Generacije mlađih novinara sretali su na svom putu Mislava Bagu . Osjećaj strahopoštovanja preplavio bi većinu mladih i neiskusnih, no Bago bi svojim sjajnim pristupom ubrzo to uklonio. Rado je iskustvo i znanje prenosio na mlađe generacije, mentorirajući ih kroz svoj urednički rad s velikom ljubavlju i posvećenošću. Radio je to sa strašću, energično i vješto - baš kao što se svakog dana, do zadnjeg daha davao za svoj posao. Posao koji je bio njegov poziv i njegov život.
O tome je svjedočio svakog dana na svom putu, a koji je započeo 1994. godine na HTV-u. Te godine prijateljica ga je preporučila Branimiru Biliću, koji mu je dao priliku za radi priloge za njegovu emisiju. Uz ostale velikane domaćeg novinarstva Bago je 'pekao' zanat. Ubrzo je shvatio da je novinarstvo ono što želi raditi - prigrlio je taj poziv sa svim njegovim manama i vrlinama. Postalo je ono njegov vjenčani i doživotni suputnik. U svojim intervjuima Bago nije štedio nikog, a ubrzo je zbog toga postao jedan od najboljih u svom poslu.
Bio je jedan od najboljih
Već 1995. godine isprofilirao se na području unutarnje politike pa od te godine aktivno prati sve procese vezane uz izbore; 2001. godine prvi je put autor izbornog projekta, a nakon toga nastavio je taj posao iznimno uspješno raditi za sve izbore u RH. Mislav je bio i urednik emisije Otvoreno od 2006. do 2008., a godinu poslije postaje urednik i novinar na Novoj TV. Dobitnik je niza nagrada za svoj rad, nagradu Marija Jurić Zagorka HND-a dobio je 1998. godine za najbolju reportažu te 2003. i 2006. za najbolji intervju, nagradu Novinar godine 2006. za seriju intervjua s bivšim premijerima Ivom Sanaderom i Ivicom Račanom.
Voljenu baku želio je voditi na dodjelu svečanih nagrada, a svojoj Gorici rado se i često vraćao
Sve to vrijeme, uza sve uspjehe, privatno je ostao blisko vezan uz svoju obitelj, a u intervjuima je rado spominjao svoje voljene nećakinje i baku, koja je, nažalost, preminula prošle godine. Rado se vraćao u Veliku Goricu, gdje je proveo djetinjstvo. Kratku i njemu važnu relaciju između Zagreba i Velike Gorice živio je od najranijeg djetinjstva.
Mislav Bago rođen je u Zagrebu, a djetinjstvo i osnovnoškolske dane proveo je u Velikoj Gorici, gdje su njegovi roditelji imali stan. Kada je krenuo u gimnaziju u Zagrebu, preselio se u stan svoje voljene bake. Ipak, često je boravio u Velikoj Gorici, gdje je provodio vrijeme s prijateljima i kumovima. "Tata je podrijetlom iz Hercegovine, gdje su sve obitelji mnogočlane, a nas baš i nema mnogo: tata, brat, šurjakinja, dvije nećakinje, baka, stric i strina. Nismo brojni, ali smo vrlo skladna obitelj. A pokojna mama, baka i prabaka su Zagrepčanke. Što sam onda ja – integralni Hrvat?", duhovito je opisao svoju obitelj i podrijetlo Bago u davnom intervjuu za Gloriju . Prošle godine ispričao je za Večernji list da bi baš svoju baku poveo na svečanu dodjelu nagrada. "Njoj dugujem mnogo toga u životu, pa i to što sam danas. No poznavajući nju, ona bi odmahnula rukom i rekla da nije za spektakle".
Na svom profesionalnom putu bio je Bago energičan i posvećen visokim standardima svoje struke. Privatno, bio je čovjek koji je u HNK želio voditi svoju baku.