Impressum 

Uvjeti korištenja 

Pravila privatnosti 

Videopartneri 

Oglašavanje 

Impressum

Pravila privatnosti

Uvjeti korištenja

Play

Show

TV novosti

TV raspored

Danas.hr

TV zvijezde

Endroll

Midroll

Postroll

Preroll

Takeroll

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Pobjeda nad Bahreinom Hrvatskoj je osigurala deveto mjesto koje vrlo vjerojatno vodi u kvalifikacije za Olimpijske igre. No, za konačnu potvrdu ulaska u kvalifikacije za OI u Parizu 2024. trebat će pričekati iduće Europsko prvenstvo i iduće Afričko prvenstvo. Prije početka Svjetskog rukometnog prvenstva u Poljskoj i Švedskoj, s našim stručnim komentatorima i bivšim rukometašima, Goranom Špremom, Petrom Metličićem i Dragom Vukovićem, porazgovarali smo o rezultatu. Što su rekli? Iako nitko od njih nije želio precizirati, svi su bili optimistični i Hrvatskoj predviđali četvrtfinale.</para><heading2>Drago Vuković</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Nema podcjenjivanja, u utakmicu treba ući pravo i mislim da će se tako naši rukometaši postaviti odmah na početku. To je u rukometu stara priča iako mnogi kažu da su svjetska prvenstva lakša nego europska. Hrvatska uvijek puca na medalju, ali nadam se da će prvenstvo biti lišeno koronavirusa. Prošle godine pet minuta prije utakmice nismo ponekad znali tko će igrati. No, to je iza nas.</para><heading2>Petar Metličić</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Iskreno, puno je upitnika. Posljednja dva natjecanja nismo bili na nivou. Nismo se plasirali na Olimpijske igre, nisam siguran da možemo reći da smo veliki kandidati za medalju. Mislim da se trebamo prije svega koncentrirati na prvu utakmicu koja će nam donijeti puno odgovora i onda ćemo biti blizu četvrtfinala, koje nam, po mom mišljenju, treba biti osnovni cilj. A kad se uđe u četvrtfinale, Hrvatska je uvijek opasna i onda nam se otvaraju velike mogućnosti za dalje. Teško je išta prognozirati, nadamo se odličnom rezultatu. Ne smije nas se nikada podcijeniti, to je sigurno. Treba sanjati medalju, nadati se, ali to je ipak daleko i ne treba trenutačno o tome razmišljati. Utakmicu po utakmicu, kako se kaže.</para><heading2>Goran Šprem</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Očekujem dobru zezanciju i dobar rezultat. Očekujem da dečki naprave onaj prvi korak, prođu skupinu, da budemo u krugu reprezentacija koje će igrati kvalifikacije za Olimpijske igre. Cilj broj dva je da uđemo u polufinale, a cilj broj tri da uzmemo medalju. No, idemo utakmicu po utakmicu. Kvalitetu imamo, a dalje ćemo vidjeti. Imamo nova imena s kojima možemo jako lijepo raditi i siguran sam da to sve možemo ostvariti. Trebat će nam samo malo sportske sreće.</para>

Ovaj su rezultat rukometne legende Hrvatskoj predviđale prije prvenstva: Što mislite, jesu li pogodili? Hrvatska je zbog lošeg otvaranja prvenstva ostala bez četvrtfinala, što nam je po rukometnim stručnjacima bio najveći cilj ovoga prvenstva  Pobjeda nad Bahreinom Hrvatskoj je osigurala deveto mjesto koje vrlo vjerojatno vodi u kvalifikacije za Olimpijske igre. No, za konačnu potvrdu ulaska u kvalifikacije za OI u Parizu 2024. trebat će pričekati iduće Europsko prvenstvo i iduće Afričko prvenstvo. Prije početka Svjetskog rukometnog prvenstva u Poljskoj i Švedskoj, s našim stručnim komentatorima i bivšim rukometašima, Goranom Špremom, Petrom Metličićem i Dragom Vukovićem, porazgovarali smo o rezultatu. Što su rekli? Iako nitko od njih nije želio precizirati, svi su bili optimistični i Hrvatskoj predviđali četvrtfinale.Drago VukovićNema podcjenjivanja, u utakmicu treba ući pravo i mislim da će se tako naši rukometaši postaviti odmah na početku. To je u rukometu stara priča iako mnogi kažu da su svjetska prvenstva lakša nego europska. Hrvatska uvijek puca na medalju, ali nadam se da će prvenstvo biti lišeno koronavirusa. Prošle godine pet minuta prije utakmice nismo ponekad znali tko će igrati. No, to je iza nas.Petar MetličićIskreno, puno je upitnika. Posljednja dva natjecanja nismo bili na nivou. Nismo se plasirali na Olimpijske igre, nisam siguran da možemo reći da smo veliki kandidati za medalju. Mislim da se trebamo prije svega koncentrirati na prvu utakmicu koja će nam donijeti puno odgovora i onda ćemo biti blizu četvrtfinala, koje nam, po mom mišljenju, treba biti osnovni cilj. A kad se uđe u četvrtfinale, Hrvatska je uvijek opasna i onda nam se otvaraju velike mogućnosti za dalje. Teško je išta prognozirati, nadamo se odličnom rezultatu. Ne smije nas se nikada podcijeniti, to je sigurno. Treba sanjati medalju, nadati se, ali to je ipak daleko i ne treba trenutačno o tome razmišljati. Utakmicu po utakmicu, kako se kaže.Goran ŠpremOčekujem dobru zezanciju i dobar rezultat. Očekujem da dečki naprave onaj prvi korak, prođu skupinu, da budemo u krugu reprezentacija koje će igrati kvalifikacije za Olimpijske igre. Cilj broj dva je da uđemo u polufinale, a cilj broj tri da uzmemo medalju. No, idemo utakmicu po utakmicu. Kvalitetu imamo, a dalje ćemo vidjeti. Imamo nova imena s kojima možemo jako lijepo raditi i siguran sam da to sve možemo ostvariti. Trebat će nam samo malo sportske sreće. VRIJEME JE ZA RUKOMET! 

VRIJEME JE ZA RUKOMET!

Ovaj su rezultat rukometne legende Hrvatskoj predviđale prije prvenstva: Što mislite, jesu li pogodili?

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Oni su legende hrvatskog rukometa, osvajači brojnih medalja - što europskih i svjetskih odličja, a što olimpijskih. Iako su već godinama u igračkoj mirovini, sva trojica jednostavno ne mogu bez rukometa! I ove godine stručni su komentatori RTL-ove emisije 'Vrijeme je za rukomet'. Svojim su savjetima i kritikama svakako doprinijeli ovom projektu kojeg već tradicionalno pratite na našoj televiziji. Goran Šprem, Petar Metličić i Drago Vuković s voditeljem Markom Vargekom u studijskoj emisiji komentiraju sve uoči i nakon utakmica Svjetskog rukometnog prvenstva u Poljskoj i Švedskoj. Dosadašnjom prezentacijom hrvatske rukometne reprezentacije nisu previše zadovoljni, no u intervjuima za RTL.hr naglasili su kako treba biti realan, ići iz utakmicu u utakmicu, a ako se dočepamo četvrtfinala - e onda smo opasni! Naše smo komentatore zamolili da se vrate u vrijeme kada su igrali i pitali ih tko im je bio najdraži suigrač. </para><heading2>Goran Šprem</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Definitivno Ivano Balić, to je čovjek koji je avangarda, koji bi i danas, da se pojavi na terenu bio 10 posto bolji od svih. Suigrač s kojim sam se najviše zezao je definitivno Mirza Džomba.</para><heading2>Drago Vuković </heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Nadam se da se nitko neće naljutiti, ali moram reći Ivano Balić. Skoro deset godina smo bili cimeri, naučio me skoro svemu u rukometu. Specifično je to koliko se on daje za druge jer je on taj koji zna sve o rukometu. Ljudi toga nisu svjesni, no svi koji su trenirali s njim znaju koliko je njemu bilo stalo da i svi ostali uspiju. Koliko se on živcirao za sve nas ostale. Stvarno je blago da imamo njega u reprezentaciji. Mislim da smo trebali sve legende hrvatskog rukometa okupiti, da oni ostanu u tom sportu. Puno njih nažalost nije ostalo u rukometu, a to je velika šteta za naš sport.  </para><heading2>Petar Metličić</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Bilo ih je puno, no nekako sam s Ivanom Balićem bio cijeli život. Kao djeca u klubu, kasnije u reprezentaciji. S njim mi je igra bila najlakša. </para>

