Stigla nam je jesen – kakva će biti?

3 sata i 54 minute, 23. rujna. Većina nas spava. Neki su još uvijek u noćnom provodu. Uglavnom nesvjesni da se Zemlja upravo našla u položaju ravnodnevice te da počinje jesen. U teoriji, tog datuma, noć i dan svugdje na Zemlji traju jednako. Zašto u teoriji? Zato jer je, kako to obično biva, u stvarnosti situacija ponešto drukčija. Naime, zbog načina na koji su definirani izlazak i zalazak Sunca, zapravo je svijetli dio dana tad još uvijek malo dulji od 12 sati, a noć malo kraća. Izlazak Sunca je definiran kao trenutak čim se pojavi onaj prvi, mali komadić Sunca na horizontu, a zalazak je trenutak kad taj isti mali komadić, zadnji nestane ispod horizonta. Inače, utjecaj na dulji svijetli dio dana ima i lom Sunčeve svjetlosti u našoj atmosferi. Atmosfera nam osigurava još oko 5 minuta više danje svjetlosti!

No, kao što već rekoh i što je vjerojatno važnije za sve nas na Zemlji, rujanska ravnodnevica označava početak jeseni koja je u našim krajevima prijelazno godišnje doba, pa tako često ima odlike ljeta s temperaturama preko 30 C, ali i zime, noseći dugotrajne magle, debele" minuse i snijeg.

No, kakva će biti ovogodišnja jesen?

To je sigurno jedno od najčešćih pitanja koje dobivam ovih dana, kao i to, kakva će biti zima, no, uozbiljite se, za to je stvarno prerano!

U svakom slučaju, čini se da će listopad i studeni ove godine u Hrvatskoj biti samo malo topliji od prosjeka . Pojednostavljeno bi to značilo da će biti nekih toplih razdoblja, ali da ona neće biti jako izražena niti dugotrajna, odnosno neće biti niti blizu toplo kao što je, primjerice, bilo ovoga rujna ili kao što je bilo prošlogodišnjeg listopada. Za prosinac je već ponešto drukčija situacija, on bi mogao biti dosta topliji od prosjeka .

Uz to, čini se da će u listopadu i studenom na Jadranu i područjima uz njega biti dosta kišovitije nego što je to uobičajeno. Često bi moglo biti utjecaja ciklona, a s njima i sporo gibajućih oluja, pa onda i obilnije kiše. Podsjećam, ovih tjedana ulazimo u sezonu pijavica kojih bi jesenas, zbog još uvijek toplog mora i češćih oluja, lako moglo biti više nego inače!

Što se tiče unutrašnjosti Hrvatske, na zapadu, pa tako i zagrebačkom području, vjerojatno će biti uobičajeno kišovito, što u prosjeku znači 12 dana na mjesec uz kišu , a u Slavoniji čak sušnije od prosjeka, s manje od 10 kišnih dana po mjesecu .

Ukratko, mogli bismo reći da će jesen u Hrvatskoj biti malo toplija, ali na Jadranu i dosta kišovitija nego što je uobičajeno .

Znam, polovina vas bi htjela dugoročnu prognozu koja će reći da će za produljeni vikend od 6. do 8. listopada biti sunčano i toplo, za onaj drugi produljeni 1. do 4. studenog pasti 2 cm snijega, a za Svetog Nikolu vedro uz 24 C. Ali, nažalost, ili na sreću, to ne ide tako. U dugoročnim prognozama uglavnom možemo govoriti samo o prosječnim vrijednostima, usporedbama sa starim klimatološkim prosjecima te, općenito, prevladavajućim tipovima vremena.

Druga polovina možda uopće ne vjeruje u dugoročne prognoze, što je isto OK. Pa ima ljudi koji još uvijek ne vjeruju medicini, cijepljenju protiv raznih bolesti ili da je Zemlja okrugla. To je vaše pravo, a ja vam mogu samo prezentirati znanost, ništa više.

Naime, često se kao glavni argument protivnika dugoročnih prognoza navodi da je nemoguće znati kakvo će biti neko godišnje doba, odnosno sezona kad mi, meteorolozi, ne znamo niti kakvo će vrijeme biti za 3, 5 ili 7 dana. Samo djelomično istina! Naime, ponekad stvarno nisam siguran niti kako će sutra biti. No, podsjetio bih na nekoliko stvari. Prvo, na razliku između vremena i klime. Vrijeme je trenutačno stanje atmosfere u jednom trenutku ili kraćem razdoblju. Ono je brzo i naglo promjenjivo te teže predvidljivo. Klima je pak srednje ili prosječno stanje atmosfere na nekom području u duljem razdoblju, tipično se uzima 30 godina. Klima je troma, sporije se mijenja, pa je zato i lakše predvidljiva – do neke mjere, naravno. Baš zbog toga, fizika, ili općenito govoreći znanost, koja stoji iza dugoročnih, sezonskih prognoza nije ista kao ona koja stoji iza kratkoročne prognoze vremena. U stvari sezonske su prognoze čak sličnije takozvanim klimatskim projekcijama što su zapravo prognoze na još duljoj vremenskoj skali, za 10, 50 ili 100 godina unaprijed primjerice.

Kad radimo dugoročne prognoze vremena, onda se u modelima uključuju i razni drugi poznati, regionalni i globalni utjecaji na našu atmosferu, poput El Nino fenomena, količine leda na Arktiku i snježnog pokrivača u Sibiru. Ne biste vjerovali, ali sve to utječe na to kakva će biti neko godišnje doba kod nas! Kišnije ili sušnije, toplije ili hladnije i tako dalje... Uz to, koristi se i puno više statistike nego u običnoj, svakodnevnoj prognozi. I ono što je još važno napomenuti jest da su dugoročne prognoze, pokazano je, sve bolje i bolje, odnosno pouzdanije i točnije!

Primjerice, sjećate li se što smo prognozirali za prošlo ljeto ?

Ne kažem da smo sve pogodili u decimalu, to je nemoguće, ali smo okvirno situaciju vrućeg, ali ne prevrućeg vremena vrlo dobro prognozirali, više puta ističući da nipošto neće biti među tri najtoplija, nego najvjerojatnije peto ili šesto. Na kraju je zauzelo sedmo mjesto. Nije tako lose, zar ne?

Za kraj se možda najprigodnije sjetiti poznatog američkog matematičara i meteorologa Edwarda Lorenza, oca teorije kaosa, koji je rekao: Naš krajnji cilj nije napraviti točnu vremensku prognozu, nego najbolju, koliko nam atmosfera to dopušta. " Mislim da je upravo u tome čar ovog posla. I u onome kad te tete u dućanu pitaju kad će konačno prestati kiša. Ili zatopliti. Ili zahladnjeti. Ili prestati puhati. Meteorolozi su altruisti, u duši. Iako ponekad ne govore baš potpunu istinu.