Ostani doma
Društvena scena by Ena
Body positivity lekcija za kraj ljeta: Kad ćemo prestati vrijeđati mršave?
Maja Bota, RTL

Nova kolumna

Body positivity lekcija za kraj ljeta: Kad ćemo prestati vrijeđati mršave?

Zar doista mislite da Jennifer Lopez zanima kako se vi osjećate u svojoj sobi u Dugavama dok stojite pred ogledalom te se ubijate u pojam, jer ne izgledate onako kako biste u ovom trenutku trebale prema Instagram trendingu?

Tijekom vikenda iza nas najviše se raspravljalo o dvije šoubiz teme. Prva je influencerica žicarošica za koju se uopće ne bi čudila da je iscenirala cijeli događaj zajedno s ekipom spomenutog porečkog restorana, jer dobrodošli u 21. stoljeće u kojem se najlakši način da se o vama piše odvija pod parolom „budite što gluplji“. Druga je Jacques Houdek koji je s javnosti odlučio podijeliti neugodni događaj fat shaminga koji je doživio na jednoj plaži kada su ga posramili nepoznati ljudi.

„Mislim da je krajnje vrijeme da ozbiljno popričamo o debljini i o odnosu društva prema pretilim ljudima. Govorit ću o ovoj problematici, čini mi se, sve više, sve glasnije. Govorit ću u svoje, ali i u ime svih mojih debelih prijatelja, znanih i neznanih. Mislim da na tako nešto imam potpuno pravo; biti glas za sve nas koji smo se eto, sram nas bilo, 'usudili' postati i biti debeli. Vjerujem da o tome moram govoriti jer osjećam odgovornost, kao pretpostavljam najpoznatija pretila osoba u regiji, a i kao netko tko živi taj život, cijeli život. Kao netko tko se itekako ostvario i u privatnom i u poslovnom smislu, unatoč prognozama da zbog debljine sve to ja nikako neću uspjeti... I naposljetku, kao netko tko se oduvijek bori s tom bolešću. Da, bolešću. Pretilost je BOLEST. Zapamtite to, odmah na startu, da vas opali kao šamarčina s Jacquesovim potpisom svaki put kad se odlučite narugati nekome tko nije 'predivan i vitak kao vi'. Zamisli, hahaha, ima debelo dupe, ima trbušinu... To je baš jako smiješno. Sve nas, koji imamo problem s prekomjernom težinom, osuđuje se i ponižava do te mjere da sam potpuno uvjeren kako je danas daleko najveća 'sramota' upravo - biti debeo", započeo je pjevač iskreno.

"Mi smo, ustvari, u tolikoj mjeri stigmatizirani, da je to postao pravi pravcati mobbing. Osim klasičnog sprdanja na naš račun, tu se odmah tako olako i na prečac donose zaključci o našem zdravlju, bez da nam je itko napravio osnovne krvne pretrage ili pregledao nas - svi su stručnjaci, doktori, eksperti koji sve vide. A ne vide npr. cigaretu u svojim ustima. Ne vide one litre alkohola koji su u sebe nalijali za vikend. Ne vide svoje probleme. Vide debljinu i s gađenjem ustvrđuju da je ta osoba lijena, neuspješna, nesretna... Predrasuda, u punom smislu te riječi. E pa, ja nisam ni lijen, ni neuspješan, ni nesretan.

A kad bih odlučio objaviti rezultate svojih opširnih pretraga vjerujem da bih posramio mnoge“, nastavio je Jacques, a zatim velikim slovima zaključio: SRAM VAS BILO SVE KOJI NA NAS GLEDATE S PREDRASUDOM! U nastavku je opisao gadosti koje mu je govorila jedna obitelj iza leđa ne imajući pojma da njegova obitelj i menadžer to sve slušaju. Te ljude zaista bi trebalo biti sram za takvo ponašanje, posebno pred djecom koja će jednog dana biti odraz njihovog (ne)odgoja, no pitam se do kada će u javnost s takvim pričama izlaziti isključivo ljudi s viškom kilograma, dok je i dalje sasvim prihvatljivo vrijeđati mršave ljude? Dokad će 'prasica' biti uvrjedljiviji naziv od 'kostura', 'vješalice', 'čačkalice' ili 'štapića'?

Zatvorite oči i nakratko zamislite scenarij u kojem ovakav medijski istup ima mršava žena. RAZAPELI BI JU baš poput trenutno najpopularnije i najomraženije domaće shitfluencerice! Ona  je samo škrta ili još vjerojatnije, nema za takav obrok, a htjela bi pokazati da ima (još jedna surova realnost današnjih društvenih 'veličina'), a mršavica je vječno gladna, no obje su u virtualnom svijetu „glupe“, „odvratne“, bolesne“, „jadne“. Shaming, shaming, shaming! Je li doista bitno je li fat ili skinny?!

