Medicinska sestra Ivana Čavalić ovaj je tjedan sudjelovala u 'Večeri za 5 na selu' . Svoje slobodno vrijeme najradije provodi sa svoje četvero djece, pleše bachatu i izrađuje aranžmane. Direktna je, zabavna, vesela, puno priča, a svojim je vedrih duhom unijela pozitivnu atmosferu u show. Pred kamerama je ispričala i svoju obiteljsku priču, o tome kako ju je majka ostavila nakon rođenja te kako je najviše ljubavi imala od udomiteljske mame. Za RTL.hr je Ivana o tome pričala u detalje.

Rekli ste kako vam je majčinstvo život promijenilo iz korijena. S obzirom na to da ste majka četvero djece, imate i mnogo hobija, kako sve stižete u životu?

Tajna je u dobroj organizaciji i dobroj volji. Djeca i ja svakog petka zajedno slažemo jelovnik za idući tjedan pa ga zalijepimo na vidljivo mjesto i po tome kupujemo namirnice jednom tjedno. Na taj način si uštedim i vrijeme jer svako jutro znam što taj dan radim pa je ručak uvijek gotov do podne. Jednom tjedno imamo i kućni sastanak, tu svi kažu što bi promijenili, što ne valja i što ćemo raditi u idućih tjedan dana. Imamo i svoj mali kućni red, pospremamo svi zajedno, svatko ono što mu je za dob primjereno i zapravo imamo i viška vremena svaki dan kad se tako posložimo. U pravilu, do podne odrađujemo ono što se mora pa popodne uvijek imamo vremena za ono što se želi. Zaista, nije teško kako možda na prvu izgleda.

U 'Večeri za 5 na selu' ste se otvorili i oko svog djetinjstva. Zamjerate li ikome išta?

Biološku majku sam prvi put susrela sa 16 godina, morala sam vidjeti tko sam i zašto je tako kako jeste. Taj susret nije dobro prošao, ali mi je bio dovoljan da se primirim i već tada sam shvatila da je bolje tako jer mi ona nema što pružiti. Tek s 33 godine sam bila spremna sjesti s njom i reći joj da joj opraštam jer ju razumijem. Ni najmanje joj ne zamjeram. Bila je premlada i bez podrške, nažalost i preslaba da se izbori za normalan život i da sam ostala uz nju, od mene ne bi bilo ništa, postala bi njena kopija. Ovako sam dobila priliku za bolji život.

Kakva sjećanja imate iz perioda kada ste bili u udomiteljskoj obitelji?

Taj dio života mi je zaista bio lijep. Udomiteljica kojoj sam dodijeljena je stvarno imala srce i ljubavi za svako dijete koje joj je došlo, a meni je valjda baš to trebalo. Nisam ni bila svjesna koliko ju volim dok posvojitelji nisu došli po mene. Moja teta Ruža je za svakog od nas, koji bi joj došli, imala strpljenja, uvijek se smijala. Ja sam bila najduže i godinama sam ju promatrala kako preuzima novu djecu, ponekad i ozbiljno emotivno oštećenu i dan po dan im liječi rane, hrani, grli dok ne bi stali na noge, a onda bi otišli na posvojenje. Od nje sam naučila da se čovjek voli bez obzira na boju kože, porijeklo i stanje u kojem se nalazi.

I sami ste majka, nedostaje li vam ta majčinska figura u životu? Ali i očinska?

Sada više ne. U mlađim danima, osjećala sam defekt radi tog manjka, ali iskreno, Bog mi je uvijek poslao osobe koje su odigrale dio po dio te uloge i skrpalo se samo od sebe. Naučila sam u životu da sama krv ne čini obitelj, ljubav je jedina bitna.

Kako je bilo upoznati biološku majku s 33 godine? Kakva vam je bila prva reakcija?

Bilo mi ju je žao. Što da joj zamjeram, zamislite kako je tek njoj. Lako je reći: 'Pa što si rađala kad nisi mislila othraniti'. No, nije to tako jednostavno. Život izvede svakakve situacije i rijetki su toliko tvrdoglavo jaki da ostanu na nogama. Ona nije uspjela. Jedna od prvih rečenica koje sam joj rekla je: 'Hvala ti što si me ipak rodila jer u takvim situacijama, mnoge žene radije pobace'.

Zoran vam je u 'Večeri za 5 na selu' dao ocjenu 10++, jeste li to očekivali?

Iskreno, jesam. Zoran je neiskvaren čovjek s osebujnim smislom za humor. Još za vrijeme snimanja jednostavno sam znala da je svima dao odlične ocjene jer je kao dječak, sposoban je oduševiti se novim stvarima i doživljajima.

Emisiju 'Večera za 5 na selu' pogledajte i na PLAYU .

POGLEDAJTE VIDEO: