Impressum 

Uvjeti korištenja 

Pravila privatnosti 

Videopartneri 

Oglašavanje 

Impressum

Pravila privatnosti

Uvjeti korištenja

Oglašavanje

Play

Show

TV novosti

TV raspored

Danas.hr

TV zvijezde

Postroll

Preroll

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Iako je posljednja epizoda legendarne serije 'Dr. House' emitirana 21. svibnja 2012. godine, i dalje doktor Gregory House osvaja srca gledatelja svojom osebujnošću, dosjetkama, genijalnošću i sarkazmom. Upravo zahvaljujući tome je, uz pomoć svog medicinskog tima, riješio niz misterioznih i bizarnih bolesti te stanja s kakvima su njegovi pacijenti došli u bolnicu. Nerijetko ih administracija bolnice sprječava u tome, ali izgleda kako se tada House počinje poigravati s čelnom ženom te ustanove.</para><mediaobject><imageobject><objectinfo><title>Dr. House</title></objectinfo><imagedata fileref="https://d19p4plxg0u3gz.cloudfront.net/adee240e-8f1d-11ec-b2d7-0242ac120013/v/25cafe84-2baa-11ec-b2bc-3a925a8303a3/1280x720-25cb1374-2baa-11ec-ad52-3a925a8303a3.jpeg?state=published&amp;v=Thu%20Sep%2004%202014%2010:20:15%20GMT+0200%20(Central%20European%20Summer%20Time)"/></imageobject></mediaobject><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Mnogima je soundtrack serije 'Dr. House' toliko poznat da reagiraju već na prve taktove pjesme 'Teardrop' Massive Attacka, koja je ujedno uvodna špica ove serije. Riječ je o albumu 'House M.D. Original Television Soundtrack' izdanom 18. rujna 2007. godine u izdanju Nettwerk Recordsa. </para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Soundtrack uključuje pjesme u cjelini, a na tom se popisu, uz 'Teardrop' koji je zauzeo prvo mjesto, mogu naći i 'See the World' benda Gomez, 'Walter Reed' Michaela Penna, 'Beautiful' Elvisa Costelloa, 'Dear God' Sarah McLachlan, 'Feelin' Alright' Joe Cockera. Na soundtracku su se još našle pjesme 'Waiting on an Angel', 'Got To Be More Careful', 'God, Please Let Me Go Back', 'Are You Alright?' i 'Good Man'. Posebno su zanimljive dvije posljednje pjesme u izvedbi Band From TV jer su članovi tog benda glumci u američkim TV serijama među kojima za klavijaturama pronašlo mjesto iza glavnu zvijezdu serije Dr. House, Hugha Laurieja. Obradili su hit vječnih rockera The Rolling Stonesa 'You Can't Always Get What You Want' te blues hit 'Minnie The Moocher'.</para>

Ne, nije uvodna špica: Znate li da je dr. House svirao na soundtracku serije koja ga je proslavila? Hugh Laurie koji je utjelovio osebujnog doktora Housea nije samo nadarne za glumu, već i za sviranje klavijatura Iako je posljednja epizoda legendarne serije 'Dr. House' emitirana 21. svibnja 2012. godine, i dalje doktor Gregory House osvaja srca gledatelja svojom osebujnošću, dosjetkama, genijalnošću i sarkazmom. Upravo zahvaljujući tome je, uz pomoć svog medicinskog tima, riješio niz misterioznih i bizarnih bolesti te stanja s kakvima su njegovi pacijenti došli u bolnicu. Nerijetko ih administracija bolnice sprječava u tome, ali izgleda kako se tada House počinje poigravati s čelnom ženom te ustanove.Dr. HouseMnogima je soundtrack serije 'Dr. House' toliko poznat da reagiraju već na prve taktove pjesme 'Teardrop' Massive Attacka, koja je ujedno uvodna špica ove serije. Riječ je o albumu 'House M.D. Original Television Soundtrack' izdanom 18. rujna 2007. godine u izdanju Nettwerk Recordsa. Soundtrack uključuje pjesme u cjelini, a na tom se popisu, uz 'Teardrop' koji je zauzeo prvo mjesto, mogu naći i 'See the World' benda Gomez, 'Walter Reed' Michaela Penna, 'Beautiful' Elvisa Costelloa, 'Dear God' Sarah McLachlan, 'Feelin' Alright' Joe Cockera. Na soundtracku su se još našle pjesme 'Waiting on an Angel', 'Got To Be More Careful', 'God, Please Let Me Go Back', 'Are You Alright?' i 'Good Man'. Posebno su zanimljive dvije posljednje pjesme u izvedbi Band From TV jer su članovi tog benda glumci u američkim TV serijama među kojima za klavijaturama pronašlo mjesto iza glavnu zvijezdu serije Dr. House, Hugha Laurieja. Obradili su hit vječnih rockera The Rolling Stonesa 'You Can't Always Get What You Want' te blues hit 'Minnie The Moocher'. OBOŽAVA BLUES 

