Već tradicionalno, po završetku blagdanske euforije, na RTL-u kreće ona rukometna! Hrvatsku reprezentaciju u prvom mjesecu nove godine očekuje nastup na Svjetskom rukometnom prvenstvu u Poljskoj i Švedskoj, a sve utakmice gledatelji mogu pratiti na RTL-ovim kanalima. Vrijeme je za rukomet, od 11. do 29. siječnja!

Uoči prvenstva razgovarali smo s izbornikom hrvatske rukometne reprezentacije Hrvojem Horvatom za kojeg nakon Nove godine kreću nevjerojatni profesionalni izazovi. Svjestan da neće biti lagano, govori kako im je cilj prvenstveno da reprezentacija diše kao jedno tijelo i da se stvori obiteljska atmosfera jer na tom valu čuda su moguća. Pričali smo i o njegovoj karijeri, klupskoj i reprezentativnoj, zašto je odlučio potpisati za njemački Wetzlar, posljednji klub njegova pomoćnika i jednog od najvećih rukometaša svih vremena, Ivana Balića, kako se pripremaju za prvenstvo, koliko u svemu tome trpi njegova obitelj te kakvi su mu planovu za Novu godinu nakon koje kreće rukometno ludilo.

Kako ste se snašli kao izbornik rukometne reprezentacije? Ima li razlike u odnosu na vašu klupsku karijeru?

To su dva različita posla, biti trener u klubu ili biti izbornik, što je časna i odgovorna funkcija i totalno je drugačiji opis posla. Dok radite ono što volite, nije nikakav problem. Radite sa smješkom, ljubavlju, niti jedna niti druga funkcija mi ne stvaraju stres. Naprotiv.

Kako to da ste odlučili paralelno trenirati rukometnu reprezentaciju i njemački Wetzlar?

Došlo je do toga da sam imao dosta vremena bez samog treninga i da sam jednostavno osjetio kako sam još u godinama u kojima mogu puno dati, trenirati i u kojima mogu napredovati. U Savezu smo došli do zaključka da ako je to Bundesliga, najjača liga na svijetu, kako je to dobra promocija za hrvatski rukomet, afirmaciju hrvatskih trenera i tako se otvorila mogućnost da ga vodim. Smatram da je to dobro jer se na neki način pripremam da budem bolji za reprezentaciju jer ću doći iz trenažnog procesa koji nije samo bitan za igrače, nego i za trenera.

Tko vam pomaže pri odabiru igrača za reprezentaciju?

To je jako široka i kompleksna zadaća i uključuje puno toga. Svakodnevno prikupljamo sve informacije, ne samo na tjednoj bazi, već i na dnevnoj. U kontaktu smo s trenerima u njihovim klubovima, s kondicijskim trenerom Šimom Tomaševićem, slušam njegovo mišljenje, skeniramo igrače. Naravno, Ivano Balić je tu, moja desna ruka i u razgovoru s njim dolazimo do zaključaka. Također, s Linom Červarom sam stalno u Savezu, promišljamo, dajemo ideje, svaki igrač se prevrti...

Što ste naučili od Line Červara?

Lino Červar je glavna osoba koja je napravila posljednji pečat u mojoj trenerskoj karijeri. Moj otac i Lino Červar su prvi koji su mi prosvijetlili neke prioriete bez kojih nema prevelikih rezultata. Prije sam previše pozornosti posvećivao napadu i to se moglo vidjeti u počecima moje trenerske karijere. Uvijek je tu tata znao reći: "Zabili ste puno golova, ali što je s obranom?". Tada sam počeo shvaćati važnost obrane pa sam nadogradio filozofiju. Kod njega je prisutno i ogromno iskustvo, znanje, a ako ste imalo pametni, znat ćete slušati. Jako je veliki obujam onoga što sam od njega naučio. Ovim putem ga mogu samo pohvaliti.

Kakav je vaš odnos s Ivanom Balićem. Družite li se i privatno?

Prešlo je to profesionalni odnos, sigurno je to odnos koji će u budućnosti trajati, koji neće biti vezan samo rukometom. Svakako je dublji od poslovnog.

Balić je u Wetzlaru završio karijeru, je li on kumovao da potpišete za taj klub?

Kada vas Ivano Balić preporuči, to sigurno ima ogroman značaj. On je ostavio ogroman trag kod nas, i dandanas se spominju njegovi uspjesi. On je sigurno jedan od razloga zašto sam završio u Wetzlaru.

Je li nogometno ludilo doprinijelo euforiji među vašim igračima?

Euforija je jako lijepa i mi to volimo, to nam daje dodatan motiv. Ono što moramo uzeti od nogometne reprezentacije je to što su disali kao da su obitelj. Vidi se ta prava povezanost i zajedništvo, pomoć da prođeš kroz teške situacije koje jedno prvenstvo nosi, to je jedna od najjačih poruka. Stožer je napravio odličan posao i vidjelo se da je reprezentacija kao jedno tijelo. To mi želimo.

