Samo što nije izašao novi album Familija koji izdaje pola – pola" sa svojim velikim prijateljem Gibonnijem.

Gibo ima malu kućicu blizu mene u Veloj Luci pa se često vidimo i kaže on meni – čuj, ovo je logičan slijed događaja, ajmo skupa...ja san reka – ajmo !" Album samo što nije izašao, a svi željno očekujemo i subotu 02.04. – koncert Olivera i Gibonnija na središnjem zagrebačkom trgu. Tim povodom javio nam se u program i Gibo i objasnio zašto u Zagrebu, a ne recimo u Splitu:" Mene uvijek to privuče kad je koncert na nekom trgu, na otvorenom da ljudi dođu neopterećeni time hoće li moći platit kartu i slično...". O tome se šuti, ali ljudi uvijek mogu ostat doma ispred televizije nešto gledat ,na sto načina si ispunit večer i stvarno cijenim kad ljudi odluče doć na koncert, ti ćeš to razumjet jer si mlada mama, ali ljudi koji dođu nama na koncert što su ljudi od pa naviše 25, moraju bit dobri sa svekrvom da ostave dite, moraju posudit auto, to je cijeli jedan proces. Lako je kad si mlad i samac, pa nećeš ić' na biljar, na pikado, moš šta oćeš, ali ja znam tko su ljudi koji nama dolaze na koncerte."

Oliver – morski čovik! U njegovom životu sve počinje i završava s morem

Štoje to štote vuče moru, pitala je Doris: To je način života, kad si roker onda moraš živjet rokerski da bi bia pravi roker, kad si ribar onda moraš bit u tom zanatu da bi volija more i spojia to sve, a ja volim to pa skoro na moderan način. Znači kad imam vremena idem na more, a čovjek koji voli more mora bit stalno na moru. Ja sam stariji čovjek i moran pivat, pa ne stignem na more. Ja bi najradije da prestanem pivat pa da san uvik tamo..."

Neće politiku u svoju butigu, ali....

U razgovoru o aktualnom trenutku u kojem živimo, o tisućama izbjeglica koji stižu na naše granice, Olivera čudi samo što kontrole nisu bolje: Grubo je kad se ja moran sitit da je u belgijskoj koloniji Kongo ubijeno milijone ljudi, i sad se zalude kad netko pogine od neke njihove diverzantske akcije.

Ne možeš prepoznat nikad tko je kriv među tim ljudima...tamo ima puno žena i male dice, to treba pomoć, ali mladi ljudi koji idu iz svoje zemlje dok je tamo rat, to bi se kod nas osudilo, a ovako prolazi glat. Ja jesan za pomoć, ali razumno jer oni će ugrozit sigurnost u Europi, po svoj prilici."

Ja san did – iman troje unučadi!

Jel te strah za njihovu budućnost? – u tebi raste lijepo dijete, njemu strašne stvari prijete" – to je stih koji sam napisao prije milijun godina...

Strašno vrijeme je došlo pogotovo za ovu dicu, generacije kad odrsatu kažu kako je njihovo vrijeme bilo najbolje. Ovi će isto tako – da nisu imali Playstation 2, nego 8, tako da to treba pristat na tako jednu opciju da se svit razvija u, po meni, neželjenom smjeru, ali to je nešto šta ta industrija radi, prodat šta prije, šta prije iskoristit sve..."

Gurati dijete ili ga pustiti

Poticati ga na tako nešto da, ali sve svoje frustracije da nisi napravia ništa, a imaš smisla, to ne. Uvik dite tu nastrada. Zdrava granica je da vidiš ono što radi, a nije dobro, da ga probaš ispravit, da mu bude to što on radi sve draže i draže. Ništa drastično, puno vježbanja, puno odricanja, to ne."

Druženje na Narodnom radiju završeno jeprisjećanjem na Oliverov nastup na Dječjem splitskom festivalu 1961. godine – pjevao je pjesmu Baloni.

Izabrali ste pravu pjesmu, jer već imam toliko godina da je djetinjstvo opet nastupilo. To je bilo '61., izgleda mi kao da je bilo prekjučer."