OBOŽAVA BLUES

Ne, nije uvodna špica: Znate li da je dr. House svirao na soundtracku serije koja ga je proslavila?

<para>
 Zaključna večer Inmusica potvrdila je da smo ove sezone imali
 najslabiji line-up otkad se festival preselio na Jarun, a ni oni
 od kojih smo najviše očekivali nisu nam ponudili ništa više od
 prosjeka.
</para>
<para>
 Broken Social Scene u srijedu su ostavili najjači dojam pa je
 stvarno šteta što ih zbog ranog termina nije pogledao nešto
 veći broj ljudi. U mnogobrojnoj postavi s čak četiri gitare jedan
 od najzanimljivijih sastava nove kanadske indie scene plovio je
 mutnim vodama psihodelije, snažno inficirane shoegaze čudacima
 tipa My Bloody Valentine i Ride te americana tradicijom Neila
 Younga. Pjesme Broken Social Scenea redovno kreću s tek dva-tri
 tona na gitari, a završavaju snažnim, zaglušujućim krešendom,
 nerijetko najavljenim country-rock intermezzom kakvog se ne bi
 postidio ni Dylan.
</para>
<para>
 Londonski New Young Pony Club potvrdio je da često osporavani pop
 80-ih posljednjih godina postaje omiljena glazba mladih
 alternativaca, no    <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 njihov spoj Depeche Modea, Human Leaguea i Tom Tom Cluba ipak
 funkcionira samo u bržim stvarima tipa "The Bomb".
</para>
<para>
 The Flaming Lips su Zagrebu priredili neviđeni show - plesači sa
 svake strane stagea, topovi koji ispaljuju konfete i slični
 štosevi zaista izgledaju nadrealno, ali glazbeno ekipa Waynea
 Coynea nudi isto ono što su nam desetljećima isporučivali
 Pink Floydi.
</para>
<para>
 Massive Attack je počeo dosadnjikavo, po tko zna koji put
 dokazavši da im spore stvari više ne leže, no nabrijana
 završnica, naslovi "žutih" novina koji su se izmjenjivali na
 videozidu te fantastične izvedbe "Safe From Harm" i
 "Intertia Creeps" bili su dovoljni da nadmaše Dom
 sportova.    <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
        
</para>

Ipak najslabiji Inmusic dosad Oni od kojih smo zadnjeg dana najviše očekivali, The Flaming Lips i Massive Attack, nisu nam ponudili ništa više od prosjeka. 
  Zaključna večer Inmusica potvrdila je da smo ove sezone imali
  najslabiji line-up otkad se festival preselio na Jarun, a ni oni
  od kojih smo najviše očekivali nisu nam ponudili ništa više od
  prosjeka.


  Broken Social Scene u srijedu su ostavili najjači dojam pa je
  stvarno šteta što ih zbog ranog termina nije pogledao nešto
  veći broj ljudi. U mnogobrojnoj postavi s čak četiri gitare jedan
  od najzanimljivijih sastava nove kanadske indie scene plovio je
  mutnim vodama psihodelije, snažno inficirane shoegaze čudacima
  tipa My Bloody Valentine i Ride te americana tradicijom Neila
  Younga. Pjesme Broken Social Scenea redovno kreću s tek dva-tri
  tona na gitari, a završavaju snažnim, zaglušujućim krešendom,
  nerijetko najavljenim country-rock intermezzom kakvog se ne bi
  postidio ni Dylan.