Najdraži suigrač? Komentatori i bivši rukometaši dali identičan odgovor! Pogađate li koga su istaknuli?  Naše komentatore i bivše rukometaše pitali smo tko im je najdraži suigrač, a baš svi su imali isti odgovor Oni su legende hrvatskog rukometa, osvajači brojnih medalja - što europskih i svjetskih odličja, a što olimpijskih. Iako su već godinama u igračkoj mirovini, sva trojica jednostavno ne mogu bez rukometa! I ove godine stručni su komentatori RTL-ove emisije 'Vrijeme je za rukomet'. Svojim su savjetima i kritikama svakako doprinijeli ovom projektu kojeg već tradicionalno pratite na našoj televiziji. Goran Šprem, Petar Metličić i Drago Vuković s voditeljem Markom Vargekom u studijskoj emisiji komentiraju sve uoči i nakon utakmica Svjetskog rukometnog prvenstva u Poljskoj i Švedskoj. Dosadašnjom prezentacijom hrvatske rukometne reprezentacije nisu previše zadovoljni, no u intervjuima za RTL.hr naglasili su kako treba biti realan, ići iz utakmicu u utakmicu, a ako se dočepamo četvrtfinala - e onda smo opasni! Naše smo komentatore zamolili da se vrate u vrijeme kada su igrali i pitali ih tko im je bio najdraži suigrač. Goran ŠpremDefinitivno Ivano Balić, to je čovjek koji je avangarda, koji bi i danas, da se pojavi na terenu bio 10 posto bolji od svih. Suigrač s kojim sam se najviše zezao je definitivno Mirza Džomba.Drago Vuković Nadam se da se nitko neće naljutiti, ali moram reći Ivano Balić. Skoro deset godina smo bili cimeri, naučio me skoro svemu u rukometu. Specifično je to koliko se on daje za druge jer je on taj koji zna sve o rukometu. Ljudi toga nisu svjesni, no svi koji su trenirali s njim znaju koliko je njemu bilo stalo da i svi ostali uspiju. Koliko se on živcirao za sve nas ostale. Stvarno je blago da imamo njega u reprezentaciji. Mislim da smo trebali sve legende hrvatskog rukometa okupiti, da oni ostanu u tom sportu. Puno njih nažalost nije ostalo u rukometu, a to je velika šteta za naš sport.  Petar MetličićBilo ih je puno, no nekako sam s Ivanom Balićem bio cijeli život. Kao djeca u klubu, kasnije u reprezentaciji. S njim mi je igra bila najlakša.  VRIJEME JE ZA RUKOMET 

VRIJEME JE ZA RUKOMET

Najdraži suigrač? Komentatori i bivši rukometaši dali identičan odgovor! Pogađate li koga su istaknuli? 

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Sjećamo se vašeg Portugala 2003. godine, nije dobro započelo protiv Argentine. To ste izgubili, ali evo, sve se okrenulo. Došli ste do finala i osvojili prvenstvo", rekla je voditeljica Ivona Hemen bivšim rukometašima koji su u emisiji 'Vrijeme je za rukomet' stručni koemntatori. Prije 20 godina bila je to opća rapsodija kada su se naši rukometaši vratili sa zlatom, a sve je upotpunio fenomenalan doček na glavnog zagrebačkom trgu. Bila je to povijesna pobjeda koja je bila uvertira za Olimpijske igre 2004. godine u Ateni, kada smo osvojili i tu medalju. Petar Metličić, Goran Šprem i Drago Vuković u emisiji su se prisjetili tih vremena. </para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Nije to bila samo ta Argentina. Pero je dobio crveni karton pa ga nije bilo iduću utakmicu", našalio se Šprem i ispričao se što je nakon poraza Hrvatske protiv Egipta pomalo poludio. "Volio bih da sam pogriješio, da od njih dobijem opasku i nitko sretniji od mene. Najiskrenije to govorim", rekao je Goran. Petar se nadovezao na pobjedu otprije 20 godina. </para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"To je bilo nevjerojatno, bili smo veseli, radosni, u tom trenutku nismo vjerovali što smo napravili. Svako vrijeme nosi svoje i teško je uspoređivati. Sustav natjecanja je bio drugačiji. No, ovdje smo dovedeni pred zid. Tamo smo imali prilike da popravimo neke stvari jer smo imali još tri utakmice u grupi. Ovdje imaš takve protivnike da Egipat nema od koga praktički izgubiti. A tebe čeka Danska...", rekao je Metličić.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Voditeljica je pak za kraj konstatirala kako se od naših rukometaša može svašta očekivati pa dok nada još postoji - nemojmo je gubiti. </para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Utakmicu Hrvatska - Maroko ne propustite u 20:30 sati na RTL-u, dok emisiju 'Vrijeme je za rukomet' započinje u 19:45 sati. </para>

SP u Portugalu 2003. naši su rukometaši započeli - porazom! Legende u emisiji govore kako su ipak došli do zlata Ima nade da se Hrvatska plasira u četvrtfinale, a prva šansa im je već večeras, od 20:30 sati, samo na RTL-u "Sjećamo se vašeg Portugala 2003. godine, nije dobro započelo protiv Argentine. To ste izgubili, ali evo, sve se okrenulo. Došli ste do finala i osvojili prvenstvo", rekla je voditeljica Ivona Hemen bivšim rukometašima koji su u emisiji 'Vrijeme je za rukomet' stručni koemntatori. Prije 20 godina bila je to opća rapsodija kada su se naši rukometaši vratili sa zlatom, a sve je upotpunio fenomenalan doček na glavnog zagrebačkom trgu. Bila je to povijesna pobjeda koja je bila uvertira za Olimpijske igre 2004. godine u Ateni, kada smo osvojili i tu medalju. Petar Metličić, Goran Šprem i Drago Vuković u emisiji su se prisjetili tih vremena. "Nije to bila samo ta Argentina. Pero je dobio crveni karton pa ga nije bilo iduću utakmicu", našalio se Šprem i ispričao se što je nakon poraza Hrvatske protiv Egipta pomalo poludio. "Volio bih da sam pogriješio, da od njih dobijem opasku i nitko sretniji od mene. Najiskrenije to govorim", rekao je Goran. Petar se nadovezao na pobjedu otprije 20 godina. "To je bilo nevjerojatno, bili smo veseli, radosni, u tom trenutku nismo vjerovali što smo napravili. Svako vrijeme nosi svoje i teško je uspoređivati. Sustav natjecanja je bio drugačiji. No, ovdje smo dovedeni pred zid. Tamo smo imali prilike da popravimo neke stvari jer smo imali još tri utakmice u grupi. Ovdje imaš takve protivnike da Egipat nema od koga praktički izgubiti. A tebe čeka Danska...", rekao je Metličić.Voditeljica je pak za kraj konstatirala kako se od naših rukometaša može svašta očekivati pa dok nada još postoji - nemojmo je gubiti. Utakmicu Hrvatska - Maroko ne propustite u 20:30 sati na RTL-u, dok emisiju 'Vrijeme je za rukomet' započinje u 19:45 sati.  VRIJEME JE ZA RUKOMET  

VRIJEME JE ZA RUKOMET 

SP u Portugalu 2003. naši su rukometaši započeli - porazom! Legende u emisiji govore kako su ipak došli do zlata

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Oni su legende hrvatskog rukometa, osvajači brojnih medalja - što europskih i svjetskih odličja, a što olimpijskih. Iako su već godinama u igračkoj mirovini, sva trojica će od 13. siječnja, kada hrvatska rukometna reprezentacija igra svoju prvu utakmicu, gostovati u RTL-ovoj emisiji 'Vrijeme je za rukomet'. Svojim će savjetima i kritikama doprinijeti ovom projektu kojeg već tradicionalno pratite na našoj televiziji. Goran Šprem, Petar Metličić i Drago Vuković s voditeljem Markom Vargekom u studijskoj emisiji komentirat će sve uoči i nakon utakmica Svjetskog rukometnog prvenstva u Poljskoj i Švedskoj, a sva trojica kažu kako jedva čekaju da sve krene - kako bi vidjeli u kakvoj je formi naša rukometna reprezentacija te jesu li konkurentni za medalju na ovom natjecanju. Svi su također, u intervjuima za RTL.hr naglasili kako treba biti realan, ići iz utakmicu u utakmicu, a ako se dočepamo četvrtfinala - e onda smo opasni! Naše smo komentatore pitali kako je to biti u rukometnoj mirovini i je li im ona teško pala kada je do nje došlo. Evo što su odgovorili:</para><heading2>Drago Vuković</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Imao sam nepunih 36 godina. Nekoliko godina ranije imao sam tešku operaciju ramena. Bilo je još nekih manjih ozljeda. Vratio sam se u Gummersbach, pa sam operirao meniskus, pa mi je otišla Ahilova peta i onda sam odlučio da se definitivno povlačim. Nisam htio biti invalid nakon karijere i rekao sam da više ništa od toga. No, vratio sam se nakon sedam mjeseci i odigrao posljednju utakmicu. Tada smo ispali iz lige i tako sam se oprostio. To mi uopće nije lagano palo jer sam bio vezan za taj klub, u tom gradu mi je kćer rođena i pola godine prije sam rekao ljudima u klubu da, bez obzira što imam još ugovor na godinu dana, neću ostati. Vratio sam se u Hrvatsku i kako bi se reklo, objesio kopačke o klin. Bio mi je šok, moraš promijeniti način života koji si njegovao od 18. godine. Kada sam se vratio, nisam ništa radio i taman je krenula pandemija. No, sad sam od 1.3. do 1.12. radio na recepciji hotela. Bilo mi je odlično, odličan šef i kolege. Zaista sam guštao jer volim raditi s ljudima. </para><mediaobject><objectinfo><title>Izvor: Vrijeme je za rukomet </title></objectinfo><imageobject><imagedata fileref="https://d19p4plxg0u3gz.cloudfront.net/05c284ac-86b9-11ed-ad8f-4efa73424951/original"/></imageobject></mediaobject><heading2>Petar Metličić</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Prestao sam s 36 godina, posljednjih godina sam se psihički pripremao za to. Osjetio sam da nemam više motiva za treninge i putovanja. Taj osjećaj da se uvijek nešto moralo, primjerice, pobijediti, znao me umarati. Okrenuo sam se drugim stvarima, jedva sam čekao da se vratim kući i posvetio sam se obitelji. Došao sam do te granice gdje sam shvatio da više nema smisla. Puno sam toga prošao i osvojio, bilo je prekrasnih trenutaka i nije mi bio problem prebaciti se, hajmo to tako reći, u normalan život. Znaju mi nekada nedostajati igrači, putovanja, osvajanja… No, sve u svoje vrijeme.</para><mediaobject><objectinfo><title>Izvor: Vrijeme je za rukomet</title></objectinfo><imageobject><imagedata fileref="https://d19p4plxg0u3gz.cloudfront.net/c1dbd184-8849-11ed-bd5e-ba98bef21bc7/original"/></imageobject></mediaobject><heading2>Goran Šprem</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Zbog ozljede sam već sa 30 godina počeo razmišljati o tome što ću raditi van rukometa. U međuvremenu sam diplomirao i rano sam shvatio kako nije sve u rukometu i počeo gledati drugu stranu. Došla je ponuda za posao i nisam dvojio. Da mi je žao što nisam igrao dulje, uvijek ću ti reći da je, dan danas obožavam rukomet, to je moj sport, ali kada gledam to kako mi se život složio nakon rukometa, sretan sam. I rukometu beskrajno i doživotno zahvalan, imao sam lijepu karijeru. I dalje sam prisutan, surađujem sa savezom, komentiram na RTL-u. Rukomet je i dalje moj život.</para><mediaobject><objectinfo><title>Izvor: Vrijeme je za rukomet</title></objectinfo><imageobject><imagedata fileref="https://d19p4plxg0u3gz.cloudfront.net/ad3c918c-8aa1-11ed-a924-4e83c79bce55/original"/></imageobject></mediaobject>

