S Edom smo razgovarali o tome kako mu je biti dio ovog projekta, koliko sam vodi računa o redovnoj fizičkoj aktivnosti izvan teretane, što jede i kako provodi slobodno vrijeme.

Kako je biti dio 'Života na vagi', koliko je to emotivno, a koliko fizički zahtjevno?

Jedinstveno je to iskustvo! Iako sam skupio preko 15 godina staža i dosta radio s klijentima koji se bore s prekomjernom težinom, ipak, ovo je neko sasvim drugačije iskustvo. Vrlo je emotivno, prvenstveno izrazloga jer je nemoguće ne vezati se uz kandidate. Živiš s njima u Grižanama skoro pa 24 sata na dan. Treninzi nekad počinju u 6 sati ujutro, a snimanja završe nekad iza 20 sati.

Koji je, osim pretilosti, najveći problem s kojim se moraju nositi i koji moraju riješiti naši kandidati?

Emocionalne barijere. Nerijetko se zna dogoditi da oni ne mogu ni osvijestiti problem koji ih je doveo do toliko velike tjelesne težine. Zakopali su svoje traume duboko u sebi, možda i u najranijoj dobi, pa je dosta teško motivirati ih da izvuku to iz sebe.

Što je vama kao trenerima dosad bio najveći izazov?

Uh, teško je izdvojiti samo jednu stvar. Bilo je trenutaka kad bi se zbog kamera odlučili povući i zatvoriti u sebe. Osjećali su sram znajući da ih 'vani' gleda gomila ljudi, možda i osuđuje zbog njihovog stanja. Trebalo je ukazati na snagu koju ovaj show ima, upravo u tome da se o prekomjernoj tjelesnoj težini treba raspravljati i ukazati na
sve probleme koje ona nosi.

Kolika je razlika između individualnih treninga koje radite s klijentima u teretani i našim kandidatima?

Ogromna! Klijent vani ima hrpu drugih obaveza u danu. Sa mnom provede samo sat do dva dnevno pa je stoga pod većim pritiskom okoline zbog koje je moguće da posustane. Zamislite 'Život na vagi' kao karantenu,nema dodira s vanjskim svijetom i sve što radiš je usmjereno k jednom cilju, da smršavite.

Koliko česte i sami stanete na vagu? Što vam je pokazala posljednji put kad ste se vagali?

Ne prečesto. Imama relativno stabilnu kilažu pa nemam potrebe za vaganjem. Dva puta godišnje na sistematskom pregledu. Zadnji put je vaga pokazala 87kilograma.

Kako izgleda vaš dnevni meni, što vi jedete, što znate i volite sami kuhati doma?

Zbog ritma života i ranog buđenja već u 5 ujutro, obavezno imam jak doručak. Zobena kaša s voćem ili palačinke su mi najdraži obrok ujutro. Ručam vrlo rano, već oko 12 sati kad završim s prijepodnevnimtreninzima. Najčešće poslije posla odem do jarunske tržnice pa tamo kupim sve svježe namirnice za taj dan. Iako sam kao mali skoro roditeljima zapalio kuhinju kada sam pokušao spremiti svoj prvi ručak,na kraju sam zavolio kuhanje i uživam spremati klopu za obitelj i društvo. Sve spremam, od mesa do ribe, pa i variva ili samo jednostavnu salatu. Supruga je zadužena za ova kompliciranija jela, poput sarme, ahahah!

Kako i kad ste shvatili da je kineziologija vaš životni poziv?

Mislim da sam u prvom ili drugom razredu osnovne škole u zadaćnicu napisao kako želim studirati Kif. Kroz studij sam intenzivirao odlaske u teretanu, da bih to kasnije pretvorio i u poziv.

Koliko vremena dnevno provodite u teretani, koliko aktivno vježbate?

Svaki dan provodim skoro 8 sati u teretani, doduše, to je zbog posla. Sport i sve što ima veze s njim moji su najveći interesi i strast. Još uvijek igram aktivno rukomet u jednom zagrebačkom klubu, danas čistoradi društva i rekreacije. Nogomet, tenis i košarka u mom su redovnom mjesečnom rasporedu treninga. Uz to, donedavno sam vodio i cycling grupni program, a TRX je moja najveća ljubav. Barem dva puta tjednoodradim trening snage ili izdržljivosti pomoću TRX-a.

Jeste li na neki način utjecali i na članove svoje obitelji, uključujete li ih u treninge ili aktivnosti?

Supruga je aktivna od malih nogu, iako nije tip za teretanu. Radije će otrčati krug oko Jarunskog jezera ili otići na yogu. Voli malo mirnije programe. Kćerke su još male, jedna je tek upisala prvi razred, a drugaje još u vrtiću. Svejedno, od prvog dana smo ih stavili u sportsku grupu, da steknu naviku aktivnog života. Ne očekujem od njih da postanu olimpijske šampionke, ali ako će to htjeti, pružit ću im svu podrškuovoga svijeta. Meni je bitno da se vole kretati i da uživaju u tome.

Koja je vaša najdraža fizička aktivnost, a da to nije planirani trening i vježbanje?

Svaki oblik sporta. Nogometni hakl na kvartu ili tenis s mojim dobrim prijateljem Danijelom me najviše ispunjavaju zadovoljstvom. Volim planinariti s puncem, ponekad uzmemo cure na leđa i zapalimo naSljeme. Jednom sam se odvezao na more biciklom, sjeo i otpedalirao do Zadra. I tako, svakakve mi gluposti padaju na pamet, kako bi moja supruga rekla.

U čemu, po vašem mišljenju, najčešće griješe Hrvati - koji su naši 'slatki poroci' zbog kojih se debljamo, a da možda nismo ni svjesni?

Premalo smo fizički aktivni, to me brine najviše. Nije problem zgriješiti s hranom ako ti to nadoknadiš treningom. Maja i ja nismo izvanzemaljci, dapače. Ali nema dana da se ne krećemo ili odradimo trening. To mora biti dio dnevne rutine, kao i pranje zuba. Iako, dok se vozim gradom često primijetim najveće gužve ispred pekarnice. Ako me razumijete...

Naposljetku, koju vježbu tijekom treninga sami najmanje volite izvoditi?

Svaku koju ne mogu izvesti pravilno. A takvih nema. Dobro, osim marinaca, mogu ih izvesti pravilno, ali ne želim, ahaha!