  Londonski New Young Pony Club potvrdio je da često osporavani pop
  80-ih posljednjih godina postaje omiljena glazba mladih
  alternativaca, no    
  njihov spoj Depeche Modea, Human Leaguea i Tom Tom Cluba ipak
  funkcionira samo u bržim stvarima tipa "The Bomb".


  The Flaming Lips su Zagrebu priredili neviđeni show - plesači sa
  svake strane stagea, topovi koji ispaljuju konfete i slični
  štosevi zaista izgledaju nadrealno, ali glazbeno ekipa Waynea
  Coynea nudi isto ono što su nam desetljećima isporučivali
  Pink Floydi.


  Massive Attack je počeo dosadnjikavo, po tko zna koji put
  dokazavši da im spore stvari više ne leže, no nabrijana
  završnica, naslovi "žutih" novina koji su se izmjenjivali na
  videozidu te fantastične izvedbe "Safe From Harm" i
  "Intertia Creeps" bili su dovoljni da nadmaše Dom
  sportova.    
         
 U SRIJEDU NAJBOLJI BROKEN SOCIAL SCENE 

U SRIJEDU NAJBOLJI BROKEN SOCIAL SCENE

Ipak najslabiji Inmusic dosad

<para>
 Manje od godinu dana nakon nastupa u Domu sportova, trip-hop
 prvaci Massive Attack ponovno će nastupiti u Zagrebu,
 zahvaljujući organizatorima T-Mobile Inmusic festivala.
</para>
<para>
 Prvi festivalski nastup u našoj zemlji Robert del Naja, Grant
 Marshall i njihov prateći bend održat će na glavnom T-Mobile
 stageu te nam predstaviti vrlo solidan posljednji album
 "Heligoland". 
</para>
<para>
 Na njemu su, kao i obično, gostovala neka od najvećih imena
 alternativne pop scene kao što su Damon Albarn (Blur, Gorillaz),
 Hope Sandoval, Guy Garvey (Elbow) i Tunde Adebimpe.
</para>
<para>
 Peto izdanje T-Mobile Inmusica održat će se 22. i 23. lipnja na
 Jarunu.   
</para>
<para>
 
 <emphasis>Koncertnu izvedbu pjesme "Saturday Come Slow" s
 Damonom Albarnom pogledajte u prilogu.</emphasis>
 
</para>

Massive Attack na T-Mobile Inmusicu Treći nastup u našem gradu utjecajni bend iz Bristola održat će u sklopu najvećeg hrvatskog open-air festivala. 
  Manje od godinu dana nakon nastupa u Domu sportova, trip-hop
  prvaci Massive Attack ponovno će nastupiti u Zagrebu,
  zahvaljujući organizatorima T-Mobile Inmusic festivala.


  Prvi festivalski nastup u našoj zemlji Robert del Naja, Grant
  Marshall i njihov prateći bend održat će na glavnom T-Mobile
  stageu te nam predstaviti vrlo solidan posljednji album
  "Heligoland". 


  Na njemu su, kao i obično, gostovala neka od najvećih imena
  alternativne pop scene kao što su Damon Albarn (Blur, Gorillaz),
  Hope Sandoval, Guy Garvey (Elbow) i Tunde Adebimpe.


  Peto izdanje T-Mobile Inmusica održat će se 22. i 23. lipnja na
  Jarunu.   


   
      Koncertnu izvedbu pjesme "Saturday Come Slow" s
  Damonom Albarnom pogledajte u prilogu.
   
