Impressum

Uvjeti korištenja

Pravila privatnosti

Opći uvjeti poslovanja

Kockica

Crtež dana

Crtići

Emisije

Novosti

Voditelji

Serije i filmovi

Play

Show

Miriše na ljubav

Večera za pet na selu - Digitalna kuharica

TV zvijezde

Domaće zvijezde

Strane zvijezde

Exkluziv

PLAY Premium

TV novosti

Vremeplov

Hm...

Foto

Promo

Arhiva

Sport

Nogomet

Košarka

Rukomet

Boks

Tenis

Zanimljivosti

Ostali sportovi

Video

Pannonian challenge

TV raspored

Vijesti

Hrvatska

Svijet

Stanje nacije

Crna kronika

Kolumne

Mali biznisi

Projekt: Zeleno

Potraga

Rat u Ukrajini

Vrijeme

Vremenska prognoza

Život

Inspirativne priče

Životinjski kutak

Specijali

Endroll

Midroll

Postroll

Preroll

Takeroll

<para>
 Obična tratinčica (krasuljak manji, Bellis perennis L.) trajna je
 livadna biljka, poznata i po nazivima: krasuljak, trajni
 krasuljak, katarinčica, iskrica, bjelka, krsnica, a gdje je
 stanište tratinčice?
</para>
<para>
 Tratinčica je vrlo rasprostranjena biljka. Stanište
 tratinčice nalazimo u velikom broju na livadama,
 travnjacima, čistinama i uz puteve, sve do 1 800 metara nadmorske
 visine. U različitim oblicima, s većim, crvenim cvjetovima uzgaja
 se kao ukrasna biljka po vrtovima.
</para>
<para>
 Vrlo je rasprostranjena biljka na pašnjacima, livadama i
 tratinama.​
</para>
<para>
 Tratinčica je cvijet kojeg gotovo svi ljudi znaju, a mnogi ih
 imaju i u vrtu. Postoji jako puno vrsta tratinčica od onih
 ukrasnih hibrida, do divljih vrsta koje nalazimo u prirodi.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Divlje tratinčice je najbolje ostaviti u prirodi gdje im
 je i prirodno stanište.
</para>

Znate li gdje se nalazi stanište tratinčice? Prirodno stanište tratinčice je tamo gdje je i najviše rasprostranjena,  a to je na području cijele Europe. Jako je raširena i stanište tratinčice nalazimo na livadama i tratinama 
  Obična tratinčica (krasuljak manji, Bellis perennis L.) trajna je
  livadna biljka, poznata i po nazivima: krasuljak, trajni
  krasuljak, katarinčica, iskrica, bjelka, krsnica, a gdje je
  stanište tratinčice?


  Tratinčica je vrlo rasprostranjena biljka. Stanište
  tratinčice nalazimo u velikom broju na livadama,
  travnjacima, čistinama i uz puteve, sve do 1 800 metara nadmorske
  visine. U različitim oblicima, s većim, crvenim cvjetovima uzgaja
  se kao ukrasna biljka po vrtovima.


  Vrlo je rasprostranjena biljka na pašnjacima, livadama i
  tratinama.​


  Tratinčica je cvijet kojeg gotovo svi ljudi znaju, a mnogi ih
  imaju i u vrtu. Postoji jako puno vrsta tratinčica od onih
  ukrasnih hibrida, do divljih vrsta koje nalazimo u prirodi.
   Divlje tratinčice je najbolje ostaviti u prirodi gdje im
  je i prirodno stanište.
 Biljni svijet 

Biljni svijet

Znate li gdje se nalazi stanište tratinčice?

<para>
 Stanište čempresa nalazimo po naseljima, pored
 puteva, na livadama i pašnjacima, šumama i drugim mjestima.
</para>
<para>
 Stanište močvarnog čempresa je kao što mu i ime
 govori na močvarnim i vodenim terenima. Voli sunčano mjesta, a
 dolazi iz Sjeverne Amerike, dok se u srednjoj Europi uzgaja od
 17. stoljeća, uglavnom kao ukrasna biljka. Razmnožava se sjemenom
 i reznicama. Ima male i brojne horizontalne grane koje tvore
 prozračnu krošnju.
</para>
<para>
 Močvarni čempres spada u obitelj taksodija, listopadnog drveća
 koje raste uz obale rijeka. Iz žila ovog stabla mogu izrasti
 stupolike izrasline visine čak do jedan metar.
</para>
<para>
 Arizonski čempres jedna je od vrsta čempresa, a stanište
 ovog čempresa je u jugozapadnom području Sjeverne
 Amerike. 
</para>
<para>
 Arizonski čempres je rasprostranjen u jugozapadnom području
 Sjeverne Amerike (Arizona, južna Kalifornija, Meksiko). Uzgaja se
 kao ukrasna biljka, a odgovara mu sunčano ili polusjenovito
 stanište. Otporan je na sušu, gradska onečišćenja te hladne
 temperature do minus 15 stupnjeva.
</para>
<para>
 Izvorno prirodno stanište čempresa goleme tuje
 je zapadna Sjeverna Amerika uz obalu Tihog oceana ...
</para>
<para>
 Prirodna su, dakle, staništa čempresa na sjevernom dijelu
 zemaljske kugle.
</para>

Gdje možemo naći stanište čempresa Prirodno stanište čempresa je tamo gdje je i najviše rasprostranjen, na području istočnog Sredozemlja, kod nas se smatra udomaćenim ili autohtonim na području Dalmacije 
   Stanište čempresa nalazimo po naseljima, pored
  puteva, na livadama i pašnjacima, šumama i drugim mjestima.


   Stanište močvarnog čempresa je kao što mu i ime
  govori na močvarnim i vodenim terenima. Voli sunčano mjesta, a
  dolazi iz Sjeverne Amerike, dok se u srednjoj Europi uzgaja od
  17. stoljeća, uglavnom kao ukrasna biljka. Razmnožava se sjemenom
  i reznicama. Ima male i brojne horizontalne grane koje tvore
  prozračnu krošnju.


  Močvarni čempres spada u obitelj taksodija, listopadnog drveća
  koje raste uz obale rijeka. Iz žila ovog stabla mogu izrasti
  stupolike izrasline visine čak do jedan metar.


  Arizonski čempres jedna je od vrsta čempresa, a stanište
  ovog čempresa je u jugozapadnom području Sjeverne
  Amerike. 


  Arizonski čempres je rasprostranjen u jugozapadnom području
  Sjeverne Amerike (Arizona, južna Kalifornija, Meksiko). Uzgaja se
  kao ukrasna biljka, a odgovara mu sunčano ili polusjenovito
  stanište. Otporan je na sušu, gradska onečišćenja te hladne
  temperature do minus 15 stupnjeva.


   Izvorno prirodno stanište čempresa goleme tuje
  je zapadna Sjeverna Amerika uz obalu Tihog oceana ...


   Prirodna su, dakle, staništa čempresa na sjevernom dijelu
  zemaljske kugle.
 Biljni svijet 

Gdje možemo naći stanište čempresa

<para>
 Stanište bazge rasprostranjeno je uglavnom na sjevernoj
 hemisferi.
</para>
<para>
 Stanište bazge (Sambucus nigra L.) 
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Najviše je ima diljem svijeta u gornjoj polutki (cijela Europa,
 istočna Amerika, zapadna Azija). Često raste na rubovima šuma, u
 šikarama i živicama te uz rubove rijeka i potoka.
</para>
<para>
 Stanište bazge koje joj najviše odgovara je
 toplo, sunčano ili polusjenovito, na vlažnoj toploj i humusnoj
 zemlji.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Korijen se bazge prostire plitko te joj je potrebno osigurati
 dovoljno vlage, osobito u vrijeme rasta plodova - u ljeto. Važan
 je pažljiv odabir lokacije kako bi se smanjio potencijalni
 utjecaj suše.
</para>
<para>
 Staništa bazge nalazimo od pretplaninskih
 područja pa sve do 1200 m nadmorske visine.
</para>

Gdje možemo naći stanište bazge? Bazga je većinom drvenasta biljka, dok se rjeđe mogu naći kao zeljaste višegodišnje biljke. Poznato je 40-tak vrsta bazge, a sve su pripadnice roda Sambucus, a gdje je stanište bazge 
  Stanište bazge rasprostranjeno je uglavnom na sjevernoj
  hemisferi.