I po pitanju mršavosti, ljudi se na svakodnevnoj bazi smatraju kompetentnima da komentiraju je li netko zdrav ili bolestan, propagira li nezdravi način života kao i netko s viškom kilograma, pa po čemu su to različite vrste vrijeđanja? Apsolutno ničemu! I jedno i drugo je neprimjereno i društveno neprihvatljivo ponašanje s kojim moramo, ali nećemo prestati, jer po viđenom, postajemo sve iskompleksiraniji i osjetljiviji na sadržaj koji svakodnevno opsesivno gutamo na društvenim mrežama. Od trenutka kada otvorimo oči gledamo kako nam se nabijaju određeni standardi kako bi trebali disati, izgledati, raditi i živjeti. Idemo iz ekstrema u ekstrem. Smetaju nam savršene fotografije te nestvarna i/ili umjetna ljepota, no istovremeno nam se gade debljina ili nečije kosti, strije, prištići i celulit koji kao da nije postojao prije Lane Jurčević za koju je također pitanje bi li objavila onu fotografiju i video da ju tog dana nisu drugi fotografirali na plaži.

Nekad su mršavice žarile i palile scenom, dok su se plus-size djevojkama zatvarala sva vrata. Danas odjednom nisi prava i stvarna žena ako nemaš obline. Licemjerstvo, licemjerstvo, licemjerstvo!

Velikim modnim kompanijama, a niti poznatim damama, spadale one u kategoriju XS ili XL, na kraju dana nije bitno volite li vi svoje tijelo i koliko ste sretne u njemu. Njima je bitno da svoj novac potrošite na proizvod kojeg reklamiraju ili da im donesete zaradu oduševljeno lajkajući njihovu objavu o prihvaćanju samog sebe u ogledalu, jer je to sada trend. Zar doista mislite da Jennifer Lopez zanima kako se vi osjećate u svojoj sobi u Dugavama dok stojite pred ogledalom te se ubijate u pojam, jer ne izgledate onako kako biste u ovom trenutku trebale prema Instagram trendingu? I dok se sada slave stvarne žene s „nesavršenostima“ i one s oblinama, ponovno se jednoj skupini žena poručuje kako nisu dovoljno dobre. Drugim riječima, uvijek se netko diskriminira i vrijeđa, samo je razlika u tome što se nekoga vrijeđa direktno u „bolesno“ lice, a drugoga iza leđa, kad okrene svoju „debelu“ stražnjicu. Ipak, vrijeđanje je i dalje samo – vrijeđanje.

Kao prvo, oba problema mogu biti iz zdravstvenih razloga, a kao drugo, kako nismo svi isti, potpuno je razumljivo da svakog od nas usrećuje druga brojka na vagi ili konfekcijski broj. No jesu li ljudi s takvim medijskim istupima doista sretni i zadovoljni sobom ili tako samo ublažavaju vlastite nesigurnosti, „žicajući“ komplimente i utjehu vjernih sljedbenika, ali i odobrenje za način života koji su izabrali? Ako si sretan i zadovoljan s onime što jesi, hoćeš li doista trošiti vrijeme na ljude koji to očito nisu pa ističu tuđe 'nesavršenosti“ kako bi umanjili vlastite? Hoćeš li doista imati potrebu pokazivati celulit, bore, prištiće i ostalo kako bi ti drugi govorili koliko si lijepa unatoč tome? Hoćeš li pisati kilometarske statuse o ljudima koji se ne znaju kulturno ponašati i prihvaćati različitosti, ako te nisu „bocnuli“?

Nije li krajnje vrijeme da se s vlastitim odrazom u ogledalu počnemo boriti, ako to baš moramo, isključivo unutar svoja četiri zida bez nametanja drugima onog što je trenutno lijepo i prihvatljivo po ne znam čijim kriterijima, zbog čega i na kraju započinjemo tu borbu? I da pustimo druge da žive po istom tom obrascu gledanja svog posla?

Ostavite se društvenih mreža, naslikavanja, tipkanja, barem nakratko… Duboko udahnite i zapitajte se što doista želite, što vas istinski čini sretnima. A onda krenite u teretanu ili slastičarnicu, neopterećeni što će o vama reći drugi. To je jedini način kako da sačuvamo živu glavu u ovim ludim vremenima, s 50 ili 150 kilograma, svi smo u istim g******. Ne jedite ih, već ih pokupite prvo na vlastitom pragu, a onda kod drugih, ako baš morate. Ako ne morate, vjerujte mi, živjet ćete dulje i sretnije. Pokušajte!

Preporučujemo ti još sadržaja
Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Tabloid.hr!

Reci što misliš!