Kako im je u rukometnoj mirovini? Goran Šprem, Petar Metličić i Drago Vuković za RTL.hr o danima nakon sportske karijere Bivši igrači i rukometne legende otkrili su za RTL.hr kako im je u sportskoj mirovini te je li im ona teško pala kada je do nje došlo  Oni su legende hrvatskog rukometa, osvajači brojnih medalja - što europskih i svjetskih odličja, a što olimpijskih. Iako su već godinama u igračkoj mirovini, sva trojica će od 13. siječnja, kada hrvatska rukometna reprezentacija igra svoju prvu utakmicu, gostovati u RTL-ovoj emisiji 'Vrijeme je za rukomet'. Svojim će savjetima i kritikama doprinijeti ovom projektu kojeg već tradicionalno pratite na našoj televiziji. Goran Šprem, Petar Metličić i Drago Vuković s voditeljem Markom Vargekom u studijskoj emisiji komentirat će sve uoči i nakon utakmica Svjetskog rukometnog prvenstva u Poljskoj i Švedskoj, a sva trojica kažu kako jedva čekaju da sve krene - kako bi vidjeli u kakvoj je formi naša rukometna reprezentacija te jesu li konkurentni za medalju na ovom natjecanju. Svi su također, u intervjuima za RTL.hr naglasili kako treba biti realan, ići iz utakmicu u utakmicu, a ako se dočepamo četvrtfinala - e onda smo opasni! Naše smo komentatore pitali kako je to biti u rukometnoj mirovini i je li im ona teško pala kada je do nje došlo. Evo što su odgovorili:Drago VukovićImao sam nepunih 36 godina. Nekoliko godina ranije imao sam tešku operaciju ramena. Bilo je još nekih manjih ozljeda. Vratio sam se u Gummersbach, pa sam operirao meniskus, pa mi je otišla Ahilova peta i onda sam odlučio da se definitivno povlačim. Nisam htio biti invalid nakon karijere i rekao sam da više ništa od toga. No, vratio sam se nakon sedam mjeseci i odigrao posljednju utakmicu. Tada smo ispali iz lige i tako sam se oprostio. To mi uopće nije lagano palo jer sam bio vezan za taj klub, u tom gradu mi je kćer rođena i pola godine prije sam rekao ljudima u klubu da, bez obzira što imam još ugovor na godinu dana, neću ostati. Vratio sam se u Hrvatsku i kako bi se reklo, objesio kopačke o klin. Bio mi je šok, moraš promijeniti način života koji si njegovao od 18. godine. Kada sam se vratio, nisam ništa radio i taman je krenula pandemija. No, sad sam od 1.3. do 1.12. radio na recepciji hotela. Bilo mi je odlično, odličan šef i kolege. Zaista sam guštao jer volim raditi s ljudima. Izvor: Vrijeme je za rukomet Petar MetličićPrestao sam s 36 godina, posljednjih godina sam se psihički pripremao za to. Osjetio sam da nemam više motiva za treninge i putovanja. Taj osjećaj da se uvijek nešto moralo, primjerice, pobijediti, znao me umarati. Okrenuo sam se drugim stvarima, jedva sam čekao da se vratim kući i posvetio sam se obitelji. Došao sam do te granice gdje sam shvatio da više nema smisla. Puno sam toga prošao i osvojio, bilo je prekrasnih trenutaka i nije mi bio problem prebaciti se, hajmo to tako reći, u normalan život. Znaju mi nekada nedostajati igrači, putovanja, osvajanja… No, sve u svoje vrijeme.Izvor: Vrijeme je za rukometGoran ŠpremZbog ozljede sam već sa 30 godina počeo razmišljati o tome što ću raditi van rukometa. U međuvremenu sam diplomirao i rano sam shvatio kako nije sve u rukometu i počeo gledati drugu stranu. Došla je ponuda za posao i nisam dvojio. Da mi je žao što nisam igrao dulje, uvijek ću ti reći da je, dan danas obožavam rukomet, to je moj sport, ali kada gledam to kako mi se život složio nakon rukometa, sretan sam. I rukometu beskrajno i doživotno zahvalan, imao sam lijepu karijeru. I dalje sam prisutan, surađujem sa savezom, komentiram na RTL-u. Rukomet je i dalje moj život.Izvor: Vrijeme je za rukomet VRIJEME JE ZA RUKOMET  

Kako im je u rukometnoj mirovini? Goran Šprem, Petar Metličić i Drago Vuković za RTL.hr o danima nakon sportske karijere

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Bivše rukometne legende, a danas RTL-ovi stručni komentatori u emisiji 'Vrijeme je za rukomet' - Goran Šprem, Drago Vuković i Petar Metličić, u intervjuima za RTL.hr, osim što su saželi što sve očekuju od Svjetskog rukometnog prvenstva u Poljskoj i Švedskoj, otkrili su i poneke pojedinosti o svojoj karijeri. Svi su u sportskoj mirovini, ne igraju već godinama, izuzez Vukovića koji se povukao uoči početka pandemije, a otkrili su nam koju anegdotu s terena najradije pamte.</para><heading2>Goran Šprem</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Bila je utakmica u Metkoviću gdje sam dobio udarac s terena, a na kraju je to sva završilo lijepo, s prijateljstvom. Od golova koje zabiješ u posljednjim sekundama, pobjede, svega tu ima, ali opet ona koju najradije pamtim je vezana uz Olimpijske igre. Kada su nas čekali na dodjeli medalja, a mi smo bili u svlačionici pa smo im rekli - neka nas čekaju.</para><hmn:video id="91e3925c-885b-11ed-a623-c2a98d5c2000"/><heading2>Drago Vuković</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Iskreno, više pamtim one loše trenutke poput teškog potresa mozga na treningu kada se ne bih ničega sjećao. Kad si živ i zdrav nakon utakmice, to ti je najveća nagrada. Sjećam se kad smo igrali protiv Francuske u Španjolskoj 2011. godine pa sam dobio crveni karton nakon 45 sekundi utakmice. Nokautirao sam igrača, a onda mi je izbornik Slavko Goluža rekao kako sam ja pobijedio utakmicu. Pitam ga kako? Kaže, utjerao si im strah u kosti. Meni je bilo gušt što smo dobili, a da smo izgubili primjerice, osjećao bih se krivo. </para><heading2>Petar Metličić </heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Tko će se toga sjetiti? Bilo je toga zaista puno. Mislim da se najviše toga izdogađalo kada smo bili u Portugalu. Primjerice, i kada smo imali pripreme, Ivanovo kupanje u Rovinju u prvom mjesecu. Kladio se da neće skočiti u more pa je to ipak napravio. No, bilo je dosta toga.</para><mediaobject><objectinfo><title>Izvor: Vrijeme je za rukomet</title></objectinfo><imageobject><imagedata fileref="https://d19p4plxg0u3gz.cloudfront.net/2023fbb6-86b7-11ed-8448-e62e1de0a787/original"/></imageobject></mediaobject>

Rukometne legende o anegdotama s terena: 'Dobio sam udarac od navijača, 45 sekundi nakon igre crveni karton...' Napete i atraktivne utakmice te još jedan pohod naših rukometaša na novu svjetsku medalju gledatelji mogu pratiti od 11. siječnja, samo na RTL-u i online platformi PLAY Bivše rukometne legende, a danas RTL-ovi stručni komentatori u emisiji 'Vrijeme je za rukomet' - Goran Šprem, Drago Vuković i Petar Metličić, u intervjuima za RTL.hr, osim što su saželi što sve očekuju od Svjetskog rukometnog prvenstva u Poljskoj i Švedskoj, otkrili su i poneke pojedinosti o svojoj karijeri. Svi su u sportskoj mirovini, ne igraju već godinama, izuzez Vukovića koji se povukao uoči početka pandemije, a otkrili su nam koju anegdotu s terena najradije pamte.Goran ŠpremBila je utakmica u Metkoviću gdje sam dobio udarac s terena, a na kraju je to sva završilo lijepo, s prijateljstvom. Od golova koje zabiješ u posljednjim sekundama, pobjede, svega tu ima, ali opet ona koju najradije pamtim je vezana uz Olimpijske igre. Kada su nas čekali na dodjeli medalja, a mi smo bili u svlačionici pa smo im rekli - neka nas čekaju.Drago VukovićIskreno, više pamtim one loše trenutke poput teškog potresa mozga na treningu kada se ne bih ničega sjećao. Kad si živ i zdrav nakon utakmice, to ti je najveća nagrada. Sjećam se kad smo igrali protiv Francuske u Španjolskoj 2011. godine pa sam dobio crveni karton nakon 45 sekundi utakmice. Nokautirao sam igrača, a onda mi je izbornik Slavko Goluža rekao kako sam ja pobijedio utakmicu. Pitam ga kako? Kaže, utjerao si im strah u kosti. Meni je bilo gušt što smo dobili, a da smo izgubili primjerice, osjećao bih se krivo. Petar Metličić Tko će se toga sjetiti? Bilo je toga zaista puno. Mislim da se najviše toga izdogađalo kada smo bili u Portugalu. Primjerice, i kada smo imali pripreme, Ivanovo kupanje u Rovinju u prvom mjesecu. Kladio se da neće skočiti u more pa je to ipak napravio. No, bilo je dosta toga.Izvor: Vrijeme je za rukomet ZA RTL.HR 

ZA RTL.HR

Rukometne legende o anegdotama s terena: 'Dobio sam udarac od navijača, 45 sekundi nakon igre crveni karton...'