   Stanište bazge (Sambucus nigra L.) 
   
  Najviše je ima diljem svijeta u gornjoj polutki (cijela Europa,
  istočna Amerika, zapadna Azija). Često raste na rubovima šuma, u
  šikarama i živicama te uz rubove rijeka i potoka.


   Stanište bazge koje joj najviše odgovara je
  toplo, sunčano ili polusjenovito, na vlažnoj toploj i humusnoj
  zemlji.
  Korijen se bazge prostire plitko te joj je potrebno osigurati
  dovoljno vlage, osobito u vrijeme rasta plodova - u ljeto. Važan
  je pažljiv odabir lokacije kako bi se smanjio potencijalni
  utjecaj suše.


   Staništa bazge nalazimo od pretplaninskih
  područja pa sve do 1200 m nadmorske visine.
 Biljni svijet 

Gdje možemo naći stanište bazge?

<para>
 Lavanda raste kao grm do 1.2 metra visine i oko 1 metar širine.
 Bolje uspijeva u toplijim krajevima, mada postoje i vrste koje
 podnose i hladniju klimu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Lavanda je lijepa u velikim kamenjarima, gdje ih možemo saditi
 pojedinačno pa podsjećaju na svoje prirodno stanište
 lavande. 
</para>
<para>
 Lavanda je polugrmovita biljka koja raste na suhim i toplim
 obroncima.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Uzgaja kao ukrasno bilje u vrtovima i parkovima. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Lavanda je polugrm, naraste do 60 cm. Pri dnu je granasta, a
 grane su četverouglaste i nadignute.
</para>
<para>
 Stanište lavande je na livadama, na suhim,
 toplim i krševitim padinama Mediterana. Kod nas samoniklo raste u
 Primorju, Istri i Dalmaciji, pa je to ujedno i najpoznatije
 stanište lavande kod nas.
</para>
<para>
 Stanište prave lavande je u južnoj Francuskoj,
 gdje raste u brdima Provanse, čak do 1500 metara nadmorske
 visine.
</para>

Gdje se nalazi stanište lavande? Lavanda cvate u lipnju, srpnju i kolovozu, a za ljekovite potrebe beru se listovi i cvjetovi prije nego što procvate, a znate li gdje se nalazi stanište lavande 
  Lavanda raste kao grm do 1.2 metra visine i oko 1 metar širine.
  Bolje uspijeva u toplijim krajevima, mada postoje i vrste koje
  podnose i hladniju klimu.
  Lavanda je lijepa u velikim kamenjarima, gdje ih možemo saditi
  pojedinačno pa podsjećaju na svoje prirodno stanište
  lavande. 


  Lavanda je polugrmovita biljka koja raste na suhim i toplim
  obroncima.
  Uzgaja kao ukrasno bilje u vrtovima i parkovima. 
  Lavanda je polugrm, naraste do 60 cm. Pri dnu je granasta, a
  grane su četverouglaste i nadignute.


   Stanište lavande je na livadama, na suhim,
  toplim i krševitim padinama Mediterana. Kod nas samoniklo raste u
  Primorju, Istri i Dalmaciji, pa je to ujedno i najpoznatije
  stanište lavande kod nas.


   Stanište prave lavande je u južnoj Francuskoj,
  gdje raste u brdima Provanse, čak do 1500 metara nadmorske
  visine.
 Biljni svijet 

Gdje se nalazi stanište lavande?

<para>
 Biljka smilje nije samo ukrasna biljka divnog mirisa, ona je
 također cvijet koji se sve češće koristi i medicinske svrhe, a
 gdje je stanište biljke smilje?
</para>
<para>
 Smilje (lat. Helichrysum italicum) višegodišnja je zeljasta
 biljka iz porodice Asteraceae. Raste samoniklo na području južne
 Europe.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Staništa smilja možemo pronaći na većem dijelu dalmatinske obale
 i Sredozemnog mora, a cvate od svibnja do srpnja. Smilje ne
 podnosi hladne temperature zato mu stanište smilja uvijek na
 toplom mjestu.
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 U Hrvatskoj su raširene tek dvije vrste smilja, a to su primorsko
 smilje i pješčano smilje.
</para>
<para>
 Ovaj prekrasni mediteranski cvijet karakterističan je po tome što
 može narasti do 80 centimetara visine. Listovi smilja su izduženi
 te su, baš kao i stabljika, obrasli sitnim dlačicama. 
</para>
<para>
 Stanište - smilje
</para>
<para>
 Raste na pijesku, uz obalu mora, općenito u Dalmaciji, u
 kamenjarima i pukotinama stijena uz puno sunčeve svjetlosti.
 Prirodno mu je stanište smilja je Mediteran, južna Europa. 
</para>
<para>
 Na našim otocima vjeruje se da smilje u svojim cvjetovima
 akumulira sunčevu toplinu. Zbog toga žene paperjastim cvjetovima
 smilja pune jastuke kojima se griju kad zapuše hladna bura. 
</para>
<para>
 Smilje ima stanište na zemlji koja je dobro drenirana,
 topla i koja se nalazi na sunčanom položaju.
</para>

Znate li gdje je stanište biljke smilje? Smilje nazivaju i „biljkom koja nikada ne vene“, a koja dugo i lijepo miriše, a znate li kakvo i gdje smilje ima stanište 
  Biljka smilje nije samo ukrasna biljka divnog mirisa, ona je
  također cvijet koji se sve češće koristi i medicinske svrhe, a
  gdje je stanište biljke smilje?


  Smilje (lat. Helichrysum italicum) višegodišnja je zeljasta
  biljka iz porodice Asteraceae. Raste samoniklo na području južne
  Europe.
  Staništa smilja možemo pronaći na većem dijelu dalmatinske obale
  i Sredozemnog mora, a cvate od svibnja do srpnja. Smilje ne
  podnosi hladne temperature zato mu stanište smilja uvijek na
  toplom mjestu.


   
  U Hrvatskoj su raširene tek dvije vrste smilja, a to su primorsko
  smilje i pješčano smilje.


  Ovaj prekrasni mediteranski cvijet karakterističan je po tome što
  može narasti do 80 centimetara visine. Listovi smilja su izduženi
  te su, baš kao i stabljika, obrasli sitnim dlačicama. 


   Stanište - smilje


  Raste na pijesku, uz obalu mora, općenito u Dalmaciji, u
  kamenjarima i pukotinama stijena uz puno sunčeve svjetlosti.
  Prirodno mu je stanište smilja je Mediteran, južna Europa. 


  Na našim otocima vjeruje se da smilje u svojim cvjetovima
  akumulira sunčevu toplinu. Zbog toga žene paperjastim cvjetovima
  smilja pune jastuke kojima se griju kad zapuše hladna bura. 


   Smilje ima stanište na zemlji koja je dobro drenirana,
  topla i koja se nalazi na sunčanom položaju.
 Biljni svijet 

Znate li gdje je stanište biljke smilje?

