Kako bi usporedio prvu i drugu sezonu u kontekstu natjecatelja i žirija?

- Moram priznati da mi je jako teško uspoređivati prvu i drugu sezonu Zvjezdica jer je svaka sezona zasebno imala različite, ali u oba slučaja jako talentirane klince. Svatko od njih je na svoj način poseban i svatko ima jednu svoju crtu koja ih čini drukčijima. Što se žirija tiče, poučeni iskustvom prve sezone, shvatili su da u našoj divnoj zemlji postoje jako talentirani klinci i mislim da su nekako bili spremni na to da će se prijaviti klinci koji su prvu sezonu preskočili zbog znatiželje, straha ili nečeg trećeg. Ali talent i pjesme su ih opet puno puta stjerali u kut i opet su bili prisiljeni donositi teške odluke.

Misliš li da ovaj show može puno značiti u karijerama svih ostalih pjevača koji ne pobjede? I što znači onome tko pobijedi?

- Pričati o glazbenim karijerama je možda preteško s obzirom da su klinci u pitanju, ali sudjelovanje u Zvjezdicama" je za svakoga od njih zasigurno jedno ogromno iskustvo. Ono što sam svakome od njih probao pojasniti je da probaju uživati u svoje 3 minute nastupa jer postoje puno stariji pjevači od njih koji nisu (i možda nikada neće) imati priliku pjevati u ovakvim uvjetima (scena, light, ozvučenje, grafike,...). Jedan pobjeđuje. Takva je igra. Zato treba što bolje iskoristiti svoje vrijeme u emisiji i uživati.Neki ljudi misle da je klincima ovaj tip showa jako stresan. Naravno, postoji trenutak kada netko od njih ne prolazi u daljnji krug natjecanja i to im predstavlja stres jer svi jako žele još pjevati. Ali, s druge strane u redu je i znati da ne možemo uvijek pobijediti te da na svome glasu uvijek treba raditi i istraživati mogućnosti svoga glasa. Meni je RTL-ov show Hrvatska traži zvijezdu" otvorio mnoga vrata i sad imam najljepši posao na svijetu.

Onom klincu ili klincezi koji pobijedi, ova emisija može biti prva stepenica i dobra referenca za buduće nastupe, čime će još doprinijeti svojem pjevačkom iskustvu. Plus, osvaja mnoge nagrade koje su primjerene za mlade pjevače. Dakle, pobjednik, između ostalog, ide s cijelom svojom obitelji u Disneyland. I ja biiiiiih! Hahaha.Za sve ostalo oni su još premladi. Kroz koju godinu – tko zna. Samo nebo im je granica.Pogledajmo samo primjer drage Mije Negovetić. Njezina pozitiva, kojom naprosto pršti dok priča i pjeva te veliki talent sluša se danas u Americi i cijelom svijetu. Neopisivo sam ponosan na nju i na njezine uspjehe koji se nižu jedan za drugim. Velik talent i divan odgoj – kombinacija za uspjeh.

Jesi li zadovoljan odabirom pjesama?

- Ono što jako puno ljudi ne zna je da klinci sami biraju pjesme koje žele pjevati tijekom trajanja showa. Nijedna pjesma im nije nametnuta. I, iskreno, iznenađen sam koliko dobru glazbu sluša većina klinaca. Fascinira me činjenica da su se neki od njih već pronašli" u nekom stilu. Jedini problem je bio kada se na popisu pjesama od skoro svih klinaca nađe ista pjesma, npr. u drugoj sezoni to je bila pjesma Hello" od Adele. U prvoj sezoni je svakako najčešći izbor bio Let it go" iz crtića Frozen. Tu je onda na nama da prosudimo tko bi od klinaca najbolje iznio tu pjesmu ili kome bi nekako najviše odgovarala. Ali sve u svemu jako sam zadovoljan kako su oni to sve skupa odradili – kao pravi mali profesionalci.