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Oni su legende hrvatskog rukometa, osvajači brojnih medalja - što europskih i svjetskih odličja, a što olimpijskih. Iako su već godinama u igračkoj mirovini, sva trojica će od 11. siječnja na RTL-u gostovati u emisiji 'Vrijeme je za rukomet' gdje će svojim savjetima i kritikama doprinijeti ovom projektu kojeg već tradicionalno pratite na našoj televiziji. Goran Šprem, Petar Metličić i Drago Vuković s voditeljem Markom Vargekom u studijskoj emisiji komentirat će sve uoči i nakon utakmica Svjetskog rukometnog prvenstva u Poljskoj i Švedskoj, a sva trojica kažu kako jedva čekaju da sve krene - kako bi vidjeli u kakvoj je formi naša rukometna reprezentacija te jesu li konkurentni za medalju na ovom natjecanju. Svi su također, u intervjuima za RTL.hr naglasili kako treba biti realan, ići iz utakmicu u utakmicu, a ako se dočepamo četvrtfinala - e onda smo opasni! Naše smo komentatore pitali i koji im je najblistaviji trenutak karijere, odnosno što smatraju svojom krunom. Jesu li to svjetska i europska odličja ili pak ona olimpijska? Evo što su odgovorili:</para><heading2>Petar Metličić</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>To je prvo zlato na Svjetskom rukometnom prvenstvu u Portugalu 2003. godine, bilo je nezaboravno. </para><mediaobject><objectinfo><title>Izvor: RTL</title></objectinfo><imageobject><imagedata fileref="https://d19p4plxg0u3gz.cloudfront.net/c1f5e75e-8849-11ed-b1b8-4e83c79bce55/original"/></imageobject></mediaobject><heading2>Drago Vuković</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Najblistaviji trenutak mi je bio u Ateni, to olimpijsko zlato. To se ne može usporediti s ničim. To je zaista bio splet okolnosti. Dotad nisam nikada igrao za reprezentaciju i tada je bio 'Final Four' kup u Metkoviću, kada je taj klub bio stvarno jak. Sjećam se, bio je to početak lipnja, praktički na kraju sezone i taman prije priprema za Olimpijadu. Ja sam za Zagreb igrao završnicu i na kraju proglašen najboljim igračem i pozvan sam u reprezentaciju. Godinu i nekoliko mjeseci ranije sam ih dočekao na Trgu bana Josipa Jelačića kada su se vratili iz Portugala. Znam da sam razmišljao da bi mi bila čast da mi se netko od tih igrača javi na terenu idući put kad budemo igrali, a onda je uslijedio poziv da s njima igram u ekipi. Kada dođeš na pripreme i dijeliš sobu s jednim od najvećih zvijezda svjetskog rukometa Ivanom Balićem, onda ti sve to nestvarno izgleda. Na kraju su se sve kockice posložile, igrao sam svega pet minuta, ali samo to što sam bio s njima, u olimpijskom selu sa svim tim facama, stvarno mi je bila ogromna čast. To su bili nezaboravni trenuci. </para><mediaobject><objectinfo><title>Izvor: RTL</title></objectinfo><imageobject><imagedata fileref="https://d19p4plxg0u3gz.cloudfront.net/249f31ea-86b9-11ed-9136-e62e1de0a787/original"/></imageobject></mediaobject><heading2>Goran Šprem </heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Olimpijsko zlato u Ateni smatram najblistavijim trenutkom svoje karijere. Meni je, kao i svim sportašima, san odlazak na Olimpijske igre. Onoga trenutka kada je Lino Červar pročitao moje ime, moram priznati da su mi se svi sportski snovi ostvarili. Nakon toga smo imali osam utakmica u kojima smo dominirali! Osvojili smo olimpijski turnir bez ijednog poraza. Nakon toga smo sjeli u svlačionicu, nismo mogli vjerovati što smo učinili i samo smo se pogledavali. 'Ljudi, mi smo osvojili olimpijsko zlato!'. Dotakli smo nebo, najvišu točku sporta. Preponosni smo na taj uspjeh, to je nešto grandiozno. Prošlo je više od 18 godina, a mislim da mi još uvijek ne možemo pojmiti koliko to sve znači, koliko je to vrijedno. </para><mediaobject><objectinfo><title>Izvor: RTL</title></objectinfo><imageobject><imagedata fileref="https://d19p4plxg0u3gz.cloudfront.net/ad3c918c-8aa1-11ed-a924-4e83c79bce55/original"/></imageobject></mediaobject><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Napete i atraktivne utakmice te još jedan pohod naših rukometaša na novu svjetsku medalju gledatelji mogu pratiti od 11. siječnja, samo na RTL-u i online platformi PLAY.</para>

Bivši rukometaši i RTL-ovi komentatori o najblistavijem trenutku karijere - svi složni u jednom: 'Bilo je to nezaboravno' Petar Metličić, Goran Šprem i Drago Vuković za RTL.hr otkrili su koji trenutak karijere pamte kao najblistaviji. Svi su istaknuli medalje, a evo i koje Oni su legende hrvatskog rukometa, osvajači brojnih medalja - što europskih i svjetskih odličja, a što olimpijskih. Iako su već godinama u igračkoj mirovini, sva trojica će od 11. siječnja na RTL-u gostovati u emisiji 'Vrijeme je za rukomet' gdje će svojim savjetima i kritikama doprinijeti ovom projektu kojeg već tradicionalno pratite na našoj televiziji. Goran Šprem, Petar Metličić i Drago Vuković s voditeljem Markom Vargekom u studijskoj emisiji komentirat će sve uoči i nakon utakmica Svjetskog rukometnog prvenstva u Poljskoj i Švedskoj, a sva trojica kažu kako jedva čekaju da sve krene - kako bi vidjeli u kakvoj je formi naša rukometna reprezentacija te jesu li konkurentni za medalju na ovom natjecanju. Svi su također, u intervjuima za RTL.hr naglasili kako treba biti realan, ići iz utakmicu u utakmicu, a ako se dočepamo četvrtfinala - e onda smo opasni! Naše smo komentatore pitali i koji im je najblistaviji trenutak karijere, odnosno što smatraju svojom krunom. Jesu li to svjetska i europska odličja ili pak ona olimpijska? Evo što su odgovorili:Petar MetličićTo je prvo zlato na Svjetskom rukometnom prvenstvu u Portugalu 2003. godine, bilo je nezaboravno. Izvor: RTLDrago VukovićNajblistaviji trenutak mi je bio u Ateni, to olimpijsko zlato. To se ne može usporediti s ničim. To je zaista bio splet okolnosti. Dotad nisam nikada igrao za reprezentaciju i tada je bio 'Final Four' kup u Metkoviću, kada je taj klub bio stvarno jak. Sjećam se, bio je to početak lipnja, praktički na kraju sezone i taman prije priprema za Olimpijadu. Ja sam za Zagreb igrao završnicu i na kraju proglašen najboljim igračem i pozvan sam u reprezentaciju. Godinu i nekoliko mjeseci ranije sam ih dočekao na Trgu bana Josipa Jelačića kada su se vratili iz Portugala. Znam da sam razmišljao da bi mi bila čast da mi se netko od tih igrača javi na terenu idući put kad budemo igrali, a onda je uslijedio poziv da s njima igram u ekipi. Kada dođeš na pripreme i dijeliš sobu s jednim od najvećih zvijezda svjetskog rukometa Ivanom Balićem, onda ti sve to nestvarno izgleda. Na kraju su se sve kockice posložile, igrao sam svega pet minuta, ali samo to što sam bio s njima, u olimpijskom selu sa svim tim facama, stvarno mi je bila ogromna čast. To su bili nezaboravni trenuci. Izvor: RTLGoran Šprem Olimpijsko zlato u Ateni smatram najblistavijim trenutkom svoje karijere. Meni je, kao i svim sportašima, san odlazak na Olimpijske igre. Onoga trenutka kada je Lino Červar pročitao moje ime, moram priznati da su mi se svi sportski snovi ostvarili. Nakon toga smo imali osam utakmica u kojima smo dominirali! Osvojili smo olimpijski turnir bez ijednog poraza. Nakon toga smo sjeli u svlačionicu, nismo mogli vjerovati što smo učinili i samo smo se pogledavali. 'Ljudi, mi smo osvojili olimpijsko zlato!'. Dotakli smo nebo, najvišu točku sporta. Preponosni smo na taj uspjeh, to je nešto grandiozno. Prošlo je više od 18 godina, a mislim da mi još uvijek ne možemo pojmiti koliko to sve znači, koliko je to vrijedno. Izvor: RTLNapete i atraktivne utakmice te još jedan pohod naših rukometaša na novu svjetsku medalju gledatelji mogu pratiti od 11. siječnja, samo na RTL-u i online platformi PLAY. VRIJEME JE ZA RUKOMET  

