Oliver Hardy (18. siječnja1892. - 7. kolovoza1957.) rođen je kao Norvell Hardy u Harlemu u New Yorku kao najmlađi u obitelji s petero djece. Njegov otac bio je ratni veteran i preminuo je prije Norvellova prvog rođendana, i upravo u njegovu čast kasnije je preuzeo očevo ime Oliver.
Uz to što je rastao bez oca, Norvella je pogodila još jedna teška obiteljska nesreća. Njegov stariji brat Sam upao je u rijekudok su bili u posjetu majčinom rodnom gradu, Covingtonu. Norvell je uspio iz hladne rijeke izvući bratovo tijelo, no već beživotno.
Strašne obiteljske nesreće ostavile su na malome Norvellu dubok trag, pa je postao poprilično problematično dijete. Majka ga je stoga poslala u vojni koledž, no nije se uspio prilagoditi, pa se s 13 godina preselio na Young Harris College u Sjevernu Georgiu, gdje je pak pao razred. Škola ga nikad nije zanimala, no glazba i kazalište jesu, pa je pobjegao iz škole i pridružio se kazališnoj družini. Njegova majka je to prepoznala kao dobar znak i poslala ga je u Atlantu studirati glazbu i solo pjevanje. Kako bi zaradio, počeo je pjevati u kazalištu Alcazar za 3,50 dolara tjedno i radio u kinu kao kartodrapac i projekcionist.
Bio je sretan što pjeva, no nešto mu je nedostajalo. Počeo se zanimati za glumu iprijavljivati za castinge. No kako je bio visok 185 cm i poprilično jak, to je za Hollywood tada bilo previše, pa je dobio samo male uloge zlikovaca.
Stan Laurel (16. lipnja 1890. - 23. veljače 1965.) također je rođen u obitelji s petero djece, ali u Velikoj Britaniji. Njegovi roditelji bili su aktivni u kazalištu, otac kao menadžer, a majka kao glumica. Za razliku od Olia, Stan je bio odličan đak i imao najbolje ocjene na najboljim fakultetima. Zahvaljujući roditeljima, mogao je birati hoće li im se pridružiti u kazalištu, što je i napravio kad su se preselili u Glasgow te je sa 16 godina počeo nastupati i perfektno izučio pantomimu i izvoditi skečeve.
1910. godine odlučio je otići u SAD. Svoj prvi film je snimio 1917. i prije partnerstva s Oliverom, glumio u više od pedeset solo nijemih filmova. Zanimljiv podatak je kako je često koristio leće u boji, jer su njegove oči bile toliko svijetlo plave da nisu dobro izgledale na crno-bijelome filmu.
1926. Stan i Oliver počeli su glumiti zajedno i ubrzo postali najuspješniji par komičara u povijesti filma. Bili su među rijetkim komičarima nijemoga filma koji su se bez imalo problema uspješno prilagodili zvučnome filmu. Zajedno su, do povlačenja 1951., glumili u čak 98 filmova, od toga 23 dugometražna. No malo je teško za povjerovati da je samo Stan tek 1960. godine nagrađen počasnim Oscarom, i to nakon Oliverove smrti.
Neponovljiv komičarski duo i njihova vrhunska filmska ostvarenja ne propustite gledati petkom navečer na Kockici.