<para>
 Stolisnik ili hajdučka trava je jako rasprostranjena te je skoro
 svakome na dohvat ruke. U narodu poznata i kao, hajdučica,
 paprac, sporiš, kunica, kunji rep ili mjesečina, a evo i
 koje stanište ima stolisnik.
</para>
<para>
 Stolisnik stanište ima u Europi, Aziji i Sjevernoj
 Americi, nakon što je stolisnik unesen je, danas se
 smatra udomaćenom i invazivnom u Australiji i na Novom Zelandu.
</para>
<para>
 Priče iz davne povijesti kažu da su hajduci nosili oko vrata
 vijenac ispleten od stolisnika te su njime liječili i ublažavali
 ozljede. Prema tome je nastao naziv hajdučka trava. Osim
 ljekovitih svojstava, biljci stolisnik su se pripisivala i
 magična svojstva, pa su i stanište na kojem obitava
 stolisnik držali za takva tajnovita i magična mjesta.
</para>
<para>
 Ona je odlična za ublažavanje mnogih zdravstvenih tegoba. Možete
 ju koristiti u obliku čaja, kapsula, kao kupku ili oblog. Ima
 protuupalno djelovanje, stoga će biti izvrsna pomoć kod upala i
 oteklina. Poznata je i po tome što snižava krvni tlak te uspješno
 liječi proširene vene i hemoroide. Jako je dobra za pročišćavanje
 krvi te za cirkulaciju. Pokazala se vrlo uspješnom i za liječenje
 početnog stadija dijabetesa.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Zbog svega ovoga nije li lijepo imati stolisnik i njegovo
 stanište u blizini?!
</para>

Znate li gdje je stanište biljke stolisnik? Želite naučiti nešto više o staništu biljke stolisnik? Otkrijte koja sve mjesta mogu biti pogodna za ovu biljku i koje je najbolje stanište za stolisnik 
  Stolisnik ili hajdučka trava je jako rasprostranjena te je skoro
  svakome na dohvat ruke. U narodu poznata i kao, hajdučica,
  paprac, sporiš, kunica, kunji rep ili mjesečina, a evo i
  koje stanište ima stolisnik.


   Stolisnik stanište ima u Europi, Aziji i Sjevernoj
  Americi, nakon što je stolisnik unesen je, danas se
  smatra udomaćenom i invazivnom u Australiji i na Novom Zelandu.


  Priče iz davne povijesti kažu da su hajduci nosili oko vrata
  vijenac ispleten od stolisnika te su njime liječili i ublažavali
  ozljede. Prema tome je nastao naziv hajdučka trava. Osim
  ljekovitih svojstava, biljci stolisnik su se pripisivala i
  magična svojstva, pa su i stanište na kojem obitava
  stolisnik držali za takva tajnovita i magična mjesta.


  Ona je odlična za ublažavanje mnogih zdravstvenih tegoba. Možete
  ju koristiti u obliku čaja, kapsula, kao kupku ili oblog. Ima
  protuupalno djelovanje, stoga će biti izvrsna pomoć kod upala i
  oteklina. Poznata je i po tome što snižava krvni tlak te uspješno
  liječi proširene vene i hemoroide. Jako je dobra za pročišćavanje
  krvi te za cirkulaciju. Pokazala se vrlo uspješnom i za liječenje
  početnog stadija dijabetesa.
  Zbog svega ovoga nije li lijepo imati stolisnik i njegovo
  stanište u blizini?!
 Biljni svijet 

Znate li gdje je stanište biljke stolisnik?

<para>
 Visibaba (lat. Galanthus) je rod biljaka iz porodice
 Amaryllidaceae, s oko 20 vrsta. Visibabe su jedna od proljetnica
 koje najranije cvatu. Udomaćene su u Europi i Aziji. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Staništa visibabe u Hrvatskoj su zakonom
 zaštićena.
</para>
<para>
 Najpoznatije proljetnice poput visibaba, jaglaca, šumarica i
 drijemovaca nastanjuju svijetle, kontinentalne listopadne šume,
 te se proljetnice najčešće povezuju upravo s ovim tipom staništa.
 No proljetnice poput visibaba, nalazimo na velikom broju
 različitih tipova staništa u Hrvatskoj, gdje se radi o
 vrsti visibaba (Galanthus nivalis)
</para>
<para>
 Visibaba raste u prozračnim listopadnim šumama i živicama, na
 livadama, uz potoke i vrbike, česta je u šikarama. Može se naći u
 velikom mnoštvu, od nizina do brdskih predjela. Visibabe su zbog
 atraktivnih cvjetova vrlo omiljene proljetnice pa se prenose i u
 vrtove. Postoje brojni varijeteti vrste. Odgovaraju joj različita
 staništa.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Visibaba ima stanište u Hrvatskoj i masovno se
 bere posvuda gdje je se može naći, iako je puno ljepša u prirodi
 nego u buketićima. Budući da je zakonom zaštićena, potrebno je
 imati dopuštenje za njenu prodaju.
</para>
<para>
 
 <ulink url="https://www.facebook.com/zivotistilhr/">Čitaj, prati i komen</ulink>
 <ulink url="https://www.facebook.com/zivotistilhr/">tiraj
 naše priče i na našoj Facebook stranici Život i
 stil!</ulink>  
</para>

Visibaba i njezino stanište u Hrvatskoj Visibaba je rod s desetak vrsta pretežno sredozemnih i kavkaskih trajnica s podzemnom lukovicom, ta visibaba ima stanište u Hrvatskoj gdje raste jedna vrsta toga roda 
  Visibaba (lat. Galanthus) je rod biljaka iz porodice
  Amaryllidaceae, s oko 20 vrsta. Visibabe su jedna od proljetnica
  koje najranije cvatu. Udomaćene su u Europi i Aziji. 
   Staništa visibabe u Hrvatskoj su zakonom
  zaštićena.


  Najpoznatije proljetnice poput visibaba, jaglaca, šumarica i
  drijemovaca nastanjuju svijetle, kontinentalne listopadne šume,
  te se proljetnice najčešće povezuju upravo s ovim tipom staništa.
  No proljetnice poput visibaba, nalazimo na velikom broju
  različitih tipova staništa u Hrvatskoj, gdje se radi o
  vrsti visibaba (Galanthus nivalis)


  Visibaba raste u prozračnim listopadnim šumama i živicama, na
  livadama, uz potoke i vrbike, česta je u šikarama. Može se naći u
  velikom mnoštvu, od nizina do brdskih predjela. Visibabe su zbog
  atraktivnih cvjetova vrlo omiljene proljetnice pa se prenose i u
  vrtove. Postoje brojni varijeteti vrste. Odgovaraju joj različita
  staništa.
   Visibaba ima stanište u Hrvatskoj i masovno se
  bere posvuda gdje je se može naći, iako je puno ljepša u prirodi
  nego u buketićima. Budući da je zakonom zaštićena, potrebno je
  imati dopuštenje za njenu prodaju.


   
      Čitaj, prati i komen
      tiraj
  naše priče i na našoj Facebook stranici Život i
  stil!  
 VJESNICI PROLJEĆA 

