Ususret koncertu Dalmatinskih slavuja u Ciboni 21. rujna razgovarali smo s Markom Škugorom , Đanijem Stipaničevim , Markom Pecotićem te Vladimirom Garićem kako bismo otkrili što publiku očekuje na meganastupu sa Zagrebačkom filharmonijom, ali i kako su se uopće njih četvorica spojili, kako se pripremaju za nastupe i imaju li tremu predovako veliki spektakl.
Kako ste dobili nadimak Dalmatinski slavuji, imponira li vam to?
Marko Škugor: Zbog toga što živimo, dišemo i pjevamo Dalmaciju. Pjevamo raznolik repertoar, ali duh Dalmacije i Mediterana je uvijek prisutan.
Dani Stipaničev: Prije bih nas nazvao Dalmatinskim VBR-ovima (višecijevni bacači raketa) obzirom kakav fortissimo imamo, što ne znači da nam tepanje sa 'slavujima' ne paše jer se itekako znamo 'primiriti' u pianissimu.
Kako ste se okupila vas četvorica?
Marko Pecotić: Okupili smo se za jedan projekt kojo je propao... I onda kad nas je Đani skupio na šansoni,to je bilo to!
Vladimir Garić: A privatno smo se znali većod prije snastupa i druženja.
Kako ste započeli karijere, jeste li mislili da ćete postati toliko popularni?
Đani Stipaničev: Ne bih to nazvao popularnošću. Prije nekom nedokučivom privlačnošću našeg opusa koji je publika očito dugo čekala jer jednostavno bilo gdje da smo se popeli na pozornicu, ispred nas je baš uvijek maksimalna količina ljudi koja je na tom prostoru ikad bila na nekom koncertu. Jako smo ponosni i sretni zbog toga.
Marko Škugor: Ne treba biti opterećen popularnošću i hitovima, treba samo pjevati i prenositi emociju na publiku, to je ključ.
Koliko ste koncerata diljem Lijepe Naše održali dosad, znate li?
Marko Pecotić: Ma nebrojeno koncerata... Ali to je sada manje bitno, mislim da će nakon Cibone brojka dobiti vrlo brzo tri znamenke.
Koji su vam ostali u najljepšem sjećanju?
Vladimir Garić: Najljepši dosadu sjećanju je onaj u Lisinskom nakon kojega smo snimili prvi nosač zvuka.
Marko Škugor: Najdraži samostalni koncert je definitivno ovogodišnji rasprodani koncert u Lisinskom, a s Tenorima mi je u srcu koncert od prije par godina u Zagrebu na Platou Gradec, bila je to jedna predivna atmosfera.
Đani Stipaničev: Možda najšokantinije je bilo ovo ljeto na Porcijunkulovu u Čakovcu kada je usred ljeta 30. srpnja na Starom gradu, odnosno platou, bilo oko 7 tisuća ljudi. Ja sam ih pitao 'Pa idete li vi, ljudi, na more uopće?'
Što očekujete od publike u Zagrebu?
Đani Stipaničev: Friška jajca, paradajz, brašno u smjeru bine, haha. Očekujemo koncert koji bi u odnosu na ostale otpjevane i odsvirane do sad trebao imati i PDV. Ono nešto više i izraženije nego dosad. Zato se nadam da ćemo svi biti maksimalno disponirani kako bismo sve ono što želimo mogli i prenijeti publici u jednom zajedničkom kolopletu emotivnih trenutaka.
Marko Škugor: Mogu reći da oni od nas mogu očekivati samo najbolje, a siguran sam da će uživati u spektaklu u petak.
Kako se pripremate za koncerte, imate neke posebne rituale?
Đani Stipaničev: Napišemo redoslijed, posložimo note i tekstove te provjerimo u kojem smo gradu.
Marko Pecotić: Za koncerte se svaki priprema na svoj način, ali najbitnije je da smo svi odmorni i naspavani, noto je rijetkost.
Vladimir Garić: Nema nikakvih posebnih rituala,upjevavanje za zagrijavanje glasa i dobar ručak!
Ima li nervoze prije nastupa?
Vladimir Garić: Nema nervoze, više je to jedno pozitivno uzbuđenje i koncentracija prije nastupa.
Marko Pecotić: Jedna doza pozitivne nervoze uvijek je prisutna.Ali kad nam se glasovi spoje na prvi refren... i kad se publika naježi, sve prođe i ostatak ode u povijest.
Marko Škugor: Iskreno i nema, pod uvjetom da je s organizacijske strane sve izvrsno napravljeno. Kako su tu Scardona i RTL, nema mjesta nervozi.
Po čemu će ovaj koncert biti drugačiji od ostalih?
Marko Pecotić: Ubacili smo nekoliko novih numera, ali i filharmonija je tu tako da nema straha. Bit će neviđeni spektakl što se nas i naših koncerata dosadtiče.
Đani Stipaničev: Po mnogim novim skladbama koje ćemo interpretirati, što skupašto pojedinačno, te po suradnji sa Zagrebačkom filharmonijom. Naravno i sposebnim respektom prema minucioznoj zagrebačkoj publici kojoj se unaprijed ispričavam zbog naše neobuzdane spontanosti koja katkad iznenadi i nas.
Možete li nam otkriti nekoliko stvari koje ćemo moći čuti? Koliko pjesama ćemo pjevati s vama?
Vladimir Garić: Pjevat će se tridesetak skladbi, a bit će i nekoliko novih, dosadneizvođenih kao iznenađenje za publiku.
Kažu da je koncert u Ciboni kruna vaše karijere, koliko ljudi očekujete?
Marko Pecotić: Naravno da je to kruna karijere i jako smo uzbuđeni, ali sve smo dobro posložili i nema panike ni straha.
Đani Stipaničev: Očekujemo što popunjeniji auditorij. Malo je još rani termin za interijere, no naša publika ne bira. Zato se ne bojimo da neće biti velikbroj ljudi.
Naposljetku, što biste poručili svojoj publici prije koncerta?
Marko Škugor: Dođite, uživajte, napunite svoja srca predivnim melodijama i iskrenim emocijama.
Đani Stipaničev: Opustite se, prepustite, zaboravite na izvanjski svijet i skoncentrirajte se na uživanje. Ne libite se pjevati s nama jer to posebno volimo, a tada smo sigurni da 'guštirate'.
Marko Pecotić: Publici bih poručio da dođu na koncert jer je poseban doživljaj zagarantiran.
Vladimir Garić: Poručio bih publici da uživaju i prepuste se čarima glazbene umjetnosti, a bit će sigurno i zafrkancije pa neka ponesu maramice za brisanje suza radosnica!