Nezamislivo nam je i pomisliti drugog glumca u ulozi Forresta Gumpa – Tom Hanks je sinonim za ovog živopisnog mladića. Ovo uprizorenje iz 1994. godine jedno je od rijetkih koje je bolje od same knjige; ona je suhoparna i gotovo nezamjetna, a film je ostavio neizbrisiv trag u kinematografiji.

Forrest Gump je sa 67. dodijele Oscara izašao kao apsolutni pobjednik, iako su te godine u konkurenciji bili, također snažni, Tarantinov Pakleni šund , Iskupljenje u Shawshanku po knjizi Stephena Kinga , te Meci iznad Broadwaya Woodya Allena. Naime, Tom Hanks dobio je kipića za glavnu mušku ulogu, Robert Zemeckis za redatelja, a slijedile su ih i prva mjesta za montažu i vizualne efekte.

Hanks je imao velikog utjecaja na sam tijek snimanja i promjene scenarija. Poznatu frazu Moje ime je Forrest Gump. Ljudi me zovu Forrest Gump" je ponavljao na setu kako bi se uživio u lik i izgradio mu što jači karakter, a redatelju Zemeckisu se toliko svidjela njegova interpretacija da ju je odlučio ubaciti u film.Glumac je pristao glumiti u filmu nakon što je pročitao svega par stranica scenarija, ali jedino pod uvjetom da se poštuje stvarni vremenski slijed priče. Također je predložio da se Forrestov južnjački naglasak ublaži, ali kada je čuo Michaela Connera Humphreysa , koji je glumio mladog Forresta, povukao je tu ponudu i u potpunosti savladao ovaj simpatični naglasak.

Da je tim za specijalne efekte zaslužio Oscara, dokazuju i zanimljive činjenice sa seta. Garyu Siniseu , koji je glumio poručnika Dana Taylora, noge su bile povezane posebnim plavim materijalom koji im je omogućio da ih kasnije digitalno odstrane" u montaži. Jednako tako, popularni ping-pong mečevi odvijali su se bez loptica, koje su kasnije bile namontirane u kadrove. Uzmete li u obzir da je to bilo 1994., jasno je zašto su članovi Akademije bili oduševljeni.

Poznata scena trčanja nastala je po stvarnom događaju -1982. Louis Michael Figueroa, šesnaestogodišnjak, je pretrčao rutu od New Jerseya do San Francisca za Američko društvo za borbu protiv raka. Ono što je manje poznato je da je unajvećem dijelu scena trčanja, Hanksazamijenio je njegov mlađibrat Jim.

Još jedna velika stavka filma su reference na poznate osobe koje je Forrest doživljavao kao obične ljude, te glazba koja je toliko dobro ukomponirana u radnju filma, da se ponekad čini kao da je stvarana upravo za te svrhe. U filmu se najviše čuju The Doors , zatim John Lennon , Elvis Presley , Bob Dylan i druge glazbene ikone.

Film je toliko utjecajan da se često spominjao kao referenca u drugim filmovima, ali i serijama.Toliko jednostavan Forrest dokazuje da se normalni" ljudi zamaraju nebitnim stvarima, te da su usponi i padovi sastavni dio svakog čovjeka.

Stoga, želite li se prisjetiti ovog remek-djela budite u nedjelju uz RTL i uživajte u 142 minute filmske rapsodije.