Legenda hrvatskog rukometa Petar Metličić , osvajač brojnih medalja, bivši kapetan i član stručnog stožera te danas trener i RTL-ov stručni komentator u emisiji 'Vrijeme je za rukomet' , uoči Svjetskog rukometnog prvenstva u Poljskoj i Švedskoj za RTL.hr otkrio je sve pojedinosti vezane za taj projekt. Kako se priprema, ima li treme, kako pronaći mjeru u komentiranju naših igrača i izbornika te zašto uvijek voli, prije svega, biti iskren. Dao nam je i svoju prognozu što se tiče rezultata, a smatra kako je najbitnije da ekipa Hrvoja Horvata uđe u četvrtfinale. "Onda smo opasni", dodao je Metličić, odličan poznavatelj toga kako hrvatska rukometna reprezentacija diše. I sam je bio na desetke ovakvih natjecanja, a onda je 2013. godine, kada je otišao u igračku mirovinu, takav ubrzani ritam ipak stao. Otkrio nam je i pojedinosti oko svoje karijere, najdražeg suigrača i trenutke koje su ga obilježile u reprezentaciji koju smo svi voljeli zvati - "Kauboji".

Emisija 'Vrijeme je za rukomet' uskoro kreće na RTL-u. Vi ste već, kako bismo rekli, tradicionalna postava. Ima li ove godine treme, kako se pripremate?

Svakom je godinom trema sve manja, kad dođe početak sigurno bude malo nervoze, ali kako smo svi uigrani i kako smo već bili zajedno, kako smo o tome dosta razgovarali, svaki strah vrlo brzo nestane.

Kako se pripremate za analizu utakmica u studiju?

Razgovaramo o situaciji, analiziramo našu ekipu i grupu, manje-više otpočetka se toga dosta promijeni tako da su najveće pripreme zapravo dan, dva do Svjetskog rukometnog prvenstva. Analiziraju se protivnici, neki naši međusobni susreti, no najviše razgovaramo o protivniku. Puno je lakše kada to sve krene, vidi se stanje i znamo na čemu smo.

Komentator Drago Vuković rekao nam je kako neće štedjeti igrače u slučaju loše igre. Kako ćete se vi postaviti ove godine?

Prošle godine je bila specifična situacija. Ispalo je oštro ono s izbornikom Hrvojem Horvatom, ali tko me zna, ja sam takav. Nema tu zle krvi. Kada netko gleda sa strane, možda je izgledalo malo ružno, ali to su stvari koje su mi bile na srcu, koje sam u tom trenutku osjetio i na kraju krajeva to je samo moje mišljenje. No, opet, s toliko iskustva i igranja i što sam prošao sve s reprezentacijom, mislim da imam neke stvari pravo za reći. Tamo sam proveo puno godina i uvijek mi je teško kada nam ne ide. Veliki sam navijač za njih i mislim da se neke stvari moraju reći, bez ikakvih uvreda.

Što očekujete od Svjetskog rukometnog prvenstva u Švedskoj i Poljskoj?

Iskreno, puno je upitnika. Posljednja dva natjecanja nismo bili na nivou. Nismo se plasirali na Olimpijske igre, nisam siguran da možemo reći da smo veliki kandidati za medalju. Mislim da se trebamo prije svega koncentrirati na prvu utakmicu koja će nam donijeti puno odgovora i onda ćemo biti blizu četvrtfinala, koje nam, po mom mišljenju, treba biti osnovni cilj. A kad se uđe u četvrtfinale, Hrvatska je uvijek opasna i onda nam se otvaraju velike mogućnosti za dalje. Teško je išta prognozirati, nadamo se odličnom rezultatu. Ne smije nas se nikada podcijeniti, to je sigurno. Treba sanjati medalju, nadati se, ali to je ipak daleko i ne treba trenutačno o tome razmišljati. Utakmicu po utakmicu, kako se kaže.

Gdje smo kiksali prošle godine, a to vrlo lako možemo promijeniti ove godine?

Prije svega, opravdanje nam je da je zbog pandemije prošlogodišnje prvenstvo bilo dosta kaotično. Nije se znalo tko će igrati, praktički od danas do sutra. Otpadali su mnogi tako da je teško uopće govoriti. Bilo je grešaka, mogli smo mi to puno bolje. Došli su mlađi igrači, što je uvijek dobro, ali mislim da je što se tiče reprezentacije najbitnije da svlačionica diše kao jedno. I to ponekad nadoknadi nedostatke, a kvaliteta kod nas sigurno postoji. To je, po meni, proteklih prvenstava najviše nedostajalo. Kažu da je ove godine drugačije što se tiče zajedništva i u to treba vjerovati.

Dođe li vam katkad, kada gledate utakmice, da se i sami vratite na teren i posložite neke stvari?

Ne baš. Prije pet, šest godina svakako, ali sad sam mirniji. Nekad se i mi naljutimo, iznerviramo, komentiramo da je moglo biti drugačije, ali najlakše je tako. Znamo koliko je igračima teško, kakve su to emocije. No, ne bih se vratio.

Najblistaviji trenutak vaše karijere?

To je prvo zlato na Svjetskom rukometnom prvenstvu 2003. godine, bilo je nezaboravno.

Najdraži suigrač?

Bilo ih je puno, no nekako sam s Ivanom Balićem bio cijeli život. Kao djeca u klubu, kasnije u reprezentaciji. S njim mi je igra bila najlakša.

Od koga ste u karijeri najviše naučili?

Mislim da je teško nekoga izdvojiti, da mi je primjerice odredio karijeru. Mislim da su svi pomalo imali svoj danak. I kroz reprezentaciju i klubove.

Anegdota s terena koju najviše pamtite?

Tko će se toga sjetiti? Bilo je toga zaista puno. Mislim da se najviše toga izdogađalo kada smo bili u Portugalu. Primjerice, i kada smo imali pripreme, Ivanovo kupanje u Rovinju u prvom mjesecu. Kladio se da neće skočiti u more pa je to ipak napravio. No, bilo je dosta toga.

Praznovjerje prije važnih utakmica, je li postojalo?

Ne baš. Netko je znao ulaziti prvi u svlačionicu, izlaziti posljednji ili obrnuto, nositi istu podmajicu ili iste čarape. No, znao sam možda nositi istu podmajicu, sve do prvog poraza. No, nisam bio nešto od praznovjerja.

Što vas je umirivalo prije utakmica?

Dobra energija između nas. Uvijek je bila dobra zezancija i to nam je uvelike pomagalo. Dosta smo bili dječački nastrojeni.

Je li vam rukometna mirovina u smislu igranja, kada je do nje došlo, teško pala?

Prestao sam s 36 godina, posljednjih godina sam se psihički pripremao za to. Osjetio sam da nemam više motiva za treninge i putovanja. Taj osjećaj da se uvijek nešto moralo, primjerice, pobijediti, znao me umarati. Okrenuo sam se drugim stvarima, jedva sam čekao da se vratim kući i posvetio sam se obitelji. Došao sam do te granice gdje sam shvatio da više nema smisla. Puno sam toga prošao i osvojio, bilo je prekrasnih trenutaka i nije mi bio problem prebaciti se, hajmo to tako reći, u normalan život. Znaju mi nekada nedostajati igrači, putovanja, osvajanja... No, sve u svoje vrijeme.

Što si želite u novoj 2023. godini?

Samo zdravlja, a ostale će stvari doći same od sebe. Svi se moramo čuvati.

Napete i atraktivne utakmice te još jedan pohod naših rukometaša na novu svjetsku medalju gledatelji mogu pratiti od 11. siječnja, samo na RTL-u i online platformi PLAY.