VJESNICI PROLJEĆA

Visibaba i njezino stanište u Hrvatskoj

<para>
 Smrčak dolazi iz roda <emphasis>Morchella</emphasis>. Ima ih nekoliko:
 <emphasis>Morchella conica</emphasis> ili crni smrčak, <emphasis>Morchella
 deliciosa</emphasis> ili pepeljasti smrčak, <emphasis>Morchella
 esculenta</emphasis> ili žuti smrčak, a imaju različita staništa.
</para>
<para>
 Ako imate sreće i znanja o ovim neokrunjenim kraljevima šume,
 uživat ćete u najprofinjenijem okusu gljive. Neki stručnjaci
 tvrde da ih ima oko pedeset vrsta, dok drugi tvrde da ih je svega
 tri, a ostalo su njihovi varijeteti s razlikama nastalim prema
 staništu smrčka. Smrčak spada u rijetke, veće, jestive proljetne
 gljive. Tijelo je kuglasto do jajoliko, bež ili blijedo žute boje
 i stopljeno je sa stapkom.
</para>
<para>
 Zanimljivost je i stanište smrčka koje nije uvijek i samo
 šuma. Tako smrčak ima stanište i na rubovima livada,
 područjima pored rijeka i potoka, pogotovo pod jasenom, lijeskom,
 topolom i starom jabukom. Ponekad ih možemo pronaći čak i na
 smetlištima, na odbačenom građevinskom materijalu, ruševinama,
 gradskim parkovima.
</para>
<para>
 Stanište smrčka može biti tamo gdje druge gljive u
 pravilu ne uspijevaju. 
</para>
<para>
 Kako imamo više vrsta smrčka spomenuti ćemo tek tri i njihova
 staništa.
</para>
<para>
 Običan smrčak (lat. Morchella vulgaris (Pers.)
 Boudier), stanište mu je po šumama, a raste u proljeće.
</para>
<para>
 Češka smrčkovica (lat. Verpa bohemica (Kromb.)
 Boudier), raste u rano proljeće, a stanište mu je na
 sunčanim stranama u vlažnim listopadnim šumama, osobito ispod
 vrba.
</para>
<para>
 Ožujka (lat. Hygrophorus marzuolus (Fr.)
 Bresadola), gljiva koju možemo nazvati vijesnikom
 proljeća jer raste u rano proljeće. Ova vrsta smrčka stanište
 pronalazi na područjima gdje su silikatna tla ispod crnogoričnog
 i bjelogoričnog drveća i prilično je rijetka.
</para>
<para>
 O gljivama postoji cijela nauka, a pravi poznavalac i ljubitelj
 gljiva se postaje polako, ustrajnim proučavanjem literature,
 razmjenom iskustava među gljivarima, pohađanjem predavanja o
 gljivama, pa stoga uvijek imajte na umu da je oprez majka
 mudrosti, posebno kada su u pitanju gljive.
</para>
<para>
 <ulink url="https://www.facebook.com/zivotistilhr/">Čitaj, prati i
 komen</ulink>
 <ulink url="https://www.facebook.com/zivotistilhr/">tiraj naše priče i na našoj Facebook stranici
 Život i
 stil!</ulink>
</para>

Smrčak stanište - Ukusna gljiva i njezino čudno stanište Smrčak, neokrunjeni kralj gljiva cijenjen kao jestiva gljiva koja ima stanište na   čudnim mjestima za gljive. U nastavku donosimo više o smčku i njegovom staništu 
  Smrčak dolazi iz roda Morchella. Ima ih nekoliko:
  Morchella conica ili crni smrčak, Morchella
  deliciosa ili pepeljasti smrčak, Morchella
  esculenta ili žuti smrčak, a imaju različita staništa.


  Ako imate sreće i znanja o ovim neokrunjenim kraljevima šume,
  uživat ćete u najprofinjenijem okusu gljive. Neki stručnjaci
  tvrde da ih ima oko pedeset vrsta, dok drugi tvrde da ih je svega
  tri, a ostalo su njihovi varijeteti s razlikama nastalim prema
  staništu smrčka. Smrčak spada u rijetke, veće, jestive proljetne
  gljive. Tijelo je kuglasto do jajoliko, bež ili blijedo žute boje
  i stopljeno je sa stapkom.


   Zanimljivost je i stanište smrčka koje nije uvijek i samo
  šuma. Tako smrčak ima stanište i na rubovima livada,
  područjima pored rijeka i potoka, pogotovo pod jasenom, lijeskom,
  topolom i starom jabukom. Ponekad ih možemo pronaći čak i na
  smetlištima, na odbačenom građevinskom materijalu, ruševinama,
  gradskim parkovima.


   Stanište smrčka može biti tamo gdje druge gljive u
  pravilu ne uspijevaju. 


  Kako imamo više vrsta smrčka spomenuti ćemo tek tri i njihova
  staništa.


   Običan smrčak (lat. Morchella vulgaris (Pers.)
  Boudier), stanište mu je po šumama, a raste u proljeće.


   Češka smrčkovica (lat. Verpa bohemica (Kromb.)
  Boudier), raste u rano proljeće, a stanište mu je na
  sunčanim stranama u vlažnim listopadnim šumama, osobito ispod
  vrba.


   Ožujka (lat. Hygrophorus marzuolus (Fr.)
  Bresadola), gljiva koju možemo nazvati vijesnikom
  proljeća jer raste u rano proljeće. Ova vrsta smrčka stanište
  pronalazi na područjima gdje su silikatna tla ispod crnogoričnog
  i bjelogoričnog drveća i prilično je rijetka.


  O gljivama postoji cijela nauka, a pravi poznavalac i ljubitelj
  gljiva se postaje polako, ustrajnim proučavanjem literature,
  razmjenom iskustava među gljivarima, pohađanjem predavanja o
  gljivama, pa stoga uvijek imajte na umu da je oprez majka
  mudrosti, posebno kada su u pitanju gljive.


   Čitaj, prati i
  komen
   tiraj naše priče i na našoj Facebook stranici
  Život i
  stil!
 Gljive i šumsko bilje 

Gljive i šumsko bilje

Smrčak stanište - Ukusna gljiva i njezino čudno stanište

<para>
 Lijeska ima prirodno stanište u umjerenom pojasu Europe i
 jugozapadne Azije. Rasprostranjena je u zonama hrasta
 lužnjaka i hrasta kitnjaka, te jasena i bukve. Samonikla je na
 nizinama do 1800 metara nadmorske visine, a raste u šikarama, na
 rubovima šuma, na vlažnim i humusnim zemljištima.
</para>
<para>
 Njačešće se uzgaja kao prehrambena biljka. Životni vijek
 lijeske je do sto godina.
</para>
<para>
 Lijeska stanište i uzgoj u
 Hrvatskoj
</para>
<para>
 U kontinen­talnoj RH lijeska pronalazi stanište
 na položajima koji su s nadmorskom visinom iznad 140m i s
 odgovarajućim reljefom. Iako lijeske mogu rasti i na dosta većim
 visinama, čak do 1500m nadmorske visine, u našem klimatu one
 su od 140 do 600m.​
</para>
<para>
 Lijeska spada u sredozemne kulture i izrazito je heliofitna
 biljka. Lijeska je i vrlo neobična voćka jer za razliku od drugih
 biljnih vrsta koje cvatu u proljeće, ona cvate zimi i to za
 vrijeme najvećih hladnoća od prosinca do ožujka. Zbog toga se
 može desiti da u veljači, nakon blage zime, mraz potpuno uništi
 cvjetove a time i stvaranje plodova.
</para>
<para>
 Lijeska je pronašla svoje stanište i potpuno se
 prilagodila životu u vrtovima umjerene kontinentalne klime pa je,
 prema tome, prilično otporna na hladnoću. 
</para>
<para>
 Premda staništa lijeske možemo pronaći na
 rubovima šume i drugim polusjenovitim mjestima, one će
 svoje plodove donijeti samo na onim granama koje su stalno
 na osunčanoj strani. 
</para>
<para>
 Često se zbog otpornosti na zagađenja spušta i u
 gradove. Lijeska je relativno malo osjetljiva na zrak
 zagađen ispušnim plinovima. 
</para>
<para>
 Ako planirate raditi živice od lijeske, znajte da one zbog svojih
 gipkih grana i mekog lišća pružaju samo umjerenu zaštitu od
 vjetra. 
</para>
<para>
 
 <ulink url="https://www.facebook.com/zivotistilhr/">Čitaj, prati i
 komen</ulink>
 
 
 <ulink url="https://www.facebook.com/zivotistilhr/">tiraj naše priče i
 na našoj Facebook stranici Život i
 stil!</ulink>
 
</para>

Lijeska stanište i uzgoj Lijeska stanište pronalazi na svakom vrtnom tlu, a podjednako dobro raste i na kiselim i vapnenim tlima. U nastavku donosimo više informacija o staništu lijeske 
   Lijeska ima prirodno stanište u umjerenom pojasu Europe i
  jugozapadne Azije. Rasprostranjena je u zonama hrasta
  lužnjaka i hrasta kitnjaka, te jasena i bukve. Samonikla je na
  nizinama do 1800 metara nadmorske visine, a raste u šikarama, na
  rubovima šuma, na vlažnim i humusnim zemljištima.


  Njačešće se uzgaja kao prehrambena biljka. Životni vijek
  lijeske je do sto godina.