Bivši rukometaši i RTL-ovi komentatori o najblistavijem trenutku karijere - svi složni u jednom: 'Bilo je to nezaboravno'

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Početak godine na RTL-u znači samo jedno – vrijeme je za rukomet! Više od desetljeća RTL prati hrvatsku rukometnu reprezentaciju pa je tako i ovaj siječanj rezerviran za prijenos Svjetskog rukometnog prvenstva za muškarce koje se od 11. do 29. siječnja održava u Švedskoj i Poljskoj. Više od 50 napetih utakmica gledatelji će moći pratiti na glavnom kanalu RTL-a, na kanalu RTL2 te online platformi PLAY. Napeto će svakako biti na terenu, a jednako uzbudljivo bit će i u zagrebačkom studiju RTL-a, gdje će prvenstvo pratiti dobro poznata ekipa u sastavu – Petar Metličić, Goran Šprem i Drago Vuković, na čelu s voditeljem Markom Vargekom. U posebnoj emisiji 'Vrijeme je za rukomet' prije i poslije utakmice gledatelje očekuju njihovi zanimljivi osvrti, stručne analize i komentari te javljanja naših rukometaša. U obiteljskoj atmosferi, kako su nam u razgovorima rekli naši bivši rukometaši, a danas komentatori, puno je lakše raditi, a takvu energiju svakako osjećaju na RTL-u. Izdvojili smo nekoliko pojedinosti o svakome, a u našim najavnim videima, možete pogledati i kako se snalaze s učenjem švedskog i poljskog. Možda će im to tu i tamo zatrebati...</para><heading2>Drago Vuković</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Član zlatne rukometne generacije iz Atene 2004., koji je s reprezentacijom osvojio još pet medalja, u igračku mirovinu otišao je s nepunih 36 godina, nakon što je u svom posljednjem klubu Gumersbachu doživio nekoliko ozljeda zbog kojih je bio svjestan kako više ne može igrati na nivou na kojem želi. Iz Njemačke se prije tri godine vratio u Split, a otada trenira mlađe generacije, dok mu je prvi mjesec uvijek rezerviran za stručno komentiranje na RTL-u. Ovaj simpatični Splićanin u emisiji 'Vrijeme je za rukomet', kako nam je rekao, pokušat će biti zabavan, informativan i opušten, a kako su s njim dobro mu poznati suigrači i komentatori Šprem i Metličić, ne sumnjamo kako će atmosfera biti odlična. "Iskreno, nemam tremu jer imam već iskustva što se tiče studija i svega. Stvarno je gušt, pozitivna je nervoza prisutna, ali to je bilo tako i kada sam igrao. Nije pritisak, jedino me malo muči što sve ide uživo. Ako provališ neku glupost, nema povratka nazad", rekao je Vuković za RTL.hr. </para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Za reprezentaciju je zaigrao 2004. godine i odmah je to bilo na velikom natjecanju, u Ateni na Olimpijskim igrama. Igrao je svega pet minuta, no taj je period života istaknuo kao najvrjedniji u svojoj karijeri. "To su bili nezaboravni trenuci", istaknuo je Vuković, koji je Ivana Balića istaknuo kao igrača od kojeg je najviše naučio u karijeri. Dragin trnovit put cijelo je vrijeme pratila njegova supruga Blaženka, ljubav iz srednje škole, a nagledala se, kaže, svega. "Znamo se od tinejdžerskih dana i bila je velika potpora u svemu. Bez nje, ne znam kako bih uspio. Imamo super i skladan brak. Bez toga ništa. I kad te netko iznervira na treningu, kad si loše igrao, dođeš kući, vidiš ženu i djecu, i sve to zaboraviš iste sekunde", rekao je. Otac je i dvoje djece, Laure i Petra, koji zasad nisu pokazali interes prema rukometu.</para><hmn:video id="c8af950e-8826-11ed-b012-4e83c79bce55"/><heading2>Petar Metličić</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Umirovljeni hrvatski rukometaš i bivši kapetan rukometne reprezentacije Petar Metličić stalna je postava emisije 'Vrijeme je za rukomet'. Konstruktivnim komentarima i svojom analizom koja se temelji na bogatoj igračkoj karijeri, svakako je doprinio stručnosti RTL-ove emisije. Od lopte je počeo zarađivati sa 16 godina, a bio je član hrvatske rukometne reprezentacije od 1997., odnosno od Svjetskog prvenstva u Japanu. Bio je dio zlatne generacije iz Atene i Portugala, a posljednji klub za koji je igrao bio je francuski Montpellier. Umirovio se 2013. godine, a kako nam je rekao u intervjuu, to mu nije teško palo jer se nakon toga u potpunosti posvetio obitelji. Supruga Katija i sinovi Roko i Jure najveća su mu podrška. </para><hmn:video id="91e3925c-885b-11ed-a623-c2a98d5c2000"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"&lt;meta charset="utf-8"&gt;Prestao sam s 36 godina, posljednjih godina sam se psihički pripremao za to. Osjetio sam da nemam više motiva za treninge i putovanja. Taj osjećaj da se uvijek nešto moralo, primjerice, pobijediti, znao me umarati. Okrenuo sam se drugim stvarima, jedva sam čekao da se vratim kući i posvetio sam se obitelji. Došao sam do te granice gdje sam shvatio da više nema smisla. Puno sam toga prošao i osvojio, bilo je prekrasnih trenutaka i nije mi bio problem prebaciti se, hajmo to tako reći, u normalan život. Znaju mi nekada nedostajati igrači, putovanja, osvajanja… No, sve u svoje vrijeme", rekao je Metličić za RTL.hr. </para><heading2>Goran Šprem</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Nekadašnje lijevo krilo hrvatske rukometne reprezentacije Goran Šprem osvajač je svjetskog zlata u Portugalu 2003. godine i olimpijskog u Ateni 2004. godine, a njegov je rukometni put krenuo u zagrebačkom klubu. Za hrvatsku reprezentaciju je igrao do 2009. godine, a sjećamo se svi, umirovio se nakon što je Hrvatska kod kuće izgubila u finalu od Francuza na europskom prvenstvu. Bio je to bolan poraz, no nakon njega je Šprem u klubovima igrao još četiri godine. Za <ulink url="https://danas.hr/sport/sp-rukomet/goran-sprem-otkrio-tko-mu-je-najdrazi-suigrac-i-tko-je-najbolji-igrac-s-kojim-je-igrao-ddfab0b2-8149-11ed-97a4-fa500c6ed41a">Danas.hr</ulink> rekao je kako mu rukomet nedostaje u baš svim segmentima, osim treninga te da mu je najdraži suigrač bio Mirza Džomba. Najviše je pak naučio od Ivana Balića, kojeg baš svi bivši rukometaši ističu kao veličinu, što na terenu, a što ovako privatno. U hrvatskom je rukometu definitivno ostavio svoj trag, a to radi i dalje jer što je 'Vrijeme je za rukomet' bez Gorana Šprema? I ove godine od 11. siječnja njegove ćemo savjete, komentare, ali i zezanciju gledati gotovo svakodnevno. ''Niz godina sam bio na terenu, niz godina sam već i ovdje na RTL-u kao stručni komentator. Među nama je svaki put izvanredna atmosfera, komentiranje i prijateljsko druženje. Sretan sam što su me i ove godine pozvali i što sam dio ekipe'', istaknuo je Šprem, gledateljima dobro znano lice i u ovoj komentatorskoj ulozi. Uz to, Šporem je i menadžer u sportskom turizmu. </para><hmn:video id="51238c8e-8826-11ed-a3b7-4e83c79bce55"/>