 NOVI SUSRET S TRIP-HOPERIMA 

NOVI SUSRET S TRIP-HOPERIMA

Massive Attack na T-Mobile Inmusicu

<para>
 MASSIVE ATTACK: Heligoland (Virgin/Dallas)
</para>
<para>
 Tijekom prošle godine nastupe velikih bendova, ili barem onih
 koji su to bili prije 10-15 godina, imali smo prilike
 gledati gotovo na tjednoj bazi, a najneugodnije
 iznenađenje najbogatije koncertne sezone u
 povijesti hrvatskog glavnog grada bio je upravo Massive
 Attack.
</para>
<para>
 Najavljeni scenski spektakl ostao je sakriven iza gustih
 naslaga dima u tami pozornice, a
 većina okupljenih prilično se dosađivala slušajući novije
 stvari i čekajući da čuje "Inertia Creeps", "Teardrop" ili "Safe
 From Harm". Po izlasku iz Doma sportova neki od nas bili su
 spremni zauvijek otpisati Massive Attack, no Robert "3D" Del
 Naja i povratnik Grant "Daddy G" Marshall još
 jednom su nas iznenadili, ali ovoga puta mnogo
 ugodnije. 
</para>
<para>
 Novi album vječno zaslužnih trip-hop pionira, pomalo
 neočekivano, vrlo je korektno ostvarenje na tragu
 mračnijih trenutaka mitskog "Mezzaninea" koje nakon debakla
 zvanog "100th Window" možemo promatrati i kao svojevrsnu najavu
 povratka u formu.
</para>
<para>
 Zasluge za "Heligoland" podjednako pripadaju članovima
 grupe i gostujućim vokalima među kojima posebno dobar dojam
 ostavljaju Guy Gurvey Iz Elbowa u tripoidnom
 mračnjaku "Flat of the Blade", sveprisutni Damon Albarn
 ("Saturday Come Slow") i vječni suradnik Horace Andy u možda
 ponajboljoj stvari albuma, nešto vedrijoj "Girl I Love You".
</para>
<para>
 Najnovijoj porciji Attackove elektronske psihodelije
 eventualno možemo zamjeriti što u sebi ne skriva klasik tipa
 "Unfinished Symphony" ili četiri minute glazbene revolucije zvane
 "Daydreaming", no ionako se čini kako je vrijeme da
 kod mlađih snaga potražimo nešto što bi nas oduševilo,
 a bristolskim genijalcima snizimo kriterije i budemo zadovoljni
 kada izbjegnu katastrofu poput spoemnutog "100th Window".
</para>
<para>
 DELPHIC: Acolyte (Polydor)
</para>
<para>
 Manchester već dugo nije najveći rasadnik glazbenih talenata i
 sve je manje šanse da svijetu podari nove Joy Divisione, Stone
 Rosese ili Oasis, no svakih dvije-tri godine izrodit će bend
 koji će nam donijeti malo one magije koja je krasila sve
 neodoljive čudake tog vječno kišovitog grada na sjeveru
 Engleske.
</para>
<para>
 Posljednji takav je mlađahni kvartet Delphic koje već sad
 možemo smatrati ponosnim sinovima svog rodnog grada, odnosno već
 nakon prvih taktova bez sumnje odrediti odakle dolaze.
</para>
<para>
 Vrelo inspiracije dečki su pronašli u New Orderu i svim njegovim
 off-projektima (Revenge, Monaco, Electronic) premda ćete, kada
 malo stišaju samplere i ritam-mašine, u njihovim pjesmama
 pronaći i gitaru Johna Squirea, zarazni groove Happy
 Mondaysa i Charlatansa te savršeni osjećaj za melodiju Jamesa.
</para>
<para>
 U svom planu da naprave indie album uz koji možete plesati
 manje-više su i uspjeli koristeći sve popularniju strategiju
 pretvaranja gitarskog popa u nu-rave kakvim su nas prije par
 godina oduševili Klaxons. Tako će "Doubt" ili "This
 Momentary" početi kao klasične indie stvari, pretvoriti se u
 nabrijanu plesnu glazbu da bi se nakon minutu-dvije prilično
 uspješno vratile na teritorij Petera Hooka i Bernarda
 Sumnera.
</para>
<para>
 "Acolyte" pred kraj malo gubi na kvaliteti, ali ima sasvim
 dovoljno jakih trenutaka da vas uvjeri kako će Delphic u
 budućnosti uspjeti osigurati svoje mjesto u glazbenoj
 povijesti grada koji je desetljećima ispisivao najljepše stranice
 britanskog popa.
</para>
<para>
 TIMBALAND: Shock Value II (Interscope/Universal)
</para>
<para>
 Svojim autorskim albumima Timbaland kao da pokušava potrošiti
 kredite koje je prikupio producentskim radom na nepreglednom nizu
 bestselera potpisanih posljednjih godina.
</para>
<para>
 "Shock Value II" bio je najavljivan kao transžanrovska glazbena
 avantura u kojoj su rame uz rame trebali stajati rokeri, r'n'b
 zvijezde i poneki opaki reper. Konačni rezultat više je nego
 predvidljiv pošto su se među stalne suradnike (Justin Timberlake,
 Nelly Furtado) ugurale tek tragikomične parodije poput Chada
 Krougera iz Nickelbacka i članova sve bezveznijih Jet.
</para>
<para>
 Album sam po sebi podsjeća na mixtape koji je za nastup u nekom
 fancy klubu pripremio "resident DJ" kako bi si osigurao sat
 vremena mirnog sjedenja na šanku ili uletavanja komadima.
</para>
<para>
 Maknute s plesnog podija, pjesme s drugog "Shock Valuea", s
 iznimkom zabavnog singla "Morning After Dark" postaju
 bezlične, nepotrebne i gotovo instant zaboravljive.
</para>

