Radnja filma je inspirirana istinitim događajem, pričom o sedam srpskih vojnika zatočenih devet dana u tunelu Brodar u rujnu 1992. godine. Kroz film pratimo ranjenike u jednoj beogradskoj bolnici koji se prisjećaju djetinjstva i dana na ratištu u Bosni i Hercegovini. Dva dječaka, Halil , koji je musliman, i Milan koji je Srbin, su odrastali zajedno u selu blizu napuštenog tunela koji je povezivao Beograd i Zagreb. U djetinjstvu su odbijali ući u tunel jer su vjerovali da tamo obitava čudovište zvano " drekavac ". Samo 12 godina kasnije, sudbina spaja dječake tijekom rata u Bosni i Hercegovini. Naime, Milan je zarobljen u tunelu s još šest suboraca, a Halil je na suprotnoj strani tunela u kojem obojica očekuju sukob. Među srpskim se vojnicima spletom okolnosti našla i jedna američka novinarka u čiju su kameru oni ispričali svoje životne priče. Upravo je taj segment filma – neizbježna interakcija čovjeka i kamere kao aparata koji zamijenjuje svećenika pred smrt, ujedno i najtužniji.