Što je 'Vrijeme je za rukomet' bez naših komentatora? Doznajte pojedinosti o Dragi Vukoviću, Goranu Špremu i Petru Metličiću                                                   Osim što su pripreme za Svjetsko rukometno prvenstvo u Poljskoj i Švedskoj već krenule, odnosno gledaju se utakmice i analizira igra, naši su komentatori i što se tiče jezika prionuli na posao. Švedski i poljski im baš ne idu, ali učinit će baš sve da ovo prvenstvo bude besprijekorno. Evo što nas čeka od 11. siječnja i što o tome kažu Šprem, Metličić i Vuković                                   Početak godine na RTL-u znači samo jedno – vrijeme je za rukomet! Više od desetljeća RTL prati hrvatsku rukometnu reprezentaciju pa je tako i ovaj siječanj rezerviran za prijenos Svjetskog rukometnog prvenstva za muškarce koje se od 11. do 29. siječnja održava u Švedskoj i Poljskoj. Više od 50 napetih utakmica gledatelji će moći pratiti na glavnom kanalu RTL-a, na kanalu RTL2 te online platformi PLAY. Napeto će svakako biti na terenu, a jednako uzbudljivo bit će i u zagrebačkom studiju RTL-a, gdje će prvenstvo pratiti dobro poznata ekipa u sastavu – Petar Metličić, Goran Šprem i Drago Vuković, na čelu s voditeljem Markom Vargekom. U posebnoj emisiji 'Vrijeme je za rukomet' prije i poslije utakmice gledatelje očekuju njihovi zanimljivi osvrti, stručne analize i komentari te javljanja naših rukometaša. U obiteljskoj atmosferi, kako su nam u razgovorima rekli naši bivši rukometaši, a danas komentatori, puno je lakše raditi, a takvu energiju svakako osjećaju na RTL-u. Izdvojili smo nekoliko pojedinosti o svakome, a u našim najavnim videima, možete pogledati i kako se snalaze s učenjem švedskog i poljskog. Možda će im to tu i tamo zatrebati...Drago VukovićČlan zlatne rukometne generacije iz Atene 2004., koji je s reprezentacijom osvojio još pet medalja, u igračku mirovinu otišao je s nepunih 36 godina, nakon što je u svom posljednjem klubu Gumersbachu doživio nekoliko ozljeda zbog kojih je bio svjestan kako više ne može igrati na nivou na kojem želi. Iz Njemačke se prije tri godine vratio u Split, a otada trenira mlađe generacije, dok mu je prvi mjesec uvijek rezerviran za stručno komentiranje na RTL-u. Ovaj simpatični Splićanin u emisiji 'Vrijeme je za rukomet', kako nam je rekao, pokušat će biti zabavan, informativan i opušten, a kako su s njim dobro mu poznati suigrači i komentatori Šprem i Metličić, ne sumnjamo kako će atmosfera biti odlična. "Iskreno, nemam tremu jer imam već iskustva što se tiče studija i svega. Stvarno je gušt, pozitivna je nervoza prisutna, ali to je bilo tako i kada sam igrao. Nije pritisak, jedino me malo muči što sve ide uživo. Ako provališ neku glupost, nema povratka nazad", rekao je Vuković za RTL.hr. Za reprezentaciju je zaigrao 2004. godine i odmah je to bilo na velikom natjecanju, u Ateni na Olimpijskim igrama. Igrao je svega pet minuta, no taj je period života istaknuo kao najvrjedniji u svojoj karijeri. "To su bili nezaboravni trenuci", istaknuo je Vuković, koji je Ivana Balića istaknuo kao igrača od kojeg je najviše naučio u karijeri. Dragin trnovit put cijelo je vrijeme pratila njegova supruga Blaženka, ljubav iz srednje škole, a nagledala se, kaže, svega. "Znamo se od tinejdžerskih dana i bila je velika potpora u svemu. Bez nje, ne znam kako bih uspio. Imamo super i skladan brak. Bez toga ništa. I kad te netko iznervira na treningu, kad si loše igrao, dođeš kući, vidiš ženu i djecu, i sve to zaboraviš iste sekunde", rekao je. Otac je i dvoje djece, Laure i Petra, koji zasad nisu pokazali interes prema rukometu.Petar MetličićUmirovljeni hrvatski rukometaš i bivši kapetan rukometne reprezentacije Petar Metličić stalna je postava emisije 'Vrijeme je za rukomet'. Konstruktivnim komentarima i svojom analizom koja se temelji na bogatoj igračkoj karijeri, svakako je doprinio stručnosti RTL-ove emisije. Od lopte je počeo zarađivati sa 16 godina, a bio je član hrvatske rukometne reprezentacije od 1997., odnosno od Svjetskog prvenstva u Japanu. Bio je dio zlatne generacije iz Atene i Portugala, a posljednji klub za koji je igrao bio je francuski Montpellier. Umirovio se 2013. godine, a kako nam je rekao u intervjuu, to mu nije teško palo jer se nakon toga u potpunosti posvetio obitelji. Supruga Katija i sinovi Roko i Jure najveća su mu podrška. "&lt;meta charset="utf-8"&gt;Prestao sam s 36 godina, posljednjih godina sam se psihički pripremao za to. Osjetio sam da nemam više motiva za treninge i putovanja. Taj osjećaj da se uvijek nešto moralo, primjerice, pobijediti, znao me umarati. Okrenuo sam se drugim stvarima, jedva sam čekao da se vratim kući i posvetio sam se obitelji. Došao sam do te granice gdje sam shvatio da više nema smisla. Puno sam toga prošao i osvojio, bilo je prekrasnih trenutaka i nije mi bio problem prebaciti se, hajmo to tako reći, u normalan život. Znaju mi nekada nedostajati igrači, putovanja, osvajanja… No, sve u svoje vrijeme", rekao je Metličić za RTL.hr. Goran ŠpremNekadašnje lijevo krilo hrvatske rukometne reprezentacije Goran Šprem osvajač je svjetskog zlata u Portugalu 2003. godine i olimpijskog u Ateni 2004. godine, a njegov je rukometni put krenuo u zagrebačkom klubu. Za hrvatsku reprezentaciju je igrao do 2009. godine, a sjećamo se svi, umirovio se nakon što je Hrvatska kod kuće izgubila u finalu od Francuza na europskom prvenstvu. Bio je to bolan poraz, no nakon njega je Šprem u klubovima igrao još četiri godine. Za Danas.hr rekao je kako mu rukomet nedostaje u baš svim segmentima, osim treninga te da mu je najdraži suigrač bio Mirza Džomba. Najviše je pak naučio od Ivana Balića, kojeg baš svi bivši rukometaši ističu kao veličinu, što na terenu, a što ovako privatno. U hrvatskom je rukometu definitivno ostavio svoj trag, a to radi i dalje jer što je 'Vrijeme je za rukomet' bez Gorana Šprema? I  ove godine od 11. siječnja njegove ćemo savjete, komentare, ali i zezanciju gledati gotovo svakodnevno.  ''Niz godina sam bio na terenu, niz godina sam već i ovdje na RTL-u kao stručni komentator. Među nama je svaki put izvanredna atmosfera, komentiranje i prijateljsko druženje. Sretan sam što su me i ove godine pozvali i što sam dio ekipe'', istaknuo je Šprem, gledateljima dobro znano lice i u ovoj komentatorskoj ulozi.  Uz to, Šporem je i menadžer u sportskom turizmu.        OD 11. SIJEČNJA NA RTL-U 

OD 11. SIJEČNJA NA RTL-U

Što je 'Vrijeme je za rukomet' bez naših komentatora? Doznajte pojedinosti o Dragi Vukoviću, Goranu Špremu i Petru Metličiću                                                  

