Naime, finalist pete sezone izgubio je ukupno 83 kilograma! Ante Miletić u show je ušao sa200,7 kilograma, a na kraju sezone ima117,7 kilograma. S Antom smo nakon finala pričali o njegovoj transformaciji, trenerici, obitelji, ali i planovima za budućnost.

Je li ti žao što ti je izmaknula pobjeda?

Ne, nije mi niti malo žao što nisam pobijedio jer o pobjedi u novčanom smislu nisam niti razmišljao. To što sam dao sve od sebe i u pet mjeseci skinuo 83 kilograma za mene je i moj život velika pobjeda. Dobiti ovakvu priliku, u kojojsam imao vodstvo izvrsne trenerice, savjete nutricionistice, psihološku pomoć i snalažljivost u novom životu pod istim krovom s petnaest nepoznatih ljudi različitih karaktera... i postići ovakav rezultat, vratiti život u normalno stanje - to je moja pobjeda i nagrada. Meni je najveća nagrada sve što sam naučio u showu, a to znanje neće dopustiti da se ikad vratim na stari način života.

Čija transformacija je, po tvom mišljenju, bila najveće iznenađenje u finalu?

Transformacija Dode je, po meni, bila najveće iznenađenje u finalu. Četrnaest tjedana živjeli smo u istoj kući i disali isti zrak. Bio sam uvjeren kada izađe da se neće pridržavati savjeta koje smo dobili u showu i da će se opustiti jer je tako stalno govorio o hrani i gemištima. Jedva je čekao doći svojoj obitelji, prijateljima. Svaka čast što je uspio i ostvario potpunu transformaciju.

Misliš li da je tvoj rezultat na finalnom vaganju tvoj maksimum?

Ne mislim da je moj rezultat na finalnom vaganju moj potpuni maksimum, ali sam jako zadovoljan. Bilo je jako teško uopće pokrenuti tijelo od 200 kilograma da počne vježbati. Prije bih krenuo u šetnju pa bih se uspuhao nakon 5 metara i tražio gdje ću sjesti i odmoriti.Već nakon nekoliko ciklusa, kada sam vidio rezultate bio sam pokretljiviji, izdržljiviji, snažniji i to mi je davalo dodatnu motivaciju za probijanjem granica. Kilogrami se nisu ni nakupili preko noćitako da sam spreman za dugotrajnu ustrajnost. Sad, kad sam skinuo veliki teret s leđa, imam osjećaj da bih mogao planine premještati.

Planiraš li još gubiti kilograme nakon showa?

Sada, nakon showa, nekoliko dana ću se odmoriti, družiti s obitelji i prijateljima. Onda nastavljam, sljedeći cilj je smršaviti do 100 kilograma i zadržati to. Puno je muke, patnje, rada i odricanja uloženo da bih to olako odbacio. Bio sam najteži kandidat u ovoj sezoni showa "Život na vagi". To me u samom početku dosta sputavalo, ne zbog toga što nisam želio, nego tijelo od 200 kilograma nije moglo. Sada je sve puno lakše.

Postoji li još nešto što želiš promijeniti na sebi?

Ima još jedna sitnica koju želim promijeniti na sebi, a to je eliminacija pupčane hernije. Prije mi nije smetala jer sam je ignorirao, kao i cijelo svoje tijelo. Sada želim i taj problemčić riješiti jer sam zaključio da ne vrijedi ništa spremati pod tepih.

Fizička transformacija je očigledna, je li se dogodila i neka značajna psihička transformacija?

Fizička transformacija je očigledna, ali se dogodila i psihička transformacija u mojoj glavi. Sad drugačije gledam na svijet, puno sam mirniji i zadovoljniji. Ne reagiram burno kako sam prije znao. Cijeli dan mi je aktivno ispunjen, sada sve mogu pa sam sretan i zadovoljan.

Jeste li ostali međusobno u kontaktu nakon izlaska iz kuće? A s trenerima?

Jesmo, naravno. Imamo zajedničku grupu u kojoj razmjenjujemo poruke i slike. Najviše se čujem s Bubijem, Zdravkom i Dankom, baš smo ostali prijatelji i mislim da će to trajati. Jedva čekam da se opet vidimo, a volio bih odvesti i cijelu obitelj u Staru Kapelu, to je baš raj u Hrvatskoj. I s trenerima smo u kontaktu, malo više s Majom, ali iEdo križa dane na kalendaru jer smo bacili okladu: kad spustim kilažu na stotkuidemo na drift. Preznojit će se kao i mi u 'Životu na vagi' , hahaha. Oboje su iznimni ljudi, izvrsni treneri kojima dugujemo svoje živote. Za trenericuMajunemariječi u hrvatskom jeziku kojima bih iskazao zahvalnost i poštovanje prema njoj. Njena stručnost, vedrina, pozitiva, brižnost, a najviše predanost koju mi je kao trenerica iskazala u ovih nekoliko mjeseci, govori o njoj puno.

Prostora za napredak ima još, ali sav trud do sada se isplatio. Danas sam snažniji, svladavam vlastite otpore, naučio sam kako sebi pomoći, a osjećaj u tijelu i glavi je odličan. Pun pogodak je što je trenerica Maja vodila naš tim. Njena zarazna energija, nježnost i žestina, sposobnost motiviranja, jerkod nje nema labavo, nego samo rokaj. Naučiš puno jer te treneri toliko zaraze znanjem da i nesvjesno upijaš, a jednog dana shvatiš da i izvan treninga paziš kako si pomoći s onim što već znaš.