   Lijeska stanište i uzgoj u
  Hrvatskoj


  U kontinen­talnoj RH lijeska pronalazi stanište
  na položajima koji su s nadmorskom visinom iznad 140m i s
  odgovarajućim reljefom. Iako lijeske mogu rasti i na dosta većim
  visinama, čak do 1500m nadmorske visine, u našem klimatu one
  su od 140 do 600m.​


  Lijeska spada u sredozemne kulture i izrazito je heliofitna
  biljka. Lijeska je i vrlo neobična voćka jer za razliku od drugih
  biljnih vrsta koje cvatu u proljeće, ona cvate zimi i to za
  vrijeme najvećih hladnoća od prosinca do ožujka. Zbog toga se
  može desiti da u veljači, nakon blage zime, mraz potpuno uništi
  cvjetove a time i stvaranje plodova.


   Lijeska je pronašla svoje stanište i potpuno se
  prilagodila životu u vrtovima umjerene kontinentalne klime pa je,
  prema tome, prilično otporna na hladnoću. 


  Premda staništa lijeske možemo pronaći na
  rubovima šume i drugim polusjenovitim mjestima, one će
  svoje plodove donijeti samo na onim granama koje su stalno
  na osunčanoj strani. 


  Često se zbog otpornosti na zagađenja spušta i u
  gradove. Lijeska je relativno malo osjetljiva na zrak
  zagađen ispušnim plinovima. 


  Ako planirate raditi živice od lijeske, znajte da one zbog svojih
  gipkih grana i mekog lišća pružaju samo umjerenu zaštitu od
  vjetra. 


   
      Čitaj, prati i
  komen
   
   
      tiraj naše priče i
  na našoj Facebook stranici Život i
  stil!
   
 Lijeske 

Lijeske

Lijeska stanište i uzgoj

<para>
 Obična jela je biljka koja ima staništa na području
 Južne, Zapadne i Srednje Europe. Kod nas je jela
 autohtona vrsta. To je vazdazeleno stablo iz porodice borovki a
 može narasti i do 60 m.
</para>
<para>
 Korijen joj je dubok, snažan i vrlo je razvijen. Cvate na osami
 tek kada navrši 25 godina. Životni vijek joj je veći od 600
 godina. Sve vrste roda biljke jele su zimzeleno visoko
 šumsko drveće umjerenih regija sjeverne polutke. 
</para>
<para>
 Jela biljka ima oko 40 vrsta. Razgranjuje se
 pršljenasto a grančice joj uglavnom ne vise. Grančica jele je
 glatka. Kora debla je dugo glatka, sivkasta, s mnogo smolnih
 vrećica. Muški se cvatovi su žućkasti i nalaze u pazušcu
 najgornjih iglica, a ženski se nalaze na vrhu izbojka i blijedo
 su zeleni. Pupoljci su kestenjaste boje i jajasti. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Češeri jele su uspravni, valjkasti, dozrijevaju iste godine, a
 onda se raspadaju ostavljajući samo čemerno vreteno. 
</para>
<para>
 Pokrovne su ljuske razne duljine, uske i kožaste. Plodne ljuske
 su široko zaobljene. Na njima su po dvije sjemenke. Sjeme je
 nepravilno, trokutasto i lija s 4-8, većinom 5-6 zvjezdasto
 poredanih supaka.
</para>
<para>
 Rod jela dijeli se na deset odjeljaka i dalje na pododjeljke.
 Vrlo je osjetljiva na gradska onečišćenja pa se zato ne sadi ni u
 gradskim parkovima. Posve je prilagođena životu u planinskim
 uvjetima zbog svojih grana koje su spuštene.
</para>
<para>
 Mlade iglice biljke jele sakupljene zimi ili u rano
 proljeće se mogu koristiti kao čaj a vrlo su bogate vitaminom
 C. Unutrašnji dio kore jele je jestiv. Od iglica
 jele se prave destilirana eterična ulja koja se koriste za razne
 dišne bolesti. Dobiva se destilacijom iglica s vodenom parom.
</para>
<para>
 Drvo jele je mekano i koristi se dosta u izradi
 namještaja.Područja jelovih šuma u Hrvatskoj, imaju srednju
 godišnju temperaturu zraka od 5 do 8 °C. Vrlo je osjetljiva na
 zimske studeni i mraz. Zahtijeva visoku zračnu vlagu. Dobro
 podnosi snijeg, tuču, inje, rosu i maglu. Tako je jela
 zastupljena s čak 50% u crnogoričnim šumama Hrvatske.
</para>
<para>
 
 <ulink url="https://www.facebook.com/zivotistilhr/">Čitaj, prati i
 komen</ulink>
 <ulink url="https://www.facebook.com/zivotistilhr/">tiraj naše priče i na našoj Facebook stranici
 Život i
 stil!</ulink>​
 ​​
</para>

Jela biljka - stanište i razmnožavanje jele Obična jela je biljka koja raste na području Južne, Zapadne i Srednje Europe.
U svojoj domovini, u Norfolku, jela može doseći visinu i do nevjerojatnih 65 m 
   Obična jela je biljka koja ima staništa na području
  Južne, Zapadne i Srednje Europe. Kod nas je jela
  autohtona vrsta. To je vazdazeleno stablo iz porodice borovki a
  može narasti i do 60 m.


  Korijen joj je dubok, snažan i vrlo je razvijen. Cvate na osami
  tek kada navrši 25 godina. Životni vijek joj je veći od 600
  godina. Sve vrste roda biljke jele su zimzeleno visoko
  šumsko drveće umjerenih regija sjeverne polutke. 


   Jela biljka ima oko 40 vrsta. Razgranjuje se
  pršljenasto a grančice joj uglavnom ne vise. Grančica jele je
  glatka. Kora debla je dugo glatka, sivkasta, s mnogo smolnih
  vrećica. Muški se cvatovi su žućkasti i nalaze u pazušcu
  najgornjih iglica, a ženski se nalaze na vrhu izbojka i blijedo
  su zeleni. Pupoljci su kestenjaste boje i jajasti. 
  Češeri jele su uspravni, valjkasti, dozrijevaju iste godine, a
  onda se raspadaju ostavljajući samo čemerno vreteno. 


  Pokrovne su ljuske razne duljine, uske i kožaste. Plodne ljuske
  su široko zaobljene. Na njima su po dvije sjemenke. Sjeme je
  nepravilno, trokutasto i lija s 4-8, većinom 5-6 zvjezdasto
  poredanih supaka.


  Rod jela dijeli se na deset odjeljaka i dalje na pododjeljke.
  Vrlo je osjetljiva na gradska onečišćenja pa se zato ne sadi ni u
  gradskim parkovima. Posve je prilagođena životu u planinskim
  uvjetima zbog svojih grana koje su spuštene.


   Mlade iglice biljke jele sakupljene zimi ili u rano
  proljeće se mogu koristiti kao čaj a vrlo su bogate vitaminom
  C. Unutrašnji dio kore jele je jestiv. Od iglica
  jele se prave destilirana eterična ulja koja se koriste za razne
  dišne bolesti. Dobiva se destilacijom iglica s vodenom parom.


  Drvo jele je mekano i koristi se dosta u izradi
  namještaja.Područja jelovih šuma u Hrvatskoj, imaju srednju
  godišnju temperaturu zraka od 5 do 8 °C. Vrlo je osjetljiva na
  zimske studeni i mraz. Zahtijeva visoku zračnu vlagu. Dobro
  podnosi snijeg, tuču, inje, rosu i maglu. Tako je jela
  zastupljena s čak 50% u crnogoričnim šumama Hrvatske.