Radio si s njima i u prvoj i u ovoj sezoni; kako izgleda vaš "radni" dan? Opiši nam malo što ste sve radili, kako si ih pripremao za nastup...Vidjeli smo i da sjediš u prvom redu i zapravo proživljavaš s njima svaki stih dok su na pozornici.

- Svaki radni dan" u Zvjezdicama" nosi svoje nove izazove, ali uvijek uključuje pojedinačne probe u hotelu te probe u studiju prije samog snimanja. Vrlo je teško u tako kratkom roku klincima objasniti i približiti vokalnu tehniku. Tako da je teorija uvijek bila objašnjavana praktično – kroz njihovu pjesmu. Uvijek sam s njima radio krug po krug. Koncentrirali bismo se na pjesmu koja je sad prva ispred njih, na njihov sljedeći nastup. Nekima je trebalo malo više vokalnih smjernica, nekome je nedostajalo malo scenskog nastupa. Najviše sam svima probao približiti pojam interpretacije pjesme i kroz razgovor o pjesmi doći do emocije koju pjesma nosi i koju treba iznijeti prilikom pjevanja. Puno smo vremena provodili skupa pa sam često bio i osoba kojoj su se oni povjeravali oko svojih strahova i nesigurnosti u nastupu. Neki nisu htjeli pred roditeljima pjevati ili njima reći što je problem, nego su došli meni i probali bismo problem riješiti najbolje što možemo. Trudio sam se prvenstveno biti njihov prijatelj – biti uz njih kada zapnu. Zato sam i odlučio sjediti blizu pozornice tijekom njihovih nastupa da me mogu pogledati i vidjeti jedno poznato lice na koje se mogu osloniti za tekst, pokret ili jednostavno kada ih ulovi trema da u sebe uvučem taj njihov strah i da im osmijehom probam pružiti podršku.

Vjerujem da si s mnogima postigao prijateljski odnos, čujete li se ponekad?

- Na svu sreću, tehnologija nam u današnje doba olakšava da se čujemo jer su klinci iz cijele Hrvatske i fizički se teško mogu vidjeti s nekima nakon emisije. Ostao sam u kontaktu s puno klinaca i njihovih roditelja. U tim malim tijelima čuči velika ljubav prema glazbi i jako su se svi zbližili pa smo u dogovoru s nekim roditeljima i mentorima održali glazbene radionice (neke će tek biti), sve zbog toga kako bi se klinci mogli ponovno vidjeti, družiti, ali i naučiti nešto novo o vokalnoj tehnici, interpretaciji i glazbi općenito.

Vidjeli smo da su te neke izvedbe dirnule do suza...

Kroz probe sve pjesme proživljavamo skupa. I na svaki njihov nastup gledam kao na svoj. Želim da budu što bolji. Neke od njihovih odabranih pjesama sam i sam izvodio i povezujem ih s nekim svojim životnim situacijama i uspomenama. Tako je, npr. Ela Jerković pjesmu Nocturno" prvi puta preda mnom otpjevala na audiciji u Splitu. Nakon njezine izvrsne audicije trebalo mi je neko vrijeme da se saberem i nastavim dalje s audicijama. Kada ju je odlučila pjevati i u emisiji, još smo interpretativno poradili na pjesmi i emotivno ju dignuli još za ljestvicu gore. I kad ju je u studiju otpjevala onako divno, nisam si mogao pomoći. To je taj trenutak kada te trnci prođu od glave do pete, tekst se savršeno stopi s melodijom, ponos pomiješa sa srećom zbog dobre izvedbe. Zato žiriju nije nimalo lagan zadatak jer je bilo puno ovakvih situacija.

Imaš li omiljenu zgodu sa snimanja druge sezone?

Teško je izdvojiti samo jednu situaciju jer ih je zaista mnogo, ali spomenuo bih scenu kada su klinci glumili članove žirija, a Luka Nižetić je pjevao pa su oni njega ocjenjivali, spuštali se sa stolicama gore-dolje, doslovno se transformirali u prof. Šljivca, Vannu, Enisa, Alku i Luku. Fantastično. Smijali smo se do suza.