Edin Mehmedović , trener Života na vagi' , kineziolog te otac tri prekrasne djevojčice u intervjuu za RTL.hr odgovorio je nan eka svakodnevna pitanja koja postavljaju svi oni koji se bore s viškom kilograma, oni koji žele izgubiti taj višak, ali nisu sigurni u kojem smjeru trebaju ići, ali i koje savjete bi dao svima onima koji imaju klince kao i on da im stvore zdrave navike vježbanja ili fizičke aktivnosti.
Sve veći broj odraslih osoba u Hrvatskoj ima prekomjernu tjelesnu masu ili debljinu, koji je glavni uzrok pretilosti kod nas?
Onaj tko zna odgovor na to pitanje mogao bi postati vrlo bogat čovjek. Nagađamo svi pomalo koji se bavimo tim fenomenom, ali nekako mi se čini da smo uglavnom fokusirani na posljedice koje dovode do razvoja bolesti prekomjerne tjelesne težine, odnosno pretilosti I svih poremećaja koji su uzročno posljedično povezani s tim problemom. Bojim se da se radi o globalnom fenomenu koji svoje razloge može pronaći i u evolucijskom aspektu. Čovjek se mijenja već stotinama tisuća godina, kako fizički tako I mentalno. Što nam ova nova transformacija donosi tek je na nama da saznamo, ali ako nam crtić Wall – E' može dati predodžbu, moram priznati kako mi se ne sviđa nimalo ono što vidim.
Smatraš li da su Hrvati dovoljno fizički aktivni?
Bojim se da više ni jedna nacija nije dovoljno fizički aktivna. Stvara se još jedna polarizacija u društvu čini mi se, na one koji spadaju u kategoriju sportaša (amaterski i profesionalni) i one koji su potpuno neaktivni. Ovi koji su aktivni, sve više teže ostvarenju nekih ciljeva bilo sportskih ili transformacijskih, a sve je rjeđe vidjeti osobu koja samo želi biti aktivna i zdrava. CIjeli koncept fitnessa pomalo dobiva jedan zaokret nakon pandemijie koronavirusa, gdje rekreativci traže nove izazove koji sve više naginju u domenu sporta, dok zdravstveni wellness postaje jedna sasvim nova kategorija koja se pretežno bavi ljudima sa poremećenim zdravstvenim stanjem.
Opća percepcija telesne aktivnosti je bavljenje sportom ili odlazak u teretanu, no to je pogrešno. Koji su još sjajni, a nazovimo ih tako, alternativnim načinima tjelovježbe?
Kao što sam spomenuo rekreacija se dosta izmjenila u zadnjih nekoliko godina, te svi koji se žele baviti ovim biznisom moraju stalno osmišljavati nove načine kako doprijeti do potencijalnih klijenata. Dok neki vode svoje članove na aktivne izlete u prirodu, drugi organiziraju različite sportsko rekreativne sadržaje unutar svojih objekata poput 'potrage za blagom'' ili 'cycling maratona. Nedavno sam bio na jednom od najvećih svjetskih sajmova fitness industrije u Kolnu. Tamo se, pak, sve vrti oko digitalizacije usluge. I sam već neko duže vrijeme razmatram opciju digitalizacije priželjkujući na neki način da taj fenomen uspori, ali sve mi se više čini kao da njegovo vrijeme tek dolazi.
Problem nemaju samo odrasli nego sve češće i djeca. Koje fizičke aktivnosti i sportove bi preporučio za male, a koje za veće klince?
Smatram kako se djeca prije svega trebaju igrati, kao što su prijašnje generacije to radile u svom djetinjstvu. Nema tog sporta ili aktivnosti koje će djeca zaista zavoljeti ako nemaju osjećaj da se igraju. Nažalost tu roditelji sami sebi čine medvjeđu uslugu, upisujući djecu prerano na neke sportove, a ostavljajući klincima premalo vremena da budu ono što oni jesu - djeca. Smatram da ne postoji neki univerzalni pristup, ali ako vučem paralelu iz svog iskustva onda bih rekao da svako dijete treba naučiti plivanje, gimnastiku, atletiku, skijanje, vožnju bicikla, rolati, klizati i probati neki borilački sport. Sve to prije nego dijete krene u školu. Tek kad ovlada svim ovim sportovima i vještinama možemo dijete početi usmjeravati u nekom sportskom pravcu.
Kad si se ti počeo baviti sportom i što te uvuklo u taj sportski svijet?
Ma ja vam se najviše volim igrati zapravo. Tako je bilo od najranijeg djetinjstva kad sam cijele dane provodio vani ispred zgrade u novozagrebačkom naselju Dugave. Otkad sam čuo da postoji fakultet za sport, znao sam svoj put. Nikad se nisam doživljavao pretjerano kompetitivnim, više me zanimalo razvijati neku vještinu i družiti se s prijateljima. Ali kad okusiš slatkoću pobjede i gorak okus poraza onda tek počinješ razumijevati što sve sport donosi tj. odnosi.
Na svom Instagramu možemo vidjeti kako vježbaš s curama čak i kad ne možete izaći iz stana. Joga, skijanje, plivanje, ima li granica?
Da puno toga iskušavamo, ali opet sve kroz igru. Ne želim im nametati neki imperativ sportskog rezultata, najvažnije mi je da uživaju sa mnom dok vozimo bicikl ili planinarimo. U lockdownu smo provodili rutinu svakodnevnog razgibavanja i mobilizacije, jer sam primjetio kako im se držanje počelo pogoršavati zbog manjka aktivnosti, ali čim smo se vratili svakodnevnim aktivnostima rekli smo da ne želimo previse obaveza nad njihovim malim glavicama.
Što je po tvom normalna i poželjna tjelesna aktivnost?
