On je urednik, voditelj, ali i filmski redatelj. Tomislava Jelinčića navikli smo gledati u poslijepodnevnim satima u RTL-u Danas , ali jednako tako voli stati i iza filmske kamere.

"Doma su se stalno gledali filmovi, još s pokojnim ocem - on je bio živa enciklopedija za filmove, onda sam još u djetinjstvu snimao igrane filmove s društvom skvarta i režirao i onda se dogodilo to da sam na RTL-u bio prebačen na večernje, noćne vijesti i uspio sam onda nekako sa svojim završenim političkim znanostima,interesirao sam se što dalje. To je bio jedan lijep period života malo naporan, ali lijep, manje sam spavao, ali sam bio ispunjen svime što sam radio."

Autor je sedam dokumentarnih filmova od kojih su mnogi osvojili nagrade. Na 18. Liburnia film festivalu u Opatiji proteklog je tjedna imao premijeru svog prvog dugometražnog dokumentarnog filma "Starac i roda" . Priča je to o rodama Malenoj i Klepetanu te umirovljeniku Stjepanu koji se brine o njima.

"Ima jako puno anegdota s ovog snimanja, ali u svakom slučaju najljepša anegdota mi je ona po kojoj je film dobio ime - film se dakle zove starac i roda – a jednom mi je prilikom Stjepan došao i rekao: 'Znaš onaj Hemingway, onaj njegov starac i more, kaže on ti se s tom ribom borio kao dva dana dva tri dana i onda sam o njemu morao učiti u školi, a ja se o ovoj rodi bolesnoj rodi brinem dvadeset osam godina."

A hoće li ova priča obići svijet?

"Evo ja vjerujem da da i drago mi je da je film prva mogla vidjeti hrvatska publika. Proći će svijetom. Tijekom snimanja ovog filma ovih godina vidjeli smo mnogo ekipa iz svih dijelova svijeta, interesirali su se o priči, ali naravno oni su došli na dan, dva, tri, mi ovo snimamo šest godina."

Za novinare je nekada teško izabrati omiljeni medij, pa tako i za Tomislava koji je neodlučan kada je riječ o televiziji ili filmu.

"U teško je to birati, to je kao da me pitaju koje dijete svoje više volim. Posao je jedna stvar koji radim svaki dan, a ovo ajmo reći je hobi, ali ovaj film je više od hobija jer je stvarno produkcija jako velika i veliki dio svog života i energije životne sam posvetio tome, lijepo je baviti se filmom, televizija je onako nekako stroga forma, brza, informativa, tu prikazujemo stvarnost kakva je, a film je onako kako ti vidiš tu stvarnost – i zato ti daje neki novi poticaj da oblikuješ stvari kako misliš da trebaju biti ili kako ih ti vidiš i interpretiraš iz materijala kojeg imaš."

A materijala za nove filmove itekako ima. No do nekog novog projekta, Tomislava ćemo i dalje gledati ispred kamere.