U najslađem showu 'Tri, dva, jedan – peci' policajke su se pokazale kao najbolji par te su iza sebe ostavile dva para, Marijanu i Tomislava te dugogodišnje prijatelje Domagoja i Jakova.

U malom intervjuu u nastavku doznajte što je Domagoj Turkalj otkrio da je naučio od članova žirija, ali i što će najviše pamtiti.

Sada kada su emocije splasnule, kako gledate na cijelo iskustvo u kulinarskom showu 'Tri, dva, jedan – peci'?

Na 'Tri, dva, jedan – peci' gledam kao na jedno odlično, novo životno iskustvo i drago mi je da sam sudjelovao. Puno sam toga novoga naučio u slastičarstvu, kako od žirija, Raula koji je uvijek bio tu da nam pomogne, tako i od ostalih kandidata. Upoznao sam puno novih divnih ljudi i stekao puno poznanstava i prijatelja.

Koji vam je bio najveći izazov u showu?

Najveći izazov je definitivno bilo finale kad smo trebali u samo pet sati, bez odmora, napraviti dvije torte na kat i tradicionalni recept. Puno stresa, planiranja i organiziranja, a sve tehnički mora biti izvedeno kako treba da bi slastice uopće uspjele. Mislim da mi je to bio najveći izazov koji smo, smatram, izvršili stvarno dobro i staloženo.

Koji vam se savjet žirija urezao u pamćenje?

Bilo je puno savjeta i svaki ima svoju važnost. Sve zavisi o kojoj vrsti slastice se radi. Drago mi je da sam naučio kako pravilno tući vrhnje koje je bez nekih dodataka, tipa zgušnjivača te kako pravilno raditi karamelu. Nekako mi je najviše ostalo u sjećanju to što je Tea konstantno tražila više soli. Znam da je sol prirodan pojačivač okusa, kako u kuhanju tako i u slastičarstvu. I prije sam prakticirao stavljati sol u slastice, ali sada kada to radim, uvijek se sjetim Tee. Slažem se i s Teinom izjavom da je nered na radnoj jedinici jednak neredu u glavi i to je istina. Ja sam inače jako pedantan pa mi puno znači da je sve čisto na radnoj jedinici i da se mogu snaći kada mi nešto zatreba.

Koja vam je omiljena slastica?

Omiljena slastica mi je definitivno tiramisu. Oduvijek ga volim. Taj spoj kave, piškota i mascarponea je božanstven. Oduvijek volim i kesten-roladu koju radi moja mama i koju je uvijek radila na moj rođendan, meni za želju. To je već postala tradicija i stvarno obožavam tu roladu. Volim i puno začina u kolačima pa volim eksperimentirati s njima kada radim slastice.

Bez koje slastice ne možete zamisliti blagdanski stol i tko će ovih blagdana biti zadužen za njezinu pripremu?

Volio sam salenjake koje je moja baka radila uvijek nekako u ovo vrijeme oko Božića. Možda nije tradicionalni božićni kolač, ali mene uvijek podsjeti na Božić i to doba godine. Nažalost, otkako nema bake, nisam jeo salenjake i rekao sam da ću ih ove godine prvi put ja raditi po njezinom receptu. Na neki način i njoj u čast. Definitivno ćemo i mama i ja raditi slastice za Božić. Svatko svoje. Mama svoje već tradicionalne, a ja neke nove i inovativne sa puno začina i sa mojim osobnim dodirom.