Ingrid redovito s pratiteljima dijeli svoja spisateljska djela, osjećaje i razmišljanja, a ona su nastala iz osjećaja prema ljudima koji je okružuju pa tako i od Luke Budaka s kojim je započela vezu nakon 'Braka na prvu'. Ovo su stihovi njezine proze za dušu:

" Živiš li tamo gdje si oduvijek želio živjeti ili si kao i ja oduvijek najprije živio pa tek onda želio, osjetio pa tek onda dotaknuo, zavolio pa tek onda upoznao. Kada nam komad zidova postane dom ako ne onda kada poljubi naše umorno tijelo, kada prepozna našu dušu i očiju zatvorenih, kada nam dlanove pruži i rukama prekriženim, kada nas utješi čak i pričama neispričanim. Kada, ako ne tada?

Nigdje nema tako zidova hladnih kao među zidovima od ljudi koji se ukopaše u temelje vlastitih kuća, među onima koji umjesto "ja pripadam ovome" naprasito izgovaraju "ovo je moje!" uvjereni da je posjedovanje stvarnije od pripadanja. I mene jednom posjeti ista zabluda. Bijah i ja jednom Kolumbo vlastitog života. Težih osvojiti ono što je drugima bilo neosvojivo, žurih dokučiti ono što je drugima bilo nedokučivo.

Ne brojim koliko sam adresa u životu promijenila, ulice kojima sam lutala, noćne lampe pod kojima sam spavala, trošne krovove pod kojima sam sanjala, ali se sjećam da sam se gradila, sa svakom novom adresom iznova. Od rodnog Kvarnera sve do Zagreba i Zadra, potom sve do dalekih Kanarskih otoka, rajskih Tenerifa, pa povratak u rodnu Rijeku i na koncu evo, ponovno Zagreb. Gradih mimo svih tih selidbi i putovanja unutar sebe mnogo toga. I mora i oceane, i svjetla i tame, i stijene i vulkane. Svoje krovove nad glavom oduvijek plaćah sama, kao i snove naposljetku, osjećajući da u meni diše putnik bez ijedne konačne adrese, putnik koji ne posjeduje ništa, a koji pripada svemu.

Danas, kada ponovno živim "kod kuće", osjećam da se istovremeno dvostruko gradim i da svoje korijenje ne prestajem da sadim. Ne posjedujem ništa, a pripadam svemu. To je ono što mene sada posjeduje, to je ono što mi nitko oduzeti ne može. Jer, nitko me na kraju ionako neće pamtiti po gradu i po kući u kojoj sam živjela, a ja ću sebe do kraja života pamtiti po tome koliko sam domova unutar kuće svoga tijela izgradila. I kako sam u tim kućama birala živjeti, onda kada sam birala živjeti po svom ."