Reprezentacija se sastoji od većinom mlađih i novih igrača. Koliko ulogu u tome svemu imaju oni stariji, pomažu li vam savjetima?

Hrvatski reprezentativac se uči biti. Mladi moraju vidjeti što znači nositi hrvatski dres, ogromna je težina koju taj dres ima i jednostavno bez starijih, prekaljenih boraca koji su već svašta prošli, ovi mladi ne bi mogli toliko dobro i zrelo rasti. I ne bi se mogli u pravom smjeru razvijati. Stariji dečki ih uče, usmjeravaju, motiviraju se njihovim zalaganjem. Njihova je zadaća da odgoje mlade, da znaju da je naš dres svetinja. Upravo zbog tih vrijednosti hrvatska rukometna reprezentacija prepoznatljiva u svijetu.

Što očekujete od nadolazećeg Svjetskog rukometnog prvenstva?

Sigurno je kada ideš na ovakvo prvenstvo da se odredi primarni cilj. No ako ćemo gledati samo cilj, možemo skrenuti s puta, možemo se poskliznuti. Želimo biti koncentrirani na put. Put je ono što će nas napraviti pravima, dati nam mogućnosti za dobar rezultat. Naravno da sanjamo medalju, ali mislim da je puno važnije kako ćemo prelaziti prepreke.

U RK Dubrava bili ste igrač, a zatim i trener. Što vam znači taj klub i ima li posebno mjesto u vašem srcu?

U svakom intervjuu spominjem Dubravu jer mi je to bila prva stepenica u novom periodu u životu, ona mi je dala povjerenje da budem trener. Naravno da će to ostati zapisano velikim slovima.

RK Nexe vas je lansirao u trenersku elitu, kako vam je bilo u Našicama?

To je prekrasno i veliko iskustvo jer smo klub podigli na jednu višu razinu i govori o tome kako smo zajedno rasli. Napravili smo puno dobrih stvari. U Našicama sam bio prepoznat od strane Line Červara, postao sam njegov pomoćnik, kasnije i izbornik, tako da to nosi svoj ožiljak i dio povijesti. Puno sam dao Našicama, a one su puno dale i meni.

Kada se igra prvenstvo, imate li išta slobodnog vremena, primjerice za razgledavanje grada u kojem se nalazite?

To je period koji je intenzivan, za njega se treba dobro pripremiti, i fizički i psihički. Nema vremena za turističke rute, ali da se nađe nešto slobodnog vremena, nađe se. No, naravno da je sve podređeno rukometu.

Prvi mjesec je rezerviran za rukomet, ima li nervoze, jeste li jedva čekali da počne?

Kad radite ono što volite, onda ni nema stresa. Vjerujem da svi jedva čekamo da prvenstvo krene, pozitivne nervoze i treme ima, ali sve u normalnim okvirima. Prije svega, prisutno je ogromno zadovoljstvo.

Prizemni ste i skromni, uvijek izlazite u susret, i novinarima i igračima. Kako ste to uspjeli održati s obzirom na zrelu dob?

Dokle god sa svojim bližnjima i suradnicima njegujete normalan odnos, dokle god nema iskorištavanja, odnos je normalan. Normalne odnose cijenim i njegujem.

Gdje slavite Novu godinu?

Doma sam s obitelji, svaki trenutak provodim s njima. To je nešto što je najvrijednije, što treba čuvati.

Klub i reprezentacija, posla ima napretek. Kako vam pada odvojenost od obitelji?

Ovu odluku sam donio u dogovoru sa suprugom, djeca su također upućena i imam njihovu punu podršku. Svakodnevno se čujemo preko Zooma, mislim da tu neće biti problema, ali sigurno da će nam narednih nekoliko mjeseci biti izazovno.

Jesu li vaša djeca, Tara i Borna, također rukometni fanatici?

Fanatici su, pogotovo što se tiče navijanja. Tara je uvijek u navijačkim bojama, a Bornine su emocije toliko jake da kad Hrvatska igra i kada je napeto, ode u sobu. Svatko na svoj način to emotivno proživljava. Na svojoj se način bore sa stresom.

Što si priželjkujete u 2023. godini, privatno i poslovno?

Privatna situacija mi je jako bitna jer dok to štima, dok smo svi mi u dobrom ozračju, onda će sve ostalo biti na dobrom putu. Želim veselje, sreću i zdravlje. U životu se sve dogodi kada se treba dogoditi.

Napete i atraktivne utakmice te još jedan pohod naših rukometaša na novu svjetsku medalju gledatelji mogu pratiti od 11. siječnja, samo na RTL-u i online platformi PLAY.