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Član zlatne rukometne generacije iz Atene 2004., koji je s reprezentacijom osvojio još pet medalja, i ove će godine biti stručni komentator u RTL-ovoj emisiji 'Vrijeme je za rukomet'. Uz Petra Metličića, Gorana Šprema i voditelja Marka Vargeka, Drago Vuković dat će svoj pogled na ono što nas očekuje na terenu, ali i na ono što se dogodilo tijekom utakmica. Kako nam je rekao u intervjuu, pokušat će biti informativan, opušten i zabavan, a cilj je da rukomet približe svima. Također, kaže kako neće imati dlake na jeziku, no ipak, treba biti odmjeren pa smatra da će na RTL-u biti i konstruktivnih rasprava. Od 11. do 29. siječnja u RTL-ovom studiju bivši rukometaši u poznatoj nam, već obiteljskoj atmosferi, komentirat će razne utakmice. S Vukovićem smo popričali o tome, o igračkoj mirovini, ali i vremenu kada je i sam igrao ovakva prvenstva. </para><mediaobject><objectinfo><title>Izvor: RTL</title></objectinfo><imageobject><imagedata fileref="https://d19p4plxg0u3gz.cloudfront.net/2023fbb6-86b7-11ed-8448-e62e1de0a787/original"/></imageobject></mediaobject><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>'Vrijeme je za rukomet' samo što nije krenulo, imate li tremu, što očekujete od emisije, vaših sukomentatora, ali i voditelja?</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Iskreno, nemam tremu jer imam već iskustva što se tiče studija i svega. Stvarno je gušt, pozitivna je nervoza prisutna, ali to je bilo tako i kada sam igrao. Nije pritisak, jedino me malo muči što sve ide uživo. Ako provališ neku glupost, nema povratka nazad. </para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Što očekujete od Svjetskog rukometnog prvenstva u Švedskoj i Poljskoj?</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Nema podcjenjivanja, u utakmicu treba ući pravo i mislim da će se tako naši rukometaši postaviti odmah na početku. To je u rukometu stara priča iako mnogi kažu da su svjetska prvenstva lakša nego europska. Hrvatska uvijek puca na medalju, ali nadam se da će prvenstvo biti lišeno koronavirusa. Prošle godine pet minuta prije utakmice nismo ponekad znali tko će igrati. No, to je iza nas. </para><hmn:instagram src="https://www.instagram.com/p/Cmd77jsIDVt/"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Ovo je vaše treće gostovanje u RTL-u u ovoj emisiji, što pamtite iz prijašnjih?</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Zanimljivo je svaki put, pokušavam uvijek biti opušten i zabavan. Kad bi govorili samo o taktičkim pojedinostima, čak ni pola rukometaša vjerojatno ne bi razumjelo o čemu pričamo. Marko Vargek, kao i Ivona Hemen, taj posao rade odlično. Kada pratim posao koji Marko radi uživo i kad uspoređujem kako mi to izgleda na televiziji, to je nebo i zemlja. Na televiziji sve izgleda jednostavno, no nije nimalo. Bila je situacija kada sam se prije utakmice s Argentinom javio u RTL Sport pa mi je čovjek rekao u liveu: 'Pustite Dragu da priča istinu'. Takav sam. Ako je netko podbacio, treba to reći. Nisam ja tu da te branim. Treba svaki igrač biti toga svjestan, trebaš biti realan. Kada sam igrao, uvijek sam bio realan i mnogo puta dao izjavu kako nešto nije bilo dobro. Uvijek kažem kako nije samo jedan igrač kriv, podbacio je kolektiv, svi ste na kraju krivi za poraz. Lažeš sam sebe ako misliš da si bio dobar.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Živite u Splitu, no selite li tijekom prvenstva u Zagreb ili gotovo svakodnevno putujete?</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Kada igramo vikendom, onda ostanem u Zagrebu, a tijekom tjedna isti dan znamo otići i vratiti se. </para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Najblistaviji trenutak vaše karijere?</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Najblistaviji trenutak mi je bio u Ateni, to olimpijsko zlato. To se ne može usporediti s ničim. To je zaista bio splet okolnosti. Dotad nisam nikada igrao za reprezentaciju i tada je bio 'Final Four' kup u Metkoviću, kada je taj klub bio stvarno jak. Sjećam se, bio je to početak lipnja, praktički na kraju sezone i taman prije priprema za Olimpijadu. Ja sam za Zagreb igrao završnicu i na kraju proglašen najboljim igračem i pozvan sam u reprezentaciju. Godinu i nekoliko mjeseci ranije sam ih dočekao na Trgu bana Josipa Jelačića kada su se vratili iz Portugala. Znam da sam razmišljao da bi mi bila čast da mi se netko od tih igrača javi na terenu idući put kad budemo igrali, a onda je uslijedio poziv da s njima igram u ekipi. Kada dođeš na pripreme i dijeliš sobu s jednim od najvećih zvijezda svjetskog rukometa Ivanom Balićem, onda ti sve to nestvarno izgleda. Na kraju su se sve kockice posložile, igrao sam svega pet minuta, ali samo to što sam bio s njima, u olimpijskom selu sa svim tim facama, stvarno mi je bila ogromna čast. To su bili nezaboravni trenuci.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Najdraži suigrač?</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Nadam se da se nitko neće naljutiti, ali moram reći Ivano Balić. Skoro deset godina smo bili cimeri, naučio me skoro svemu u rukometu. Specifično je to koliko se on daje za druge jer je on taj koji zna sve o rukometu. Ljudi toga nisu svjesni, no svi koji su trenirali s njim znaju koliko je njemu bilo stalo da i svi ostali uspiju. Koliko se on živcirao za sve nas ostale. Stvarno je blago da imamo njega u reprezentaciji. Mislim da smo trebali sve legende hrvatskog rukometa okupiti, da oni ostanu u tom sportu. Puno njih nažalost nije ostalo u rukometu, a to je velika šteta za naš sport. </para><mediaobject><objectinfo><title>Izvor: Pixsell</title></objectinfo><imageobject><imagedata fileref="https://d19p4plxg0u3gz.cloudfront.net/8259519a-8f1f-11ec-bc9f-0242ac12001d/original"/></imageobject></mediaobject><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Od koga ste u karijeri najviše naučili?</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Ovdje mogu puno ljudi nabrojati. Svakako Ivano, Pero Metličić, Denis Špoljarić, Davor Dominiković, Nikša Kaleb... Ako želite napredovati u rukometu, kada vidite da netko ima kvalitetu, pokušavate ju napraviti i sami. Pokušavao sam vježbati kao oni na treningu. Teško je tu jednoga igrača izdvojiti. Bez zajedništva ne možete uspjeti u nijednom poslu, a mislim da je tu najčišći primjer naša nogometna reprezentacija. No, puno je teže biti trener nego igrač. Vi morate sve to ukomponirati i pritom zadovoljiti sve igrače. </para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Anegdota s terena koju najradije pamtite?</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Iskreno, više pamtim one loše trenutke poput teškog potresa mozga na treningu kada se ne bih ničega sjećao. Kad si živ i zdrav nakon utakmice, to ti je najveća nagrada. Sjećam se kad smo igrali protiv Francuske u Španjolskoj 2011. godine pa sam dobio crveni karton nakon 45 sekundi utakmice. Nokautirao sam igrača, a onda mi je izbornik Slavko Goluža rekao kako sam ja pobijedio utakmicu. Pitam ga kako? Kaže, utjerao si im strah u kosti. Meni je bilo gušt što smo dobili, a da smo izgubili primjerice, osjećao bih se krivo. </para><mediaobject><objectinfo><title>Izvor: RTL</title></objectinfo><imageobject><imagedata fileref="https://d19p4plxg0u3gz.cloudfront.net/249f31ea-86b9-11ed-9136-e62e1de0a787/original"/></imageobject></mediaobject><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Praznovjerje prije utakmice?</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Pokušavao sam se držati određenih protokola, ali na kraju to nema smisla. Nisi uvijek igrao dobro, nisi uvijek igrao loše. Uvijek je bilo nekih sitnica, primjerice da sam nosio istu majicu prije utakmice. Znao sam je čak nositi i kad je neoprena, pa se usmrdiš pa sam sebi kažeš da si lud jer si nosio smrdljivu majicu, a izgubio si polufinale. Bilo je baš svakakvih situacija. Mislim da ti to praznovjerje na kraju ne donese ništa. Ne žalim ni za čim.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Je li vam rukometna mirovina u smislu igranja, kada je do nje došlo, teško pala? </para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Imao sam nepunih 36 godina. Nekoliko godina ranije imao sam tešku operaciju ramena. Bilo je još nekih manjih ozljeda. Vratio sam se u Gummersbach, pa sam operirao meniskus, pa mi je otišla Ahilova peta i onda sam odlučio da se definitivno povlačim. Nisam htio biti invalid nakon karijere i rekao sam da više ništa od toga. No, vratio sam se nakon sedam mjeseci i odigrao posljednju utakmicu. Tada smo ispali iz lige i tako sam se oprostio. To mi uopće nije lagano palo jer sam bio vezan za taj klub, u tom gradu mi je kćer rođena i pola godine prije sam rekao ljudima u klubu da, bez obzira što imam još ugovor na godinu dana, neću ostati. Vratio sam se u Hrvatsku i kako bi se reklo, objesio kopačke o klin. Bio mi je šok, moraš promijeniti način života koji si njegovao od 18. godine. Kada sam se vratio, nisam ništa radio i taman je krenula pandemija. No, sad sam od 1.3. do 1.12. radio na recepciji hotela. Bilo mi je odlično, odličan šef i kolege. Zaista sam guštao jer volim raditi s ljudima. </para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Jesu li vaša djeca, Laura i Petar, rukometni fanatici?</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Djeca nisu rukometni fanatici. Zasad sin trenira taekwondo, a kćer je bila na odbojci, no zbog glazbene škole ne stigne i jedno i drugo. Ima zaista previše obaveza kada se u to ubroji i škola. Ne forsiram djecu u sport, igramo se skupa na igralištu, a škola im je najbitnija. Želim ih odgojiti da budu pravi i dobri ljudi. </para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>A supruga?</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Supruzi je bilo dosta rukometa još kada sam i ja igrao. Šalu na stranu, s njom sam od maturalne večeri. Znamo se od tinejdžerskih dana i bila je velika potpora u svemu. Bez nje, ne znam kako bih uspio. Imamo super i skladan brak. Bez toga ništa. I kad te netko iznervira na treningu, kad si loše igrao, dođeš kući, vidiš ženu i djecu, i sve to zaboraviš iste sekunde. </para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Što si priželjkujete u novoj, 2023. godini?</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Samo zdravlja. Drugo će sve lako doći.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Napete i atraktivne utakmice te još jedan pohod naših rukometaša na novu svjetsku medalju gledatelji mogu pratiti od 11. siječnja, samo na RTL-u i online platformi PLAY. </para>

