Siječanj je tu, a to za brojne novinare, reportere i tehničare s RTL-a znači samo jedno - 'Vrijeme je za rukomet'. Od 11. siječnja na RTL-u i na PLAYU kreće Svjetsko rukometno prvenstvo u Švedskoj i Poljskoj, a s komentatorske stolice javljat će se već dobro poznati glas - onaj Filipa Brkića. Uz ovog RTL-ovca, i ove godine sjedit će i bivši rukometaš i rukometni znalac Nikša Kaleb, dok će s terena sve vjerno pratiti i novinarka i reporterka Ines Goda Forjan te Goran Latković. S Brkićem smo popričali o počecima njegove karijere, pripremama za rukomet, ali i obitelji. Prve korake napravio je već u srednjoj školi na radiju, zatim je zanat brusio na regionalnoj televiziji, a 2004. godine dolazi na RTL. Svoju je punoljetnost već odradio, a s godinama je postao zaštitno lice naše sportske redakcije. Uživajte u intervjuu!

Ovo ti je deseto rukometno prvenstvo koje pratiš kao komentator na RTL-u. Sjećaš li se svog prvog prijenosa u karijeri?

Bilo je to jako davno, prije više od 20 godina, kada sam bio u srednjoj školi, na radiju Ciboni. Oni koji su malo mlađi sjetit će se, to je bio sportski radio, jedini takav u Hrvatskoj. Tu sam napravio prve korake u ovom poslu, kasnije sam radio na OTV-u koji je tada bio poprilično jak s obzirom na to da je bio regionalnog karaktera, imao je talijansku ligu u svom programu. To sam radio tamo negdje 2001. godine, to su neki počeci. Kasnije na malo većim televizijama...

To je težak posao, unatoč dugogodišnjem radu, ima li vremena za opuštanje?

Težak je kao i svaki drugi, svatko ima pritisak. Ne bih ga smatrao nešto posebno teškim u odnosu na druge, specifičan je, rekao bih prije svega, nemate "ni svetka ni petka", radite kada su utakmice, a one su često onda kada biste trebali biti na obiteljskim okupljanjima, ali to je tako. Zapravo se čovjek navikne jer sam u tom ritmu već dosta dugo. Priprema je i više nego pola posla, ali kad živite s nečime kontinuirano, onda je priprema često puta pojednostavljena.

Kako se pripremaš za nadolazeće Svjetsko rukometno prvenstvo u Švedskoj i Poljskoj?

Prvo se susrećeš s onim najsvježijim stvarima, znaš o ekipama već dosta otprije, ali dobivaš najsvježije informacije - tko je ozlijeđen, tko nije, tko neće igrati, taj neki zdravstveni bilten koji je vrlo važan jer u današnje vrijeme, pogotovo zbog pandemije, moguće je da se sve promijeni u kratkom roku. A onda su tu detalji koji su taktičke karakteristike. Mislim da je najmanji problem Hrvatska o kojoj sve znamo, ali primjerice, igramo sada s SAD-om, to je egzotična zemlja u rukometu koja nema tradiciju ni rezultat, ali su tu.

Ti i Nikša Kaleb ponovno u tandemu. Što si sve naučio od njega?

Naučio sam neke situacije gledati drugačije. Više kroz igračko-trenersku prizmu. On je vrlo britak, vrlo dobro anticipira zbivanja na terenu pa ih dobro prenosi u eter tako da se odlično nadopunjujemo. On je super i jednostavan tip, zabavan je u privatno vrijeme, pun je priča, a one nisu ograničene samo na rukomet već je to puno šire. Imamo svake godine dvotjedno ili trotjedno intenzivno druženje i stvarno je ugodno.

Što očekuješ od naših rukometaša?

