna za parove koji se natječu, no donosi im i nešto što oni ne mogu imati inače - mogu promovirati čime se bave, može se čuti za njih, a s druge strane, mogu i zaraditi i naplatiti to sve. Uz to, radiš to sa svojom boljom polovicom i igraš super igre.

Vidi se da se uistinu dobro zabavljate na setu Superpara", a kako to izgleda kad se kamere ugase - svatko ode na svoju stranu ili nastavljate sa zabavom?

I inače se trudim da se dobro zabavljam na setu; bio to Superpar" ili snimanje neke serije ili rad na predstavi tako da više i nemam osjećaj da me snimaju kamere. Kad se kamere ugase, one za mene ništa ne znače. A i kad se upale, isto se zezam, što se i vidi. Ne mogu čak ni reći da ja taj show vodim, ja se jednostavno igram s njima i gledam da sam tamo njihov prijatelj jer kamera ne može pričati. Nekad sam svim tim parovima dio obitelji, svaki se put povežem sa svima njima i svaki mi je put žao kad netko ispada jer ja sam onaj koji uvijek u ljudima gleda što je dobro, a ne što je loše.