Neki koji čitaju moje dogodovštine po bijelom svijetu, znaju da volim putovati...
E pa ova godina je bome krenula poprilično dobro. Prva dva putovanja su bila u mjesta i države koje nisam do sada imao priliku posjetiti... prvo San Francisco, a nedugo nakon toga, Barcelona.
Kao što priliči, red je da s vama podijelim svoja iskustva.
U Barceloni se svake godine održava svjetski kongres mobilne tehnologije... ovo je slobodni prijevod, službeni naziv je Mobile World Congress, ili ti MWC. Na taj sajam dolaze svi koji imaju nešto za pokazati ili samo žele vidjeti što ima novoga u mobilnoj tehnologiji. Neki malo ozbiljniji, tu priliku iskoriste za predstavljanje nekih novih uređaja, jer na jednom mjestu okupe sve novinare svijeta, one koji su tamo radi specifičnog predstavljanja i one koji su došli radi sajma.
Ove godine Honor je taj koji je imao predstavljanje svoje Magic 5 serije, i to je bio razlog mog posjeta tom poznatom katalonskom gradu. O samom pametnom telefonu govorim u emisiji, tako da ću ovdje preskočiti karakteristike i specifikacije, više ću vam ispričati moj dojam Barcelone i MWC-a.
Putovanje je krenulo u nedjeljno jutro, letom preko Beča, prema Barceloni. Naravno, direktni let nije bio opcija... zašto, nitko ne zna. Valjda je čekanje od 5 sati između letova nekome idealan način za provesti slobodnu nedjelju. Meni nije... ali ok. Imao sam dobro društvo kolega novinara s kojima i najdalje putovanje postane zabavno. Po dolasku večeri, sletjeli smo u Barcelonu. Grad koji ima mediteransku klimu i mjesto u kojem je za vrijeme održavanja sajma, prognoza naklonjena posjetiocima. Tj, vrijeme je u Barceloni lijepo i ugodno, tako su mi barem kolege novinari rekli. E pa ne. Ove godine, neće moći baš tako. Sletjeli smo u Barcelonu, došli na red za taxi koji nas je odvezao do Hotela Paxton gdje nas je dočekala večera u Honorovoj organizaciji. Na putu do hotela, kiša je poprimila ozbiljno lice i izlazak iz Taxija do ulaza u lobby hotela bio je kao utrka sprintera... koji su pokisli. Kiša je lijevala kao da se spojilo nebo i zemlja. Kolege s više posjeta Barci, malo su ostali zatečeni, ovakvo vrijeme u Barceloni nisu nikada doživjeli. No dobro, stigli smo, sve je ok.
Hotel od 4 zvjezdice je modernog dizajna, prostranih soba i ugodne atmosfere. Večera je bila odlična, u pogledu hrane i društva. Naime, na večeri smo se skupili s nekim kolegama iz Srbije i Slovenije koji su odsjeli u istom hotelu. Red priče, red hrane, red vina... pao je i plan za ofenzivu na MWC sajam.
Nakon dobro prospavane noći i obilnog doručka (ne nisam pio cavu za doručak, jer moja ideja dobrog doručka ne uključuje pjenušavo vino, iako je to tradicija u kraju u kojem sam bio), krenuli smo metroom prema sajmu.
Hotel je u dijelu Barcelone kojem je naziv Lacuna a naše odredište, MWC je na sasvim drugom kraju grada. Srećom, metro je fantastičan način za prelazak preko užurbane mediteranske metropole. Na trgu Plaça d'Espanya, čekali su nas shuttle busevi s kojima smo kroz 20-ak min stigli do odredišta.
Naravno, vrijeme se nije previše popravilo, nije bilo kiše, no obližnja brdašca su bila prekrivena snijegom. Vjetar je puhao, hladnoća se probijala kroz svaki otvor na odjeći i ulazak u paviljone bio je pravo osvježenje... tj. ne... krivi izbor riječi, ulazak je bio pravo utopljenje.
Do glavnog događaja, zbog kojeg smo i došli na sajam, imali smo par sati. Naša znatiželja tjerala nas je u razgledavanje i otkrivanje noviteta iz svijeta tehnologije. Naišli smo na neke zanimljive stvarčice poput minijaturnog printera koji može tiskati na odjeću, papir ili na kožu, za privremene tetovaže.
Obilaskom sajma, vidjeli smo i neke korejske robote, koncepte taxi vozila bez vozača, urbane letjelice... sva neka tech čudesa...
U jednom od paviljona, jedna od najpoznatijih tech tvrtki, hrvatski Infobip, imao je svoj kutak. Imali smo priliku otići na njihovu pressicu, gdje su nam pokazali neke od inovacija iz svog portfelja.
Ubrzo je došlo vrijeme za glavni događaj, Honorov event gdje je izvršni direktor te tvrtke George Zhao predstavio novu seriju Magic 5 pametnih telefona i Magic Vs, Honorovu inačicu preklopnog pametnog telefona. Po završetku prezentacije, napravili smo par fotografija na njihovom štandu i lagano završavali taj jednodnevni posjet velikom sajmu.