RECENZIJE: Massive Attack, Delphic, Timbaland Prvi vam donosimo recenziju novog Massive Attacka, iz Manchestera nam stižu mladi Delphic, a Timbaland ponovno pokazuje da bi se trebao držati produkcije, 
   MASSIVE ATTACK: Heligoland (Virgin/Dallas)


  Tijekom prošle godine nastupe velikih bendova, ili barem onih
  koji su to bili prije 10-15 godina, imali smo prilike
  gledati gotovo na tjednoj bazi, a najneugodnije
  iznenađenje najbogatije koncertne sezone u
  povijesti hrvatskog glavnog grada bio je upravo Massive
  Attack.


  Najavljeni scenski spektakl ostao je sakriven iza gustih
  naslaga dima u tami pozornice, a
  većina okupljenih prilično se dosađivala slušajući novije
  stvari i čekajući da čuje "Inertia Creeps", "Teardrop" ili "Safe
  From Harm". Po izlasku iz Doma sportova neki od nas bili su
  spremni zauvijek otpisati Massive Attack, no Robert "3D" Del
  Naja i povratnik Grant "Daddy G" Marshall još
  jednom su nas iznenadili, ali ovoga puta mnogo
  ugodnije. 


  Novi album vječno zaslužnih trip-hop pionira, pomalo
  neočekivano, vrlo je korektno ostvarenje na tragu
  mračnijih trenutaka mitskog "Mezzaninea" koje nakon debakla
  zvanog "100th Window" možemo promatrati i kao svojevrsnu najavu
  povratka u formu.


  Zasluge za "Heligoland" podjednako pripadaju članovima
  grupe i gostujućim vokalima među kojima posebno dobar dojam
  ostavljaju Guy Gurvey Iz Elbowa u tripoidnom
  mračnjaku "Flat of the Blade", sveprisutni Damon Albarn
  ("Saturday Come Slow") i vječni suradnik Horace Andy u možda
  ponajboljoj stvari albuma, nešto vedrijoj "Girl I Love You".


  Najnovijoj porciji Attackove elektronske psihodelije
  eventualno možemo zamjeriti što u sebi ne skriva klasik tipa
  "Unfinished Symphony" ili četiri minute glazbene revolucije zvane
  "Daydreaming", no ionako se čini kako je vrijeme da
  kod mlađih snaga potražimo nešto što bi nas oduševilo,
  a bristolskim genijalcima snizimo kriterije i budemo zadovoljni
  kada izbjegnu katastrofu poput spoemnutog "100th Window".


   DELPHIC: Acolyte (Polydor)


  Manchester već dugo nije najveći rasadnik glazbenih talenata i
  sve je manje šanse da svijetu podari nove Joy Divisione, Stone
  Rosese ili Oasis, no svakih dvije-tri godine izrodit će bend
  koji će nam donijeti malo one magije koja je krasila sve
  neodoljive čudake tog vječno kišovitog grada na sjeveru
  Engleske.


  Posljednji takav je mlađahni kvartet Delphic koje već sad
  možemo smatrati ponosnim sinovima svog rodnog grada, odnosno već
  nakon prvih taktova bez sumnje odrediti odakle dolaze.


  Vrelo inspiracije dečki su pronašli u New Orderu i svim njegovim
  off-projektima (Revenge, Monaco, Electronic) premda ćete, kada
  malo stišaju samplere i ritam-mašine, u njihovim pjesmama
  pronaći i gitaru Johna Squirea, zarazni groove Happy
  Mondaysa i Charlatansa te savršeni osjećaj za melodiju Jamesa.