   
      Čitaj, prati i
  komen
      tiraj naše priče i na našoj Facebook stranici
  Život i
  stil!​
   ​​
 Šumske biljke i stabla 

Šumske biljke i stabla

Jela biljka - stanište i razmnožavanje jele

<para>
 Haskap ili sibirska borovnica  (Lonicera caerulea var.
 kamts-chatica), do nedavno nepoznata vrsta, pa tako imamo brojne
 sinonime jer u hrvatskom jeziku nije postojao prihvaćeni
 jednoznačni naziv za nju. Ova jagodičasta voćna vrsta podrijetlom
 je iz Sibira, sibirska borovnica, poznata i kao:
 kozja krv, modra kozokrvina, kamčatska borovnica, majska jagoda
 ili mayberry.
</para>
<para>
 Prirodno stanište se proteže od Kine i Rusije do Japana pa se u
 tim zemljama već dugi niz godina tradicionalno uzgaja.
 Posljednjih godina uzgoj sibirske borovnice se proširio i u neke
 druge europske zemlje kao što su Slovačka i Poljska. 
</para>
<para>
 Najveći svjetski plantažni proizvođač ovog voća trenutno je
 Kanada sa svega 500-tinjak hektara pod ovom kulturom. Jedan grm
 ove biljke može dati 3 do 5 kg ploda.
</para>
<para>
 Sibirska borovnica je listopadni grm, koji raste
 od 1 do 3 m u visinu i 1,5 m u širinu te može doživjeti od 25 do
 30 godina.  Vrlo je otporna na niske temperature. Često joj
 se prvi listovi počinju razvijati još ispod snijega.  Cvate
 vrlo rano i to čak pri temperaturama ispod 0 °C, a berba se
 odvija u svibnju.
</para>
<para>
 Plod sibirske borovnice je bobica duguljastog oblika, plavo
 ljubičaste boje a odlikuje se slatko-kiselkastim okusom. 
 Bogata je iznimno visokim količinama vitamina A, C i E, kalcija,
 kalija, a ima i značajno antioksidativno djelovanje. 
 Plodovi su joj vrlo mekani i ne mogu se duže čuvati, ali su
 pogodni za preradu.
</para>
<para>
 Sibirska borovnica se uzgaja plantažno kao grm.
 Razmak između redova mora biti 3,0 metra, a unutar reda 1,5
 metar.  Na jednom hektaru može doći 2.000 do 3.000 sadnica.
 Zanimljivo je da se i na okućnicama može uzgajati kao živica.
</para>
<para>
 Preporučuje se sadnja dvogodišnjih ili trogodišnjih sadnica s
 dobro razvijena barem tri do četiri izdanka. Najbolje je saditi
 kasno u jesen ili rano u proljeće. Za uzgoj biljke idealan
 pH je od 5,5 do 7.
</para>
<para>
 Sibirska borovnica ne podnosi tlo koje dugo
 zadržava vodu. Na takvom tlu dolazi do propadanja
 biljaka. Vrlo je važno provoditi navodnjavanje kako bi rast bio
 dobar i kvalitetan.
</para>
<para>
 Uzgoj je uglavnom ekološki.  Najveći problem pri uzgoju
 sibirske borovnice predstavljaju korovi koje je potrebno
 mehanički odstranjivati.
</para>
<para>
 Europske sorte sibirske borovnice su :Morena, Zojka, Wojtek<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Kanadske soret su : Aurora, Honey Bee, Borealis, Tundra i Indigo
 Gem. i lukulus.
</para>
<para>
 
 <ulink url="https://www.facebook.com/zivotistilhr/">Čitaj, prati i
 komen</ulink>
 <ulink url="https://www.facebook.com/zivotistilhr/">tiraj naše priče i na našoj Facebook stranici
 Život i
 stil!</ulink>​
 ​​
</para>

Što znate o sibirskoj borovnici? Sibirsku borovnicu nazivaju voćem budućnosti. Nije zahtjevna za uzgoj, a daje jako puno. Interes za uzgoj ove ljekovite i zdrave biljke raste sve više u našim krajevima 
  Haskap ili sibirska borovnica  (Lonicera caerulea var.
  kamts-chatica), do nedavno nepoznata vrsta, pa tako imamo brojne
  sinonime jer u hrvatskom jeziku nije postojao prihvaćeni
  jednoznačni naziv za nju. Ova jagodičasta voćna vrsta podrijetlom
  je iz Sibira, sibirska borovnica, poznata i kao:
  kozja krv, modra kozokrvina, kamčatska borovnica, majska jagoda
  ili mayberry.


  Prirodno stanište se proteže od Kine i Rusije do Japana pa se u
  tim zemljama već dugi niz godina tradicionalno uzgaja.
  Posljednjih godina uzgoj sibirske borovnice se proširio i u neke
  druge europske zemlje kao što su Slovačka i Poljska. 


  Najveći svjetski plantažni proizvođač ovog voća trenutno je
  Kanada sa svega 500-tinjak hektara pod ovom kulturom. Jedan grm
  ove biljke može dati 3 do 5 kg ploda.


   Sibirska borovnica je listopadni grm, koji raste
  od 1 do 3 m u visinu i 1,5 m u širinu te može doživjeti od 25 do
  30 godina.  Vrlo je otporna na niske temperature. Često joj
  se prvi listovi počinju razvijati još ispod snijega.  Cvate
  vrlo rano i to čak pri temperaturama ispod 0 °C, a berba se
  odvija u svibnju.


  Plod sibirske borovnice je bobica duguljastog oblika, plavo
  ljubičaste boje a odlikuje se slatko-kiselkastim okusom. 
  Bogata je iznimno visokim količinama vitamina A, C i E, kalcija,
  kalija, a ima i značajno antioksidativno djelovanje. 
  Plodovi su joj vrlo mekani i ne mogu se duže čuvati, ali su
  pogodni za preradu.


   Sibirska borovnica se uzgaja plantažno kao grm.
  Razmak između redova mora biti 3,0 metra, a unutar reda 1,5
  metar.  Na jednom hektaru može doći 2.000 do 3.000 sadnica.
  Zanimljivo je da se i na okućnicama može uzgajati kao živica.


  Preporučuje se sadnja dvogodišnjih ili trogodišnjih sadnica s
  dobro razvijena barem tri do četiri izdanka. Najbolje je saditi
  kasno u jesen ili rano u proljeće. Za uzgoj biljke idealan
  pH je od 5,5 do 7.


   Sibirska borovnica ne podnosi tlo koje dugo
  zadržava vodu. Na takvom tlu dolazi do propadanja
  biljaka. Vrlo je važno provoditi navodnjavanje kako bi rast bio
  dobar i kvalitetan.


  Uzgoj je uglavnom ekološki.  Najveći problem pri uzgoju
  sibirske borovnice predstavljaju korovi koje je potrebno
  mehanički odstranjivati.


  Europske sorte sibirske borovnice su :Morena, Zojka, Wojtek
  Kanadske soret su : Aurora, Honey Bee, Borealis, Tundra i Indigo
  Gem. i lukulus.


   
      Čitaj, prati i
  komen
      tiraj naše priče i na našoj Facebook stranici
  Život i
  stil!​
   ​​
 Ljekovito bilje 

Ljekovito bilje

Što znate o sibirskoj borovnici?

<para>
 Ambrozija (lat. Ambrosia artemisiifolia) jednogodišnja je biljka
 iz porodice glavočika. Diljem svijeta na lošem je glasu zbog
 alergijskih reakcija koje izaziva kod više od 25 posto ukupne
 svjetske populacije. Najkritičnija je upravo u fazi cvjetanja,
 točnije u kolovozu. S obzirom na to da je kao biljka vrlo
 prilagodljiva i otporna, jedna je od najraširenijih biljaka koje
 postoje.
</para>
<para>
 Prepoznatljiva je po uspravnoj stabljici koja je prekrivena
 sitnim dlačicama te dugim listovima tamnozelene boje. U prosjeku
 naraste do 150 centimetara, ovisno o uvjetima u kojima raste.
 Drugim riječima, moglo bi se reći da je ambrozija zapravo korov
 koji raste samoniklo na zapuštenijim dijelovima.
</para>
<para>
 Ambrozija je porijeklom iz Sjeverne Amerike, a na prostore Europe
 stigla je krajem 19. stoljeća. Danas je najčešće možemo pronaći
 na području zapuštenih zemljišta, uz livade, puteljke, ali vrlo
 često i u vrtu. Jedna je od najinvazivnijih biljaka što uvelike
 otežava njeno uklanjanje.
</para>
<para>
 
 <ulink url="https://www.facebook.com/zivotistilhr/">Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na
 našoj Facebook stranici Život i stil!</ulink>
 
</para>

Ambrozija biljka: stanište i karakteristike ambrozije Ambrozija je alergena biljka koja je najkritičnija u fazi cvjetanja, odnosno u kolovozu 
  Ambrozija (lat. Ambrosia artemisiifolia) jednogodišnja je biljka
  iz porodice glavočika. Diljem svijeta na lošem je glasu zbog
  alergijskih reakcija koje izaziva kod više od 25 posto ukupne
  svjetske populacije. Najkritičnija je upravo u fazi cvjetanja,
  točnije u kolovozu. S obzirom na to da je kao biljka vrlo
  prilagodljiva i otporna, jedna je od najraširenijih biljaka koje
  postoje.


