Bio sam debel, 130 kilograma oko mene i na meni, pokušavao sam smršaviti sam, ali sada mi je jasno koliko sam površan bio, ne samo u naumu, već u samoj provedbi. Trom, inertan, ono najgore, ljut sam na sebe. Sve se promijenilo prijavom na RTL-ovu emisiju "Život na vagi", ali priča se nastavlja, i to je ono najvažnije, to je ono o čemu ću nadalje pisati, pričati, veseliti se...sam sebi...napokon.
Kada sam odlučio pohađati Fitnes učilište u Zagrebu, imao sam jasan cilj – ostvariti sebe kroz sport, ali i pomoći svima koji misle da bih im mogao pomoći vlastitim iskustvom ili putem koji sam prošao. Očekivanja nisam imao jer, štogod me čekalo, ja sam bio spreman ići do kraja. Međutim, ono što me dočekalo na Fitnes učilištu bilo je daleko više od svega što sam mogao zamisliti. Našao sam se u društvu vrhunskih sportaša, kineziologa i fanatika koji su od nožnih prstiju do kose na glavi predstavljali ono što sport je – ljepša strana života. Sport jest nauka i o samome sportu se ima puno toga za reći, puno toga za naučiti i puno toga za prenijeti dalje. Posebice danas, kada smo zaboravili da je kretanje naš dobar, ali zaboravljeni prijatelj. Stalno nas treba netko podsjećati koliko je važno vratiti se svojoj prirodi, a upravo je kretanje osnova ljudske prirode.
Svakim satom teorije gradio sam nove, čvršće temelje svoga novoga života, svoje nove navike. Svakim satom prakse utvrđivao sam, podsjećao se zašto smo stvoreni ovakvima, zašto smo najjača "životinja" na svijetu. Pomicao sam granice, a nitko nikada nije rekao da je pomicanje vlastitih granica lako. Svaka kap znoja bila je opipljivi dokaz da napredujem. Sjećanje na isto ovo vrijeme prije 365 dana lagano je počelo blijedjeti. Ne zato jer se sramim sebe, nego jednostavno zato što mi postalo teško odgovarati sam sebi na pitanja iz prošlosti. Kako sam se doveo do 130 kilograma sa samo 30 godina života, zašto sam unosio u sebe sve što nisam smio i jesam li tada bio sretan? Vjerojatno nisam, zato sjećanja i blijede. Na njihovo mjesto sada sjedaju neke ljepše stvari. Neka nova sjećanja. Neki novi život.
Fitnes učilište za mene nije bila samo usputna stanica, za mene je to bila prekretnica, obećanje samome sebi kako ću postati bolji čovjek u svim segmentima. Duhovno, mentalno, tjelesno. Ne zato jer sam morao, nego samo zato jer sam to htio. Htio sam napokon sebi nešto dobro i sam sebi sam to poklonio.
Sve što će mi biti vraćeno nakon što napustim obrazovanje na Fitnes učilištu vjerojatno je puno veće od riječi, od paragrafa ili slova na papiru. Sve što planiram prenijeti od onoga što je dosad preneseno meni, veće je od mene samoga, ali sam zahvalan što ću biti kanal, platforma za promjene života oko mene i što kroz priliku koju sam dobio ja, vidim priliku za sve koji vjeruju u sebe i svoju borbu za drugačijeg sebe.
Vrijeme je darivanja, ljubavi i blagostanja, zato je prigodno reći prije nego krenete razmišljati o svima drugima – razmislite sami o sebi i onome što možete učiniti za sebe. Svaki vaš korak i svaka vaša pobjeda je samo vaša, usudite se biti pobjednik!