  U svom planu da naprave indie album uz koji možete plesati
  manje-više su i uspjeli koristeći sve popularniju strategiju
  pretvaranja gitarskog popa u nu-rave kakvim su nas prije par
  godina oduševili Klaxons. Tako će "Doubt" ili "This
  Momentary" početi kao klasične indie stvari, pretvoriti se u
  nabrijanu plesnu glazbu da bi se nakon minutu-dvije prilično
  uspješno vratile na teritorij Petera Hooka i Bernarda
  Sumnera.


  "Acolyte" pred kraj malo gubi na kvaliteti, ali ima sasvim
  dovoljno jakih trenutaka da vas uvjeri kako će Delphic u
  budućnosti uspjeti osigurati svoje mjesto u glazbenoj
  povijesti grada koji je desetljećima ispisivao najljepše stranice
  britanskog popa.


   TIMBALAND: Shock Value II (Interscope/Universal)


  Svojim autorskim albumima Timbaland kao da pokušava potrošiti
  kredite koje je prikupio producentskim radom na nepreglednom nizu
  bestselera potpisanih posljednjih godina.


  "Shock Value II" bio je najavljivan kao transžanrovska glazbena
  avantura u kojoj su rame uz rame trebali stajati rokeri, r'n'b
  zvijezde i poneki opaki reper. Konačni rezultat više je nego
  predvidljiv pošto su se među stalne suradnike (Justin Timberlake,
  Nelly Furtado) ugurale tek tragikomične parodije poput Chada
  Krougera iz Nickelbacka i članova sve bezveznijih Jet.


  Album sam po sebi podsjeća na mixtape koji je za nastup u nekom
  fancy klubu pripremio "resident DJ" kako bi si osigurao sat
  vremena mirnog sjedenja na šanku ili uletavanja komadima.


  Maknute s plesnog podija, pjesme s drugog "Shock Valuea", s
  iznimkom zabavnog singla "Morning After Dark" postaju
  bezlične, nepotrebne i gotovo instant zaboravljive.
 

RECENZIJE: Massive Attack, Delphic, Timbaland

<para>
 Drugo zagrebačko ukazanje trip-hop čarolije zvane Massive
 Attack ipak je ostavilo pomalo gorak okus u ustima - koncert
 je bio tek solidan, što je za bend koji je u devedesetima
 svakim novim izdanjem nepovratno mijenjao pop glazbu puno
 premalo.
</para>
<para>
 Bazirajući set-listu na novim i kvalitetom znatno
 inferiornijim materijalima, Robert Del Naja i Daddy G rasprodanom
 su Domu sportova na momente priuštili stvarno dosadnu večer, koju
 su izvukle tek izvedbe vječnih "Teardrop", "Inertia Creeps"
 i ostalih vraćanja u vrijeme epohalnog "Mezannine". 
</para>
<para>
 Predstojeći album, sudeći po onom što smo imali prilike čuti,
 imat će pokoju suvislu stvar ("Splitting the Atom", primjerice),
 ali će u konačnici potvrditi ono što si mnogi već godinama
 ne žele priznati, da je Massive Attack odavno dao svoje. 
</para>
<para>
 Vrhunac koncerta dogodio se uz "Safe From Harm", pjesmu uz koju
 je i počela priča o trip-hopu, za ovu priliku pretvorenu u
 epski spoj elektronske psihodelije, indie-soula i
 nabrijane atmosfere kakve se ne bi postidjeli ni nekadašnji
 rave partyji u Kašini.
</para>
<para>
 Vizualni efekti bili su doista impresivni, no zahvaljujući gustim
 naslagama dima i izostanku videozida velik dio publike
 gotovo da nije mogao ni razaznati što se događa na stageu.
</para>
<para>
 Sve u svemu, previše razočaranih nije bilo, ali daleko je to
 od spektakla. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
    
</para>

Massive Attack: Spektakl ipak izostao Set-listu dobrim je dijelom upropastio prevelik broj novih pjesama, a izostanak videozida dobrom je dijelu publike učinio koncert nevidljivim. 
  Drugo zagrebačko ukazanje trip-hop čarolije zvane Massive
  Attack ipak je ostavilo pomalo gorak okus u ustima - koncert
  je bio tek solidan, što je za bend koji je u devedesetima
  svakim novim izdanjem nepovratno mijenjao pop glazbu puno
  premalo.