Lagana vožnja busom u poslijepodnevnom prometnom kaosu Barcelone, dovezla nas je do poznatog trga Plaça de Catalunya. U tom smo se trenutku malo raštrkali, neki su imali dogovore od ranije, neki iskoristili priliku posjetiti dućane kojih nema kod nas, a ja sam iskoristio vrijeme da se nađem s kolegom Tonijem koji je došao na sajam u drugačijem aranžmanu. On je i veliki ljubitelj te metropole koja ga kako sam kaže, podsjeća na njegov Split. Kaže da je se ovdje osjeti neka opuštena vibra jako slična onoj koju ima u svom voljenom gradu. Posjetio je Barcu nekoliko puta, kako poslovno tako i privatno, no nikad nije doživio ovakvo vrijeme... još jedan koji mi govori da je ovakvo vrijeme anomalija.... pitam se, možda je stvar u meni. Kroz život sam imao sam nekoliko prilika posjetiti taj grad, no nikad se prilika nije realizirala. Možda je ovo vrijeme način na koji mi netko poručuje da moram doći ponovno i provesti par dana bez neke agende i strke.... možda.
Prošetali smo najpoznatijom ulicom u gradu i okolici, La Ramblom. Po hladnoj večeri stigli smo do luke i do statue Christophera Columbusa. Došli, vidjeli i okrenuli se nazad naći mjesto za večernju čašicu zlatnog eliksira... Ubrzo smo sjeli u kako je kolega Ilija koji nam se kasnije pridružio rekao, najturističkije mjesto u Barceloni". Plaça Reial, trgić je uz La Ramblu na kojem su palme, restorani i kafići. Naravno, u hladno večer u veljači, mjesta je bilo na pretek. Sjeli smo, popili piće, podružili se i kako to obično bude, u dobrom društvu vrijeme leti jako brzo, stigao je trenutak rastanka. Morali poći nazad, svako prema svom prenoćištu. Toni prema jednom kraju a Ilija i ja prema drugom.
Prošetali smo prema stanici metroa, usput naišli na Plaça del Rei, poznatih stepenica gdje su po pričama, kralj i kraljica Španjolske dočekali Columba po njegovom prvom uspješnom povratku iz Novog Svijeta.
Noćna vožnja metroom, imala je svoj poseban šarm... svatko sjedi na svom mjestu, uronjen u misli koje su se nakupile tijekom cijeloga dana. Sreća, tuga, umor, briga ili opuštenost, sve se to moglo vidjeti na licima putnika noćne linije metroa. U lijevom vagonu od nas, ulični svirač je imao svoju večernju točku... na jednoj od stanica, ušla je mlada dama u crvenom kaputu. S njom je bio jedan lijepi pametni pas. Na njenu naredbu, sjeo je i mirno čekao dok je ona na telefonu nešto radila. Ne znam zašto, možda radi uzdužnih rukohvata i dubine prostora, no ta mi je slika ostala u glavi. Srećom, ostala je i na mom telefonu.
Ulični svirač je došao do našeg vagona i zapjevao Hit the road Jack... tihi glas u glavi rekao mi je: uzmi telefon i snimaj, što sam i napravio. Naravno, po završetku glazbenik je dobio i nagradu za svoj trud. Ubrzo je stigla naša stanica, te smo umorni i puni dojmova stigli u hotel.
Sljedeći dan bio je unaprijed rezerviran za posjet planini Montserrat i tamošnjem samostanu koji je svetište i od veliko značenja za religiozne stanovnike Katalonije.
Ekipa iz Honora organizirala je ne samo posjet samostanu nego i simpatičnu gospođu koja nam je turistički vodiš te nam je cijelim putem pričala o zanimljivostima Barcelone i Montserrata.
U autobusu smo dobili i primjerke Honor Magic 5 telefona, te smo imali priliku isprobati mogućnosti kamere tih telefona.
Nakon obilaska samostana, krenuli smo prema vinariji Torres gdje je organiziran ručak i ono najzanimljivije, degustacija vina.
Meni je bio dvojezičan, jedna strana na španjolskom, druga na katalonskom jeziku. A ručak... ručak je bio božanstven. Sljedovi jela pratili su razna vina prilagođena svakom slijedu.
po završetku ručka, domaćica nas je odvela u vinograd koji je oko same vinarije, objasnila neke zanimljivosti oko te obiteljske vinarije te povela u prostorije gdje su nas dočekali stolovi pripremljeni za degustaciju četiri vrste Torres vina. Uz svaku čašu, imali smo po zalogaj hrane koja tu sortu vina upotpunjuje. Svako kušanje, bilo je vođeno i objašnjavano što se zaista zbiva i zašto neke sorte vina idu uz određenu hranu. Fantastično iskustvo.
Našem hedonističkom iskustvu došao je kraj... morali smo poći prema hotelu. Još jedan dan je stigao svom kraju... ne samo još jedan, nego posljednji za ovogodišnji posjeti sajmu. Sljedeće jutro ranom zorom krenuli smo prema zračnoj luci, letjeli preko Beča, ovoga puta bez gubljenja vremena, layover je bio svega 20-ak min. Ubrzo smo sletjeli u Zagreb i kao rakova djeca, razbježali se svatko na svoju stranu.
Sajam u Barceloni sam posjetio... neću reći vidio, jer raspored to nije dozvolio. Barcelonu sam posjetio, neću reći vidio... jer raspored to nije dozvolio. Ali vinarija Torres... to sam vidio, osjetio, poželio još.