"Zašto živim dan po dan? Ima tu jako puno razloga... U 14. godini, to je bila '91. ja ostajem bez rođenog brata, ostajem bez tetke, bez tri ujaka, bez tri bratića, bez maminih nekih bližih i onda u jednom danu ostajete bez 12 članova obitelji", rekao je Ivan te rasplakao cijeli studio.

"Poslije toga živite s osobom, koja je moja majka, koja je izgubila dijete, izgubila tri brata, sestru, nećaka... I onda vi gubite nju polako i gledaje ju kako se ona ne može s tim pomiriti, onda imate mlađu sestru 7 godina s koom morate vi isto biti i onda dolazi '95., '96., '97. kad dobivate neka tijela, kad nekog sahranjujete, a ne vidite ga, vidite samo neki sanduk i onda si mislite je li mi njega stvarno sahranjujemo ili je on možda živ, možda je negdje tamo", dodao je.

"Ja sam u tom trenutku našao nekog i ona me spasila, moja Ana. Bila je uz mene kad je bilo najteže", otkrio je Ivan.