"Ja sam došla iz Slavonije kao dijete jer moj otac je uvijek sanjao da on živi u Zagrebu, međutium nije mu se to nikad ispunila želja pa je onda šibnuo mene. Došla sam tu u srednju školu 1975. godine i tu sam i ostala", ispričala je Marija kako je došla u metropolu. 

"Ja sam došla sama u srednju školu, cijelo vrijeme sam bila tu sama i onda 1984. godine je moja familija imala prometnu nesreću. Cijela familija mi je poginula. Poginuo mi je tata, brat, sestra, moja kći i baka", rekla je Marija.

"Svi su bili na mjestu mrtvi osim sestre. Ona je... Odmah joj je mozak otkazao, u komi je bila i nakon dva dana je i ona umrla i ostala je samo moja mama i djed te mama se dan danas ne sjeća da se išto dogodilo. Oni su nastavili živjeti u Slavoniji, a onda kad je počeo rat onda su došli k meni u Zagreb", ispričala je. 

Naime, njezina kći je imala tek 2 godine kad je preminula što ju je iznimno teško pogodilo.

"Naučila sam da u životu nije sve tako crno i da mi na neke stvari ne možemo utjecati. Ja, recimo, vjerujem u Boga i da Bog za sve nas ima nešto", rekla je Marija. 

Umirovljenica iz Zagreba veselje pronalazi i u svojim hobijima. 

"Volim raditi i oko cvijeća, uređivati okoliš i tako... za čas ti prođe vrijeme kad imaš malo svog vrta, svog dvorišta“, kaže Marija te otkriva što je najviše veseli u životu. „Normalno da me vesele moja djeca, a i jako me razveseli kad moj suprug nakon dugo mjeseci dođe iz Njemačke i kad se konačno vidimo i zagrlimo. Onda mi srce jako kuca jer nekoga nisi vidio šest, sedam mjeseci, mislim da je to velika stvar.“