Neopisiv je osjećaj kada se po prvi put upoznaš s mišićem za kojinisi niti znao da postoji. Cijelim svojim bićem sam joj zahvalan što mi je u samo nekoliko tjedana vježbanja omogućila da normalno trčim i zaboravim na misao da ja to ne mogu, za osjećaj zadovoljstva samim sobom, koji je posljedica rezultata njezinih treninga, za svaki korisni savjet kojim će moj život i izvan showa učiniti kvalitetnijim, za osjećaj ponosa i sreće dok sam obnavljao garderobu jer staru može odjenuti još jedino Grgur Ninski, haha. Nevjerojatna je količina znanja i motivacije koju nesebično prenosi na svoj tim. Većina trenera bi davno digla ruke od nas.

Na kraju ono najvažnije, HVALA JOJ što ću se moći igrati sa svojim sinom autićima po dnevnom boravku, slagati kockice i šetati sa svojom suprugom po splitskoj rivi bez stajanja i sjedenja po klupama i zidićima. Sada smo obitelj u punom smislu riječi, ne samo u ljubavi.

Na ljeto ću nadoknaditi sve one dane kad se nisam kupao u moru zbog pogleda ljudi oko sebe. Sretan sam što si mogu kupiti odjeću bez ikakvih problema. Uspio sam i ući u odijelo za autoutrkekoje sam davno kupio, ali je prije mogla ući u njega samo moja jedna noga....I idem dalje, primijeniti naučeno...

Što je bilo prvo što si učinio nakon izlaska iz showa?

Nakon izlaska iz showa prvo sam želio par dana biti sa svojim sinom i ženom. Jako mi je nedostajala obitelj, a kad njih zagrlim kao da sam zagrlio cijeli svijet. Trebalo mi je nekolikodana da se posložim i osjetim strujanje splitskog tla pod nogama.

Kako je bilo trenirati vani, uskladiti svakodnevne obaveze s treningom i pripremom zdravih obroka?

Nije mi bilo teško vani organiziratitreninge, svakodnevne obaveze i pripreme zdravih obroka. Nastavit ću mršavjeti i izvan showa s mojim prijateljem, trenerom Damirom Laštrom u T.C. Jokeru na Smartfit programu.Osim toga, izvrstan trening bit ćei šetnja s obitelji po Marjanu. Žena mi je govorila da jedva čeka dan kad ću ju malo zamijeniti u igri oko našeg sina, dosta je živahan, a to mi sada neće biti problem. Nadoknadit ću propušteno. Sigurno će me i starija sestra zvati na Brač u berbu maslina. Do sada sam to vješto izbjegavao, a sada, ne da bih s guštom i lakoćom mogao brati, već se mogu i penjati po stablima ihvatati najvisočije grane. Pa onda šetnja uz more, riba, blitva i maslinovo ulje. Neću više od toga bježati kao vrag od tamjana, hahaha.

Što je bio najveći izazov?

Najveći izazov je proći pokraj pekara i fast fooda u koje sam svakodnevno više puta dolazio. Sve miriše i doziva me, čak i glad na trenutak osjetim, ali me brzo prođe. Još uvijek mi je lako jer me prodavačice ne prepoznaju da sam to ja, onaj Ante od prije. Pa mi se ne smješkaju. Ali kad me skuže, morat ću se odlučno pripremiti na vrijeme...hahaha. Teško mi je odoliti i domaćim specijalitetima kod mlađe sestre u Sinju - pršutu, kobasama, panceti i pečenici. Ali sada uzmem koji komadić bez kruha, a prije je bilo jedan pladanj meni, a drugi svim ostalima. Treba nastaviti živjeti razumno i u ničemu ne pretjerivati.

Tko ti je bio najveća potpora?

Najveća potpora mi je moja obitelj, svi su se prilagodili mom novom zdravom načinu života. Žena je sada već specijalizirala zdravu kuhinju. Isprobala je dosta recepata s interneta i iz kuharica dok mene nije bilo, a onda sam joj prenio savjete i informacije koje smo naučili od nutricionistice i trenera. Čovjek zamjenom nekih namirnica može puno kvalitetnije i zdravije živjeti, a uz to biti sit. Čak i moj mali Jakov jede sve što se skuha, tako da je puno lakše.

Tko ili što je izazvalo najveće veselje u tebi nakon izlaska?

Najveće veselje u meni nakon izlaska izazvao je doček koji su mi priredili moja obitelj i prijatelji. Oni mene dobro znaju pa su pripremili doček koji nikad neću zaboraviti. Bio sam sretan kao malo dijete. Prijatelji su driftali, harmonika svirala, pjesme je bilo u izobilju, hrane i pića isto tako. Slavili smo do jutra. Posebno mi je srce zaigralo kad mi je mali potrčao u zagrljaj - tata, tata, ništa mu taj šušur i buka nisu zasmetali.

Koji su planovi za dalje?

Planovi za dalje su nastavak treninga i zdrave prehrane. Iskopat ću vrt i zasaditi povrće. Posvetit ću se završetku kuće u rodnom selu moga oca, koju je on davno započeo. U današnje vrijeme zlata vrijedi povući se na selo ili otok koji dan, nego stalno živjeti u gradu. Obavezno ću napraviti i veliko dječje igralište tako kada moj mali Jaković, kad Bog da, dobije dvoje, troje braće ili sestara, da se možeigrati dok žena odmara. Napokon će i ona doći na svoje, ne znam kome se više molila, sv. Nikoli, sv. Luciji ili malom Isusu.