  Bazirajući set-listu na novim i kvalitetom znatno
  inferiornijim materijalima, Robert Del Naja i Daddy G rasprodanom
  su Domu sportova na momente priuštili stvarno dosadnu večer, koju
  su izvukle tek izvedbe vječnih "Teardrop", "Inertia Creeps"
  i ostalih vraćanja u vrijeme epohalnog "Mezannine". 


  Predstojeći album, sudeći po onom što smo imali prilike čuti,
  imat će pokoju suvislu stvar ("Splitting the Atom", primjerice),
  ali će u konačnici potvrditi ono što si mnogi već godinama
  ne žele priznati, da je Massive Attack odavno dao svoje. 


  Vrhunac koncerta dogodio se uz "Safe From Harm", pjesmu uz koju
  je i počela priča o trip-hopu, za ovu priliku pretvorenu u
  epski spoj elektronske psihodelije, indie-soula i
  nabrijane atmosfere kakve se ne bi postidjeli ni nekadašnji
  rave partyji u Kašini.


  Vizualni efekti bili su doista impresivni, no zahvaljujući gustim
  naslagama dima i izostanku videozida velik dio publike
  gotovo da nije mogao ni razaznati što se događa na stageu.


  Sve u svemu, previše razočaranih nije bilo, ali daleko je to
  od spektakla. 
     
 SAMO SOLIDNI 

SAMO SOLIDNI

Massive Attack: Spektakl ipak izostao

<para>
 Massive Attack objavio je videospot za naslovnu pjesmu s novog
 EP-ja "Splitting the Atom" kojeg će 6. studenog promovirati
 koncertom u zagrebačkom Domu sportova. 
</para>
<para>
 Na nove četiri pjesme po običaju su ugostili neke zanimljive
 pjevače kao što je Martina Topley-Bird koja će u ulozi
 njihove predgrupe nastupiti i u Zagrebu, lider britanske
 indie skupine Elbow te Tunde Adebimpe, frontmen
 eksperimentalnih njujorških rokera TV on the Radio.
               
</para>
<para>
 EP će ujedno poslužiti kao najava za zasad neimenovani studijski
 album koji će na tržište stići u veljači iduće godine. Na njemu
 će se spomenutim gostima pridružiti i Damon Albarn te Hope
 Sandoval.
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
                                     
</para>

Pogledajte novi spot Massive Attacka Naslovna pjesma materijala kojeg će legendarna trip-hop skupina predstaviti u Zagrebu. 
  Massive Attack objavio je videospot za naslovnu pjesmu s novog
  EP-ja "Splitting the Atom" kojeg će 6. studenog promovirati
  koncertom u zagrebačkom Domu sportova. 


  Na nove četiri pjesme po običaju su ugostili neke zanimljive
  pjevače kao što je Martina Topley-Bird koja će u ulozi
  njihove predgrupe nastupiti i u Zagrebu, lider britanske
  indie skupine Elbow te Tunde Adebimpe, frontmen
  eksperimentalnih njujorških rokera TV on the Radio.
                


  EP će ujedno poslužiti kao najava za zasad neimenovani studijski
  album koji će na tržište stići u veljači iduće godine. Na njemu
  će se spomenutim gostima pridružiti i Damon Albarn te Hope
  Sandoval.


   
                                      
 SPLITTING THE ATOM 

#Massive Attack

Ne, nije uvodna špica: Znate li da je dr. House svirao na soundtracku serije koja ga je proslavila?

Ne, nije uvodna špica: Znate li da je dr. House svirao na soundtracku serije koja ga je proslavila?

Ipak najslabiji Inmusic dosad

Ipak najslabiji Inmusic dosad

Massive Attack na T-Mobile Inmusicu

Massive Attack na T-Mobile Inmusicu

RECENZIJE: Massive Attack, Delphic, Timbaland

RECENZIJE: Massive Attack, Delphic, Timbaland

Massive Attack: Spektakl ipak izostao

Massive Attack: Spektakl ipak izostao

Pogledajte novi spot Massive Attacka

Pogledajte novi spot Massive Attacka