Gdje sežu vaši novinarski počeci? Kad ste se počeli baviti novinarstvom i zašto?

Da jednog dana želim biti novinar, odlučio sam još u srednjoj školi. No, nisam imao onaj neki klasični" početak. Nisam pisao za školski časopis, vodio blog ili nešto slično. Ali već tada privlačila me pomisao da u budućnosti izvještavam o važnim događajima, ispričam priče ljudi koji to zaslužuju, ili ukažem na nepravde sustava. Zvuči otrcano, no tako je. Upisao sam Novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti, i potvrdio sam sebi da me najviše zanima televizijsko novinarstvo, odnosno Informativni program. Jednostavno, slika" je sve. Nema riječi koje je mogu zamijeniti, a ponekad je i nepotrebno opterećuju. Umijeće je postići da sa što manje popratnog teksta, slikom i tonom kažeš što više. Prvi doticaj s kamerom i TV-studijem imao sam na drugoj godini Fakulteta. Isprobavali smo sve karike procesa nastanka TV vijesti. Snimali, montirali, pisali tekstove priloga i vježbali izvještavanje uživo. Prvu ulogu voditelja imao sam u studentskoj emisiji koju sam radio zajedno s kolegama na završnoj godini studija.

Gdje ste dosad sve radili?

Prvi posao novinara dobio sam na Novoj TV s 23 godine. Ondje sam proveo dvije i pol godine i dogurao do pozicije reportera. 2011. uslijedila je ponuda RTL-a koju sam prihvatio i tu sam proveo 5 reporterskih godina. Mogu reći da sam u tom razdoblju naučio najviše o ovom poslu i sazrio u profesionalnom smislu. Tu sam iskusio neke od najuzbudljivijih terena i pratio ključne događaje koji su na ovaj ili onaj način obilježili život naših građana. Želja za novim izazovima odvela me na regionalnu TV-mrežu Al Jazeera Balkans, gdje sam prvi put imao priliku izvještavati uživo i na engleskom jeziku.

Nakon godinu dana evo me natrag na RTL-u, vodim i uređujem Vijesti. Radim sa sjajnim ljudima i očito se ovdje osjećam najviše doma", što se posla tiče.

Odnedavno ste preuzeli kormilo RTL Vijesti. Koliko vam je to prije svega stresno, a s druge strane koliko vas to sve veseli?

Više me veseli nego stresira. Mnogi će reći da stresa ima u svakom poslu. No razlika je u tome što se u TV-novinarstvu vide čak i one najmanje greške uzrokovane tim stresom, koji je ponekad uopće teško dočarati ljudima izvan struke. Naš radni dan diktiraju (ne)planirani događaji i razni obrati koji često znače utrku s vremenom. S godinama naučiš zadržati mirnoću pri radu u takvim uvjetima dok se nadaš da ćeš u konačnici stići objaviti sve ono što je potrebno i važno našim gledateljima. Na kraju, ovaj posao - reporterski i voditeljski bio je i ostao veselje i uzbuđenje. Nužna doza adrenalina, rekao bih. Inače ga ne bih radio.

Dugo ste pred kamerama, ali ipak koliko je drugačije biti reporter u odnosu na biti voditelj?

Reporterski posao izuzetno je zahtjevan, i često potpuno nepredvidiv oko toga gdje i kako će ti dan početi, odnosno završiti. Ponekad to bude i u različitim državama. Iskusio sam to mnogo puta. Iz te perspektive kontroliranih uvjeta rada, voditeljski posao je jednostavniji. Što se tiče nastupa pred kamerom, zahtijeva drugačiju, mirniju izvedbu, lišenu ikakvog afektiranja te dobru dikciju. Sve to, naravno, uz dašak osobnosti jer voditelji ne trebaju biti "roboti". Bez obzira što imaš blesimetar ispred sebe, uvijek moraš biti spreman improvizirati, a i za razliku od reportera - u eteru si cijelu emisiju i moraš vladati šarolikim sadržajem, ne samo jednom temom. Mogućnost greške puno je veća. Balansiranje između svihtih čimbenika proces je koji se usavršava godinama.

Na koju priču ste najponosniji, koje iskustvo najviše pamtite?

Teško mi je izdvojiti samo jednu priču, ali nezaboravnih iskustava je bilo mnogo. Poplava u Gunji 2014., izbjeglička kriza 2015., razorni potres u središnjoj Italiji 2016., teroristički napad u Manchesteru 2017. Zadnjih nekoliko godina izuzetno su reporterski intenzivne.