  Prepoznatljiva je po uspravnoj stabljici koja je prekrivena
  sitnim dlačicama te dugim listovima tamnozelene boje. U prosjeku
  naraste do 150 centimetara, ovisno o uvjetima u kojima raste.
  Drugim riječima, moglo bi se reći da je ambrozija zapravo korov
  koji raste samoniklo na zapuštenijim dijelovima.


  Ambrozija je porijeklom iz Sjeverne Amerike, a na prostore Europe
  stigla je krajem 19. stoljeća. Danas je najčešće možemo pronaći
  na području zapuštenih zemljišta, uz livade, puteljke, ali vrlo
  često i u vrtu. Jedna je od najinvazivnijih biljaka što uvelike
  otežava njeno uklanjanje.


   
      Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na
  našoj Facebook stranici Život i stil!
   
 AMBROZIJA KAO KOROV 

AMBROZIJA KAO KOROV

Ambrozija biljka: stanište i karakteristike ambrozije

<para>
 Kormoran ptica je jedna od najraširenijih vrsta
 u porodici kormorana koja se gnijezdi na stjenovitim obalnim
 područjima uz more ili jezera Europe, Azije, Afrike te obalama
 Atlantskog oceana.
</para>
<para>
  Kod kormoran ptica razlikujemo
 velikog kormorana i malog kormorana. Velika kormoran
 ptica može težiti od 1,5 do 5,3 kilograma, a dužina
 krila može doseći dužinu od 70 do 120 centimetara.
</para>
<para>
 Oko očiju i kljuna velika kormoran ptica ima
 žute mrlje koje u vrijeme parenja poprime bijelu boju. 
</para>
<para>
 Mala kormoran ptica je najmanji europski
 kormoran veličine patke. Perje mu je crnog, smeđeg ili
 tamnozelenog sjaja. Male kormoran ptice gnijezde
 se u kolonijama na bujn0o obraslim obalama jezera.
</para>
<para>
 Male kormorane najčešće se može vidjeti u Turskoj, Albaniji,
 Izraelu i Rumunjskoj, a rijetko naseljavaju područja zapadne
 Europe. Male kormoran ptice su ugrožena vrsta.
</para>
<para>
 
 <ulink url="https://www.facebook.com/zivotistilhr/">Čitaj, prati i komen</ulink>
 <ulink url="https://www.facebook.com/zivotistilhr/">tiraj naše priče i na našoj Facebook
 stranici Život i stil!</ulink>​
 ​
</para>

Kormoran ptice - ptice pet kontinenata Kormoran ptice jedna su od najraširenijih ptičjih vrsta na svijetu koja svoja gnijezda svija na čak pet kontinenata 
   Kormoran ptica je jedna od najraširenijih vrsta
  u porodici kormorana koja se gnijezdi na stjenovitim obalnim
  područjima uz more ili jezera Europe, Azije, Afrike te obalama
  Atlantskog oceana.


   Kod kormoran ptica razlikujemo
  velikog kormorana i malog kormorana. Velika kormoran
  ptica može težiti od 1,5 do 5,3 kilograma, a dužina
  krila može doseći dužinu od 70 do 120 centimetara.


  Oko očiju i kljuna velika kormoran ptica ima
  žute mrlje koje u vrijeme parenja poprime bijelu boju. 


  Mala kormoran ptica je najmanji europski
  kormoran veličine patke. Perje mu je crnog, smeđeg ili
  tamnozelenog sjaja. Male kormoran ptice gnijezde
  se u kolonijama na bujn0o obraslim obalama jezera.


  Male kormorane najčešće se može vidjeti u Turskoj, Albaniji,
  Izraelu i Rumunjskoj, a rijetko naseljavaju područja zapadne
  Europe. Male kormoran ptice su ugrožena vrsta.


   
      Čitaj, prati i komen
      tiraj naše priče i na našoj Facebook
  stranici Život i stil!​
   ​
 ptice 

ptice

Kormoran ptice - ptice pet kontinenata

<para>
 Video snimka divovske hobotnice koja se popela na vrh otvorenog
 akvarija u Seattleu osvojila je internet tumačenjima da je
 pokušala pobjeći, no zaposlenici akvarija kažu kako je tek
 ispipavala granice svoga novog staništa.
</para>
<para>
 "Nije se radilo o pokušaju bijega", kazao je glasnogovornik
 akvarija Tim
 Kuniholm o videu u
 kojem se muška hobotnica Ink penje po staklenoj stijenci
 akvarija. "Životinja je istraživala njegove granice.
</para>
<para>
 "Zaposlenici akvarija vratili su njezine
 krakove natrag u bazen, a gornji dio akvarija ipak je zatvoren
 kako bi se znatiželjna životinja zadržala u njemu", kazao je
 Kuniholm.
</para>
<para>
 "Hobotnice su po prirodi vrlo znatiželjne i u ovom slučaju
 Ink je bio posebno predan", kazao je.
</para>
<para>
 Ink je divovska pacifička hobotnica. Ta vrsta hobotnica
 prosječno teži oko 40 kilograma i ima promjer od šest
 metara.
</para>

Divovska hobotnica se pokušala iskrasti iz akvarija! Zaposlenici akvarija vratili su njezine krakove natrag u bazen, a gornji dio akvarija ipak je zatvoren kako bi se znatiželjna životinja zadržala u njemu 
  Video snimka divovske hobotnice koja se popela na vrh otvorenog
  akvarija u Seattleu osvojila je internet tumačenjima da je
  pokušala pobjeći, no zaposlenici akvarija kažu kako je tek
  ispipavala granice svoga novog staništa.


  "Nije se radilo o pokušaju bijega", kazao je glasnogovornik
  akvarija Tim
   Kuniholm o videu u
  kojem se muška hobotnica Ink penje po staklenoj stijenci
  akvarija. "Životinja je istraživala njegove granice.


  "Zaposlenici akvarija vratili su njezine
  krakove natrag u bazen, a gornji dio akvarija ipak je zatvoren
  kako bi se znatiželjna životinja zadržala u njemu", kazao je
  Kuniholm.


  "Hobotnice su po prirodi vrlo znatiželjne i u ovom slučaju
  Ink je bio posebno predan", kazao je.


  Ink je divovska pacifička hobotnica. Ta vrsta hobotnica
  prosječno teži oko 40 kilograma i ima promjer od šest
  metara.
 video postao hit 

video postao hit

Divovska hobotnica se pokušala iskrasti iz akvarija!

