Siječanj je tu, a to za brojne novinare, reportere i tehničare s RTL-a znači samo jedno - 'Vrijeme je za rukomet'. Od 11. siječnja na RTL-u i na PLAYU kreće Svjetsko rukometno prvenstvo u Švedskoj i Poljskoj, a na terenu će ih vjerno pratiti novinarka i reporterka Ines Goda Forjan . Ova profesionalka na RTL je došla sa svega 19 godina kao studentica, a rad, trud, znanje i iskustvo dovelo ju je do sportske redakcije u kojoj je željela raditi od samog početka. Ona je prva kojoj naši rukometaši i izbornik daju izjave nakon odigrane utakmice, s njima praktički živi na terenu, a gledateljima donosi najnovije, kako bi se reklo, insajderske informacije s klupe. Ines je uoči odlaska u Poljsku i Švedsku za RTL.hr dala intervju i u rubrici 'Sasvim osobno' otkrila sve o svom profesionalnom putu, a ponešto i o onom privatnom.

Na RTL si došla kao studentica, možeš li nam ukratko opisati svoj profesionalni put?

Ovdje sam prvi put zakoračila kada sam imala 19 godina, bila sam prva godina na fakultetu i tada me moja cimerica nagovorila da se prijavim na natječaj za posao koji je bio raspisan za studente. Nisam imala pojma kako televizija funkcionira. Kada sam došla ovdje, ovo mi je bio kao svemirski brod. Bilo mi je sve užasno novo i neobično. Jednostavno nisam znala kako to izgleda s ove druge strane i definitivno mi je bio šok kada sam kao klinka ušetala ovdje. Razgovor za posao je super prošao, dobila sam priliku zajedno s još desetak studenata. Bili smo tu dva mjeseca, učili smo, radili i nakon toga sam ostala. Godinama radila, napredovala, učila od kolega, gradila svoj put. Zaista ništa ne bih mijenjala na tom putu. Mislim da zbog svega što sam prošla i kako sam počela, doslovno od te prve stepenice, danas sam sve što jesam. Sve što sam naučila, naučila sam ovdje na RTL-u.

Sjećaš li se svog prvog priloga, o čemu je bio?

To je bilo doslovno prije deset godina i na prvoj sam godini dobila priliku napraviti prilog. Sjećam se da je to bilo o najdužoj torti u Hrvatskoj koju su radili hrvatski slastičari. Sjećam se da je bila dugačka 20 metara, a idući je bila izložba mačaka i pasa. Bila sam se specijalizirala za ove priloge koji idu na kraj emisije. To je bilo odlično iskustvo, učila sam na terenu, dobro je kada posao učiš kroz takve, jednostavnije priče, gdje se možeš igrati sa slikom, zvukom, izjavama...

Kako si se osjećala prije prvog televizijskog livea i kako je to na kraju ispalo?

Sjećam se da mi je prvo javljanje uživo bilo u zagrebačkoj uspinjači. Tema je bila ljeto u Zagrebu i bila je samnom gospođa iz Turističke zajednice grada Zagreba. Kasnila mi je, a ja sam stajala u uspinjači, koja je trebala krenuti u trenutku kada krene live. Bila sam užasno prestrašena, imala sam užasnu tremu, nisam više znala ni kako se zovem. I samo sam gledala na sat hoće li ona stići tako da je to za prvo javljanje uživo bilo podosta kaotično, ali dobro je prošlo i bilo je sve uredu.

Je li ti se ikada dogodio gaf - da si ostala bez riječi u liveu ili slično?

Mislim da neki veći gaf nikad imala, ako jesam, vjerojatno sam ga potisnula. Najgore mi je u tim javljanjima uživo kada želim nešto reći i onda fokus izgubim doslovce na sekundu. Izgubiš misao i teško se vratiti, ali to je ta vještina komuniciranja i snalaženja i reagiranja u sekundi.

Započela si karijeru kao news novinarka, a potom se specijalizirala za sport. Koje su ti priče dosad najdraže?

Na RTL sam došla u namjeri da budem sportska novinarka, no na kraju sam išla okolnim putem. Uspjela sam doći tamo gdje sam htjela. To je ono što sam oduvijek htjela. News me jako puno toga naučio, puno više od toga vjerojatno da sam kao neiskusna 19-godišnjakinja završila u sportskoj redakciji. News je onaj koji kreće od temelja i onda zidaš zgradu. No, televizija je takav medij u kojem učenje nikada ne prestaje.

Djelom si RTL-ove ekipe koja odlazi na Svjetsko rukometno prvenstvo u Švedsku i Poljsku. Već tradicionalno ćeš se javljati s terena...

Mnogo me ljudi poistovjećuje s rukometnim prvenstvima jer sam već godinama na njima i to su mi stvarno najdraži projekti za raditi. Jedva čekam da krene, tada za mene prestaje sve i fokus je samo na rukometu. Stvarno uživam na tom projektu. Obožavam rukomet i volim pratiti našu reprezentaciju i uvijek od njih očekujem najviše iako oni to ne vole kad se govore. Uvijek kod njih bude ona klasična rečenica: 'Iz utakmice u utakmicu'. Očekujem dobro prvenstvo, da će Hrvatska pokazati što može, zna i koliko vrijedi. Ždrijeb je bio jako dobar i očekujem da ćemo bez problema proći skupinu i da ćemo doći do polufinala, finala. Zašto ne? Naši rukometaši to jako žele, pogotovo kapetan Domagoj Duvnjak - uzeti još jednu medalju.

Lino Červar je dao ostavku tijekom tvog javljanja uživo, a igrači su ti pak tijekom drugog poklonili dres. To su nepredviđene situacije, kako se snađeš kada se dogode?

Te dvije situacije su dosta obilježile moja rukometna prvenstva. Izbornik Červar me potpuno šokirao jer je prvenstvo još uvijek bilo u tijeku. To nije bila naša posljednja utakmica. Baš je bilo iz vedra neba. Nisam nikada kao novinarka očekivala da će netko dati ostavku u javljanju. Iznimno ga cijenim i poštujem, s njima je suradnja bila izvrsna, ali tad me prvi put ostavio bez riječi. Dogodi se nešto neočekivano, a moraš biti profesionalan do kraja. Drugi trenutak je taj poklonjeni dres, to je bilo moje prvo prvenstvo koje sam radila umjesto kolege Marka Vargeka. Igor Karačić mi je poklonio taj dres, sa svim njihovim potpisima i to mi je jako lijepa uspomena. Nakon tog prvenstva počela sam skupljati dresove kao suvenire i uvijek se doma vratim s njima. To su mi najdraže uspomene s putovanja i druženja s reprezentacijom.

Cijeli intervju s Ines Godom Forjan pogledajte u videu!

Napete i atraktivne utakmice te još jedan pohod naših rukometaša na novu svjetsku medalju gledatelji mogu pratiti od 11. siječnja, samo na RTL-u i online platformi PLAY.