U beogradskoj bolnici ranjenici iz Bosne i Hercegovine prisjećaju se mladosti i rata. Dva dječaka, Halil (Nikola Pejaković) i Milan (Dragan Bjelogrlić), musliman i Srbin, zajedno odrastaju u selu, koje se nalazi blizu napuštenog tunela. Kao djeca nisu se usudili ući u tunel jer su vjerovali da se tamo nastanio Drekavac. Dvanaest godina kasnije u Bosni i Hercegovini plamti rat, Milan se nađe opkoljen i zatočen u tunelu sa svojim suborcima dok je Halili na suprotnoj strani. Sukob dvojice bivših prijatelja je neizbježan. U tunelu sa srpskim vojnicima, iscrpljenima od suludog ratovanja, nalazi se i američka novinarka.

Antiratni srpski film Srđana Dragojevića (Mi nismo anđeli", Parada", Rane", Montevideo, Bog te video"), snimljen prema istinitom događaju kada je sedam srpskih vojnika bilo zatočeno devet dana u 97 metara dugačkom tunelu Brodar u rujnu 1992., bio je srpski kandidat za nagradu Oscar u kategoriji najboljeg stranog filma 1996. Lepa sela lepo gore" mnogi drže za najbolji ratni film nastao na području bivše regije, film koji govori o uzaludnosti rata i besmislu sukoba te, iako se radi o ozbiljnoj temi, kroz duhovite dijaloge on nas čak uspijeva zabaviti. No kako se radi o osjetljivoj temi, neki su zamjerili filmu što izjednačuje zaraćene strane, te čitavu situaciju, koja je bila sve no zabavna, štoviše tragična, pokušava humorno oslikati. No prije svega radi se o izvrsnom filmu, koji je prvenstveno ostvarenje usmjereno protiv nasilja i rata, pa čak na univerzalnom nivou te prelazi granice ovdje zaraćenih strana i portretira rat jednim posve originalnim pristupom. Glavne uloge tumače neka od velikih glumačkih imena koja predvode Dragan Bjelogrlić, Nikola Kojo, Dragan Maksimović, Bata Živojinović, Branka Katić i drugi.