Kultni antiratni film Srđana Dragojevića iz 1996. godine 'Lepa sela lepo gore' smatra se klasikom moderne srpske kinematografije, a bio je i srpski kandidat za Oscara u kategoriji najboljeg stranog filma.
Radnja filma inspirirana je istinitim događajem, pričom o sedam srpskih vojnika zatočenih devet dana u tunelu Brodar u rujnu 1992. godine. Kroz film pratimo ranjenike u jednoj beogradskoj bolnici koji se prisjećaju djetinjstva i dana na ratištu u Bosni i Hercegovini.
Dva dječaka, Halil, koji je musliman, i Milan, koji je Srbin, odrastali su zajedno u selu blizu napuštenog tunela koji je povezivao Beograd i Zagreb. U djetinjstvu su odbijali ući u tunel jer su vjerovali da tamo obitava čudovište zvano "drekavac". Samo 12 godina kasnije, sudbina spaja dječake tijekom rata u Bosni i Hercegovini. Naime, Milan je zarobljen u tunelu s još šest suboraca, a Halil je na suprotnoj strani tunela u kojem obojica očekuju sukob. Među srpskim se vojnicima spletom okolnosti našla i američka novinarka koja je kamerom snimila vojnike kako joj otkrivaju svoje životne priče. Upravo je taj segment filma – neizbježna interakcija čovjeka i kamere kao aparata koji zamjenjuje svećenika pred smrt, ujedno i najtužniji.
'Lepa sela lepo gore' mnogi smatraju najboljim ratnim filmom nastalim na području bivše regije, film koji govori o uzaludnosti rata i besmislu sukoba te, iako se radi o ozbiljnoj temi, kroz duhovite dijaloge čak uspijeva gledatelje i cijelo vrijeme zabavljati.
Glavne uloge tumače neka od velikih glumačkih imena koja predvode Dragan Bjelogrlić, Nikola Kojo, Dragan Maksimović, Bata Živojinović, Branka Katić i drugi.