Radnja se odvija između 1991. i 1996. godine, u pozadini ratova u Jugoslaviji i rastuće etničke netrpeljivosti. Film je zasnovan na istinitom događaju i životima dvojice beogradskih mladića koji su se okrenuli kriminalu. Radi se o Pinkiju i Švabi , koji odrastaju u Novom Beogradu, a čije je djetinjstvo obilježilo stvaranje novog vrijednosnog sustava koji počiva na kriminalu i korupciji. Cilj im je napredovati u svijetu kriminala u poslijeratnom Beogradu. Nestašica i očaj su posvuda, a čini se da jedino kriminalci dobro žive. Rane" su posvećene generaciji rođenoj 80-ih, koja je svoje djetinjstvo proživjela za vrijeme rata na području bivše Jugoslavije, kada su mržnja i nacionalizam bili na svom vrhuncu, a produkt svega su mladi ljudi koji su svoje uzore pronalazili na potpuno pogrešnim mjestima.
Zanimljivo je kako je redatelj SrđanDragojević došao do ideje za scenarij. Naime, priča se djelomično temelji na jednom televizijskom prilogu u kojem se dvojica prijatelja, ujedno adolescenti i kriminalci, odjednom okrenu jedan protiv drugoga. Jedan od njih je potom pucao u drugoga pet puta, međutim ovaj je preživio i oporavio se. Kasnije, kako bi spasili prijateljstvo, ovaj koji je pucao predložio je prijatelju da sad on puca u njega pet puta na identična mjesta kako bi na taj način izravnali račune. Dragojević je za cijeli događaj saznao od prijatelja te odlučio napisati scenarij temeljen na njemu. Namjerno je izbjegavao gledati televizijski prilog jer nije htio da on utječe na sami scenarij, davanje uloga i režiranje. Nakon što je film završen, pogledao je prilog te izjavio da su ga zapanjile brojne vizualne sličnosti između glumaca i pravih mladića.
Izbor glavnog glumca je također bio jedinstven. Naime, Dragojević je izabrao Dušana Pekića, iako se za ulogu prijavilo više od pet tisuća mladića. Činjenica da je Pekić imao sličnu životnu priču kao lik Pinkija kojeg je trebao glumiti je bila presudna. Bila je to prva i posljednja Pekićeva filmska uloga, a umro je svega dvije godine nakon snimanja.
Rane" su osvojile nagradu Srebrni konj" na Stockholmskom međunarodnom filmskom festivalu te nagradu FIPRESCI na Solunskom filmskom festivalu za svoj snažan i dramaturški opis brutalne realnosti i kompleksnosti života na današnjem Balkanu". To je prvi srpski film koji je nakon rata distribuiran u Hrvatskoj, a zbog svoje snažne i univerzalne poruke ga ne možemo nikako drugačije okarakterizirati nego remek-djelom.