Optimist sam, ali sam i realan. Mislim da treba reći iskreno da se nas ne ubraja, i to s pravom, u top favorite. Više nismo 'ti'. Nismo ono što smo bili nekada, ali da se s nama nikada ne zna - ne zna se. Moguće je da budemo u završnici i to priželjkujem. Da se umiješamo u borbu za medalju, to bi bila odlična stvar. Ekipa je promijenjena, pomlađena, mene nekako veseli da bi mogli igrati na varijantu da nam obrana bude jača nego posljednjih godina. A ako pratimo doktrinu Linu Červara, obrana je "forte" svega. Kaže on - ne pobjeđuje napad već obrana.

Rekao si da ti je Europsko 2016. godine u najljepšem sjećanju. Zašto?

To je s rezultatske strane neponovljiv uspjeh. Bili smo otpisani, a onda se dogodilo da se sve okrenulo zbog nekog poteza i truda koji možda sam od sebe nisi očekivao. Tako zna biti u životu, a u sportu se to dobro manifestira. Tako je bilo te 2016. godine. To je bilo prvenstvo gdje smo bili s izbornikom Željkom Babićem. Imali smo u tom posljednjem kolu utakmicu s Poljskom, trebalo nam je 11 razlike, a da bismo uopće bili u igri za tih 11 razlike, Norveška je trebala dobiti Francusku. I to se sve dogodilo. To je bio trans na terenu u kojem su bili naši igrači, utišali su dvoranu, došli su do tog nevjerojatnog rezultata, u jednom je trenutku bilo 14 razlike. Trans se prenio na nas i ostali smo nekako šokirani kada je sve završilo. Ušli smo u polufinale, na kraju smo izgubili od Španjolske, pomalo naivno, ali smo dobili utakmicu za treće mjesto. Uzeli smo tu medalju koja je, s obzirom na okolnosti, za nas bila vrlo sretna. A drugi dio je i taj segment s pokojnim Zlatkom Saračevićem, koji je bio i sjajan suradnik i prijatelj, i tuga me uhvati kada se sjetim da se neke stvari više nikada neće ponoviti.

Koje bi trenutke istaknuo u svojoj karijeri? Top tri možeš nabrojati...

Utakmica protiv Poljske, utakmica kada smo na Wemblayu dobili Englesku. To je utakmica generacije izbornika Slavena Bilića. Pamtim i utakmicu s Norveškom u polufinalu Europskog rukometnog prvenstva kada je Željko Musa zabio gol u posljednjoj sekundi produžetaka.

Na RTL-u si od 2004. godine. Što je bilo dobro, a što bi promijenio?

Volio bih da je još više sporta na RTL-u. Odlično je što u kontinuitetu radimo rukometna prvenstva, da smo tu već prisutni više od 10 godina.

Da se malo osvrnemo i na privatno. Sin Franjo će uskoro proslaviti drugi rođendan...

Vrijeme leti, on ima dvije godine, počeo je pričati, vrlo je aktivan u svemu, stalno želi ići van. Motorički je vrlo napredan i teško ga je pratiti.

Je li kćerkica Barbara svjesna što joj otac radi, gleda li utakmice?

Ne baš, više joj je zanimljivo da su joj, kako mi je rekla neki dan, "neke curice u vrtiću rekle da su me vidjele na televiziji".

Pohvalili ste se kako obiteljski volite kampirati, gdje ćete iduće sparkirati kamp kućicu?

Vrtimo se po srednjoj Europi, uglavnom volimo Austriju i Alpe. Svi oni koju su razmišljali je li za njih kamper i ta vrsta odmora, preporučam im da probaju jer većina njih ostane vjerna tome dugi niz godina.

Što si želiš u 2023. godini?

Na kraju se sve svede na ono što govore stariji ljudi - samo da je zdravlja. Pa kad si mlađi ne razumiješ što pričaju. No, sve je u tome. Onda možeš sve ostalo planirati.

Napete i atraktivne utakmice te još jedan pohod naših rukometaša na novu svjetsku medalju gledatelji mogu pratiti od 11. siječnja, samo na RTL-u i online platformi PLAY.