Teško pitanje, pogotovo meni koji zagovaram svakodnevno kretanje. Razumijem da današnji tempo života ne ostavlja prosječnom čovjeku previše vremena da usred tjedna ode planinariti npr. kao što ja to volim raditi, ali ako ne može pronaći u danu pola sata za vježbanje ili običnu šetnju, onda nešto ne štima. Posljedice pandemije tek trebamo vidjeti koje su, a mi već ionako muku mučimo sa održavanjem redovite tjelesne aktivnosti stoga ne čudi zabrinutost struke za stanje nacije. Jedino mi nije jasno kako to ne vide ljudi koji upravljaju ovom državom, a žele dobro svom narodu. Navodno.
Hrvati ne vode puno računa ni o onome što jedu. Za one koji ne mogu otići kod nutricionista, koje su neke najjednostavnije, a efikasne preporuke za prehranu?
Nemojte se ljutiti ali nisam dovoljno stručan da o ovoj temi govorim. Smatram kako svatko može doći do nekoga tko se bavi ovom tematikom i zatražiti pomoć u bilo kojem obliku. Nisam još čuo da je netko od kolega odbio pomoći. Mogu reći što sam u svojoj prehrani počeo mjenjati zadnjih par godina, pa se možda netko može pronaći u mom iskustvu. Ta promjena se najviše odnosi na omjer biljnih namirnica u odnosu na meso i mesne prerađevine. Primjetio sam kako mi sve više odgovara laganija prehrana, koja se temelji na sirovim i biljnim namirnicama. Ne uživam u mesu toliko kao prije, osim u ribi i morskim plodovima. Nadam se da ću u bliskoj budućnosti u potpunosti izbaciti meso iz prehrane.
Kako izgleda tvoj jedan sportski tjedan?
To ovisi o dobu godine. Ali ako bez nečega ne mogu onda je to odlazak u prirodu, neovisno o vremenskim prilikama. Druga stvar bez čega ne mogu je sport, posljednjih par godina tenis mi je na prvom mjestu. Igram još uvijek rukomet sa svojim dečkima iz djetinjstva pa mi to dođe kao svojevrsno druženje i tu i tamo odem na neki nogometni hakl. Teretana i utezi su na repertoaru 2 do 3 puta tjedno. I bar jednom na tjedan ubacim trčanje oko jezera Jarun, to mi je ispušni ventil.
A kako izgleda tvoj jedan cjelodjevni jelovnik?
Ujutro obavezno curama napravim voćni smoothie, to nikad ne preskačemo. Najstarija kćer I ja smo voćojedi pa tamanimo sve sezonsko voće. Uglavnom ranije ručam, već oko 12 sati pojedem neku juhu ili varivo (najdraži mi je grah). Kad se cure vrate iz škole ili vrtića zajedno ručamo kod kuće. Pogotovo otkad je krenula pandemija koronavirusa kuhamo kod kuće. Plac mi je na par minuta od kuće i tamo sam skoro svaki dan pa uvijek gledam uzeti sezonsko i svježe voće i povrće. Riba i plodovi mora su minimalno jednom tjedno na stolu. Jedan dan u tjednu nam je bezmesni kad smo samo na voću i povrću. Od mesa konzumiramo uglavnom junetinu, teletinu, puretinu i pancetu ili pršut kojeg najstarija kćer obožava.
U 'Životu na vagi' upoznao si, a i zbližio se s kandidatima koji imaju problema s kilogramima. Jesi ti nešto naučio iz njihovog iskustva?
Naučio sam da ljudi sa prekomjernom tjelesnom težinom nisu lijeni ili nedovoljno educirani, već kako je taj problem puno dublji od onog što mi vidimo. Naučio sam empatizirati ljude koji se bore sa viškom kilograma, i ne osuđivati nikoga u čijim cipelama nisam hodao. Naučio sam više slušati, biti podrška i prijatelj onima koji te zamole za pomoć.
Ljude s prekomjernom težinom društvo često osuđuje, što bi poručio 'hejterima'?
Ljudi koji šire negativnu energiju jedino uništavaju svoju auru. Prljajući svoju emocionalnu zaštitu oni štete jedino sebi. Poručio bih im da se očiste od te prljavštine, prigrle različitost i ne dozvole da im ego upravlja životom. Mene je jedan komentar na početku moje priče sa Životom na vagi' dotukao, tad sam shvatio kako je taj otpad prošao kroz moju emocionalnu zaštitu i odlučio sam raditi na sebi da mi se to više ne ponovi. Hvala Bogu od tad stižu uglavnom pozitivni komentari, a i postavke su mi takve da filtriram sve što ima iole primjese neugodnog.
Kako pružiti podršku nekome tko se bori s viškom kilograma, a želi promijeniti svoj način života?
To nije lagan posao. Teško je, pogotovo onima koji vole i stalo im je da taj netko promjeni svoj život, a to nije linearan pravac. Prepun je uspona i padova, odricanja i odustajanja, stalnih promjena raspoloženja i motivacije. Prije svega bih im savjetovao da se educiraju, naoružaju strpljenjem i pozitivnom energijom te da nikad, ali baš nikad ne dozvole sebi komfor kritiziranja. Ako im je preteško neka se malo odmaknu, to može pomoći da sagledaju širu sliku odnosa s tom osobom te uspostave novi način komunikacije.
Naposljetku, što bi savjetovao svima onima koji se dvoume oko prijava za 'Život na vagi'?
Ako se dvoumite oko prijave, onda ste već zapravo odlučili stoga se požurite jer imate još jako malo vremena. Čekamo vas na novoj lokaciji sa pregršt novih osobnih izazova za vaš rast i razvoj. Jedno vam obećajem sigurno, a to je nezaboravno putovanje i iskustvo koje će te pamtiti do kraja života.