Drago Vuković za RTL.hr o nadolazećem prvenstvu: 'Ako je netko podbacio, treba to reći. Komentatori nisu tu da brane' Nakon dugogodišnje uspješne rukometne karijere, Drago Vuković bacio se u komentatorske vode i po treći put sudjeluje u RTL-ovoj emisiji &apos;Vrijeme je za rukomet&apos;. S njim smo popričali o tome, ali i brojnim drugim temama vezanim uz njegovu karijeru Član zlatne rukometne generacije iz Atene 2004., koji je s reprezentacijom osvojio još pet medalja, i ove će godine biti stručni komentator u RTL-ovoj emisiji 'Vrijeme je za rukomet'. Uz Petra Metličića, Gorana Šprema i voditelja Marka Vargeka, Drago Vuković dat će svoj pogled na ono što nas očekuje na terenu, ali i na ono što se dogodilo tijekom utakmica. Kako nam je rekao u intervjuu, pokušat će biti informativan, opušten i zabavan, a cilj je da rukomet približe svima. Također, kaže kako neće imati dlake na jeziku, no ipak, treba biti odmjeren pa smatra da će na RTL-u biti i konstruktivnih rasprava. Od 11. do 29. siječnja u RTL-ovom studiju bivši rukometaši u poznatoj nam, već obiteljskoj atmosferi, komentirat će razne utakmice. S Vukovićem smo popričali o tome, o igračkoj mirovini, ali i vremenu kada je i sam igrao ovakva prvenstva. Izvor: RTL'Vrijeme je za rukomet' samo što nije krenulo, imate li tremu, što očekujete od emisije, vaših sukomentatora, ali i voditelja?Iskreno, nemam tremu jer imam već iskustva što se tiče studija i svega. Stvarno je gušt, pozitivna je nervoza prisutna, ali to je bilo tako i kada sam igrao. Nije pritisak, jedino me malo muči što sve ide uživo. Ako provališ neku glupost, nema povratka nazad. Što očekujete od Svjetskog rukometnog prvenstva u Švedskoj i Poljskoj?Nema podcjenjivanja, u utakmicu treba ući pravo i mislim da će se tako naši rukometaši postaviti odmah na početku. To je u rukometu stara priča iako mnogi kažu da su svjetska prvenstva lakša nego europska. Hrvatska uvijek puca na medalju, ali nadam se da će prvenstvo biti lišeno koronavirusa. Prošle godine pet minuta prije utakmice nismo ponekad znali tko će igrati. No, to je iza nas. Ovo je vaše treće gostovanje u RTL-u u ovoj emisiji, što pamtite iz prijašnjih?Zanimljivo je svaki put, pokušavam uvijek biti opušten i zabavan. Kad bi govorili samo o taktičkim pojedinostima, čak ni pola rukometaša vjerojatno ne bi razumjelo o čemu pričamo. Marko Vargek, kao i Ivona Hemen, taj posao rade odlično. Kada pratim posao koji Marko radi uživo i kad uspoređujem kako mi to izgleda na televiziji, to je nebo i zemlja. Na televiziji sve izgleda jednostavno, no nije nimalo. Bila je situacija kada sam se prije utakmice s Argentinom javio u RTL Sport pa mi je čovjek rekao u liveu: 'Pustite Dragu da priča istinu'. Takav sam. Ako je netko podbacio, treba to reći. Nisam ja tu da te branim. Treba svaki igrač biti toga svjestan, trebaš biti realan. Kada sam igrao, uvijek sam bio realan i mnogo puta dao izjavu kako nešto nije bilo dobro. Uvijek kažem kako nije samo jedan igrač kriv, podbacio je kolektiv, svi ste na kraju krivi za poraz. Lažeš sam sebe ako misliš da si bio dobar.Živite u Splitu, no selite li tijekom prvenstva u Zagreb ili gotovo svakodnevno putujete?Kada igramo vikendom, onda ostanem u Zagrebu, a tijekom tjedna isti dan znamo otići i vratiti se. Najblistaviji trenutak vaše karijere?Najblistaviji trenutak mi je bio u Ateni, to olimpijsko zlato. To se ne može usporediti s ničim. To je zaista bio splet okolnosti. Dotad nisam nikada igrao za reprezentaciju i tada je bio 'Final Four' kup u Metkoviću, kada je taj klub bio stvarno jak. Sjećam se, bio je to početak lipnja, praktički na kraju sezone i taman prije priprema za Olimpijadu. Ja sam za Zagreb igrao završnicu i na kraju proglašen najboljim igračem i pozvan sam u reprezentaciju. Godinu i nekoliko mjeseci ranije sam ih dočekao na Trgu bana Josipa Jelačića kada su se vratili iz Portugala. Znam da sam razmišljao da bi mi bila čast da mi se netko od tih igrača javi na terenu idući put kad budemo igrali, a onda je uslijedio poziv da s njima igram u ekipi. Kada dođeš na pripreme i dijeliš sobu s jednim od najvećih zvijezda svjetskog rukometa Ivanom Balićem, onda ti sve to nestvarno izgleda. Na kraju su se sve kockice posložile, igrao sam svega pet minuta, ali samo to što sam bio s njima, u olimpijskom selu sa svim tim facama, stvarno mi je bila ogromna čast. To su bili nezaboravni trenuci.Najdraži suigrač?Nadam se da se nitko neće naljutiti, ali moram reći Ivano Balić. Skoro deset godina smo bili cimeri, naučio me skoro svemu u rukometu. Specifično je to koliko se on daje za druge jer je on taj koji zna sve o rukometu. Ljudi toga nisu svjesni, no svi koji su trenirali s njim znaju koliko je njemu bilo stalo da i svi ostali uspiju. Koliko se on živcirao za sve nas ostale. Stvarno je blago da imamo njega u reprezentaciji. Mislim da smo trebali sve legende hrvatskog rukometa okupiti, da oni ostanu u tom sportu. Puno njih nažalost nije ostalo u rukometu, a to je velika šteta za naš sport. Izvor: PixsellOd koga ste u karijeri najviše naučili?Ovdje mogu puno ljudi nabrojati. Svakako Ivano, Pero Metličić, Denis Špoljarić, Davor Dominiković, Nikša Kaleb... Ako želite napredovati u rukometu, kada vidite da netko ima kvalitetu, pokušavate ju napraviti i sami. Pokušavao sam vježbati kao oni na treningu. Teško je tu jednoga igrača izdvojiti. Bez zajedništva ne možete uspjeti u nijednom poslu, a mislim da je tu najčišći primjer naša nogometna reprezentacija. No, puno je teže biti trener nego igrač. Vi morate sve to ukomponirati i pritom zadovoljiti sve igrače. Anegdota s terena koju najradije pamtite?Iskreno, više pamtim one loše trenutke poput teškog potresa mozga na treningu kada se ne bih ničega sjećao. Kad si živ i zdrav nakon utakmice, to ti je najveća nagrada. Sjećam se kad smo igrali protiv Francuske u Španjolskoj 2011. godine pa sam dobio crveni karton nakon 45 sekundi utakmice. Nokautirao sam igrača, a onda mi je izbornik Slavko Goluža rekao kako sam ja pobijedio utakmicu. Pitam ga kako? Kaže, utjerao si im strah u kosti. Meni je bilo gušt što smo dobili, a da smo izgubili primjerice, osjećao bih se krivo. Izvor: RTLPraznovjerje prije utakmice?Pokušavao sam se držati određenih protokola, ali na kraju to nema smisla. Nisi uvijek igrao dobro, nisi uvijek igrao loše. Uvijek je bilo nekih sitnica, primjerice da sam nosio istu majicu prije utakmice. Znao sam je čak nositi i kad je neoprena, pa se usmrdiš pa sam sebi kažeš da si lud jer si nosio smrdljivu majicu, a izgubio si polufinale. Bilo je baš svakakvih situacija. Mislim da ti to praznovjerje na kraju ne donese ništa. Ne žalim ni za čim.Je li vam rukometna mirovina u smislu igranja, kada je do nje došlo, teško pala? Imao sam nepunih 36 godina. Nekoliko godina ranije imao sam tešku operaciju ramena. Bilo je još nekih manjih ozljeda. Vratio sam se u Gummersbach, pa sam operirao meniskus, pa mi je otišla Ahilova peta i onda sam odlučio da se definitivno povlačim. Nisam htio biti invalid nakon karijere i rekao sam da više ništa od toga. No, vratio sam se nakon sedam mjeseci i odigrao posljednju utakmicu. Tada smo ispali iz lige i tako sam se oprostio. To mi uopće nije lagano palo jer sam bio vezan za taj klub, u tom gradu mi je kćer rođena i pola godine prije sam rekao ljudima u klubu da, bez obzira što imam još ugovor na godinu dana, neću ostati. Vratio sam se u Hrvatsku i kako bi se reklo, objesio kopačke o klin. Bio mi je šok, moraš promijeniti način života koji si njegovao od 18. godine. Kada sam se vratio, nisam ništa radio i taman je krenula pandemija. No, sad sam od 1.3. do 1.12. radio na recepciji hotela. Bilo mi je odlično, odličan šef i kolege. Zaista sam guštao jer volim raditi s ljudima. Jesu li vaša djeca, Laura i Petar, rukometni fanatici?Djeca nisu rukometni fanatici. Zasad sin trenira taekwondo, a kćer je bila na odbojci, no zbog glazbene škole ne stigne i jedno i drugo. Ima zaista previše obaveza kada se u to ubroji i škola. Ne forsiram djecu u sport, igramo se skupa na igralištu, a škola im je najbitnija. Želim ih odgojiti da budu pravi i dobri ljudi. A supruga?Supruzi je bilo dosta rukometa još kada sam i ja igrao. Šalu na stranu, s njom sam od maturalne večeri. Znamo se od tinejdžerskih dana i bila je velika potpora u svemu. Bez nje, ne znam kako bih uspio. Imamo super i skladan brak. Bez toga ništa. I kad te netko iznervira na treningu, kad si loše igrao, dođeš kući, vidiš ženu i djecu, i sve to zaboraviš iste sekunde. Što si priželjkujete u novoj, 2023. godini?Samo zdravlja. Drugo će sve lako doći.Napete i atraktivne utakmice te još jedan pohod naših rukometaša na novu svjetsku medalju gledatelji mogu pratiti od 11. siječnja, samo na RTL-u i online platformi PLAY.  'VRIJEME JE ZA RUKOMET' 

#Drago Vuković

Ovaj su rezultat rukometne legende Hrvatskoj predviđale prije prvenstva: Što mislite, jesu li pogodili?

Ovaj su rezultat rukometne legende Hrvatskoj predviđale prije prvenstva: Što mislite, jesu li pogodili?

Najdraži suigrač? Komentatori i bivši rukometaši dali identičan odgovor! Pogađate li koga su istaknuli?

Najdraži suigrač? Komentatori i bivši rukometaši dali identičan odgovor! Pogađate li koga su istaknuli?

SP u Portugalu 2003. naši su rukometaši započeli - porazom! Legende u emisiji govore kako su ipak došli do zlata

SP u Portugalu 2003. naši su rukometaši započeli - porazom! Legende u emisiji govore kako su ipak došli do zlata

Kako im je u rukometnoj mirovini? Goran Šprem, Petar Metličić i Drago Vuković za RTL.hr o danima nakon sportske karijere

Kako im je u rukometnoj mirovini? Goran Šprem, Petar Metličić i Drago Vuković za RTL.hr o danima nakon sportske karijere

Rukometne legende o anegdotama s terena: 'Dobio sam udarac od navijača, 45 sekundi nakon igre crveni karton...'

Rukometne legende o anegdotama s terena: 'Dobio sam udarac od navijača, 45 sekundi nakon igre crveni karton...'

Bivši rukometaši i RTL-ovi komentatori o najblistavijem trenutku karijere - svi složni u jednom: 'Bilo je to nezaboravno'

Bivši rukometaši i RTL-ovi komentatori o najblistavijem trenutku karijere - svi složni u jednom: 'Bilo je to nezaboravno'

Što je 'Vrijeme je za rukomet' bez naših komentatora? Doznajte pojedinosti o Dragi Vukoviću, Goranu Špremu i Petru Metličiću

Što je 'Vrijeme je za rukomet' bez naših komentatora? Doznajte pojedinosti o Dragi Vukoviću, Goranu Špremu i Petru Metličiću

Drago Vuković za RTL.hr o nadolazećem prvenstvu: 'Ako je netko podbacio, treba to reći. Komentatori nisu tu da brane'

Drago Vuković za RTL.hr o nadolazećem prvenstvu: 'Ako je netko podbacio, treba to reći. Komentatori nisu tu da brane'