<para>
 Čimpanzama je međusobno ubijanje prirodno, pokazalo je
 istraživanje čiji su rezultati doveli u pitanje teze da je takvo
 ponašanje čimpanza rezultat ljudskog utjecaja na njihove
 zajednice.
</para>
<para>
 Osim ljudi, čimpanze su jedini primati za koje se zna da su
 sposobni udružiti se protiv susjeda sa smrtnim posljedicama no
 stručnjaci su se razilazili oko razloga takvog ponašanja.
</para>
<para>
 Jedno je tumačenje bilo da ljudske aktivnosti uključujući
 uništavanje njihovih prirodnih staništa i davanje hrane dovode do
 porasta njihove agresije.
</para>
<para>
 Prema rezultatima istraživanja objavljenima u časopisu
 Nature, stopa ubojstava u različitim
 populacijama čimpanza odražava brojčano stanje te zajednice i
 broj mužjaka te gustoću naseljenosti.
</para>
<para>
 Znanstvenici su obradili podatke prikupljene u 18 različitih
 zajednica čimpanza u kojima je zabilježeno 152 ubojstva.
</para>
<para>
 Čimpanze žive u dobro uređenim zajednicama i mužjaci čuvaju
 vanjske granice teritorija svake zajednice. Upravo su pogranična
 područja ona u kojima dolazi do izrazito nasilnih sukoba posebno
 ako čuvari sretnu usamljenog mužjaka iz susjedne zajednice.
</para>
<para>
 Stopa ubojstava ovisila je o broju mužjaka u svakoj pojedinoj
 zajednici i gustoći naseljenosti nekog područja.
</para>
<para>
 Radi se o prirodnoj selekciji, kažu znanstvenici. Ubijanje
 suparnika povećavalo je izglede mužjaka za hranu i teritorij i
 što je ključno ubojstva su bila to češća što je broj zajednica
 bio veći na istom teritoriju. Utvrđeno je i da je broj mužjaka
 koji su istodobno obilazili granice utjecao na broj ubojstava jer
 što je njihov broj bio veći to su bili i veći njihovi izgledi za
 preživljavanje u pograničnim sukobima.
</para>
<para>
 "Radi se o prirodnom ponašanju, a ne nečemu što smo mi izazvali",
 objasnila je biologinja Susanne Shultz sa
 sveučilišta u Manchesteru, prenosi BBC.
</para>

Pogodite tko se uz ljude još zna udruživati protiv susjeda! Prema rezultatima istraživanja objavljenima u časopisu Nature, stopa ubojstava u različitim populacijama čimpanza odražava brojčano stanje te zajednice i broj mužjaka te gustoću naseljenosti. 
  Čimpanzama je međusobno ubijanje prirodno, pokazalo je
  istraživanje čiji su rezultati doveli u pitanje teze da je takvo
  ponašanje čimpanza rezultat ljudskog utjecaja na njihove
  zajednice.


  Osim ljudi, čimpanze su jedini primati za koje se zna da su
  sposobni udružiti se protiv susjeda sa smrtnim posljedicama no
  stručnjaci su se razilazili oko razloga takvog ponašanja.


  Jedno je tumačenje bilo da ljudske aktivnosti uključujući
  uništavanje njihovih prirodnih staništa i davanje hrane dovode do
  porasta njihove agresije.


  Prema rezultatima istraživanja objavljenima u časopisu
  Nature, stopa ubojstava u različitim
  populacijama čimpanza odražava brojčano stanje te zajednice i
  broj mužjaka te gustoću naseljenosti.


  Znanstvenici su obradili podatke prikupljene u 18 različitih
  zajednica čimpanza u kojima je zabilježeno 152 ubojstva.


  Čimpanze žive u dobro uređenim zajednicama i mužjaci čuvaju
  vanjske granice teritorija svake zajednice. Upravo su pogranična
  područja ona u kojima dolazi do izrazito nasilnih sukoba posebno
  ako čuvari sretnu usamljenog mužjaka iz susjedne zajednice.


  Stopa ubojstava ovisila je o broju mužjaka u svakoj pojedinoj
  zajednici i gustoći naseljenosti nekog područja.


  Radi se o prirodnoj selekciji, kažu znanstvenici. Ubijanje
  suparnika povećavalo je izglede mužjaka za hranu i teritorij i
  što je ključno ubojstva su bila to češća što je broj zajednica
  bio veći na istom teritoriju. Utvrđeno je i da je broj mužjaka
  koji su istodobno obilazili granice utjecao na broj ubojstava jer
  što je njihov broj bio veći to su bili i veći njihovi izgledi za
  preživljavanje u pograničnim sukobima.


  "Radi se o prirodnom ponašanju, a ne nečemu što smo mi izazvali",
  objasnila je biologinja Susanne Shultz sa
  sveučilišta u Manchesteru, prenosi BBC.
 prirodno ponašanje 

prirodno ponašanje

Pogodite tko se uz ljude još zna udruživati protiv susjeda!

<para>
 Vozač Anthony Richards se na prvu šokirao, no onda se oduševio
 kada je primijetio da ga iz jednog kanalizacijskog otvora gledaju
 tri maskirane glave, piše <ulink url="https://www.rts.rs/page/magazine/sr/story/511/Zanimljivosti/1238736/Maskirana+banda+iz+kanalizacije!.html">
 RTS</ulink>.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 'Banda' rakuna zaista ga je promatrala s ruba ulice, a on je
 brže-bolje izvadio mobitel da ih fotografira.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Bilo mu je neobično vidjeti tri bebe rakuna koje bi trebale
 prebivati u krošnji nekog drveta, a ne na opasnom asfaltu
 velegrada.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Prema podacima Odsjeka za kontrolu i brigu o životinjama okruga
 Los Angeles, rakune u urbane zone privlači lak pristup hrani,
 vodi i skrovištima, tako da su vrlo lako krošnje drveta
 zamijenili skladištima, odvodima, kućama, zgradama...
</para>

Maskirana 'banda' rakuna provirila iz kanalizacije! 'Banda' rakuna zaista ga je promatrala s ruba ulice, a on je brže-bolje izvadio mobitel da ih fotografira. 
  Vozač Anthony Richards se na prvu šokirao, no onda se oduševio
  kada je primijetio da ga iz jednog kanalizacijskog otvora gledaju
  tri maskirane glave, piše 
  RTS.
   
  'Banda' rakuna zaista ga je promatrala s ruba ulice, a on je
  brže-bolje izvadio mobitel da ih fotografira.
   
  Bilo mu je neobično vidjeti tri bebe rakuna koje bi trebale
  prebivati u krošnji nekog drveta, a ne na opasnom asfaltu
  velegrada.
   
  Prema podacima Odsjeka za kontrolu i brigu o životinjama okruga
  Los Angeles, rakune u urbane zone privlači lak pristup hrani,
  vodi i skrovištima, tako da su vrlo lako krošnje drveta
  zamijenili skladištima, odvodima, kućama, zgradama...
 ZAMIJENILI STANIŠTA 

#stanište

Znate li gdje se nalazi stanište tratinčice?

Znate li gdje se nalazi stanište tratinčice?

Gdje možemo naći stanište čempresa

Gdje možemo naći stanište čempresa

Gdje možemo naći stanište bazge?

Gdje možemo naći stanište bazge?

Gdje se nalazi stanište lavande?

Gdje se nalazi stanište lavande?

Znate li gdje je stanište biljke smilje?

Znate li gdje je stanište biljke smilje?

Znate li gdje je stanište biljke stolisnik?

Znate li gdje je stanište biljke stolisnik?

Visibaba i njezino stanište u Hrvatskoj

Visibaba i njezino stanište u Hrvatskoj

Smrčak stanište - Ukusna gljiva i njezino čudno stanište

Smrčak stanište - Ukusna gljiva i njezino čudno stanište

Lijeska stanište i uzgoj

Lijeska stanište i uzgoj

Jela biljka - stanište i razmnožavanje jele

Jela biljka - stanište i razmnožavanje jele

Što znate o sibirskoj borovnici?

Što znate o sibirskoj borovnici?

Ambrozija biljka: stanište i karakteristike ambrozije

Ambrozija biljka: stanište i karakteristike ambrozije

Kormoran ptice - ptice pet kontinenata

Kormoran ptice - ptice pet kontinenata

Divovska hobotnica se pokušala iskrasti iz akvarija!

Divovska hobotnica se pokušala iskrasti iz akvarija!

Pogodite tko se uz ljude još zna udruživati protiv susjeda!

Pogodite tko se uz ljude još zna udruživati protiv susjeda!

Maskirana 'banda' rakuna provirila iz kanalizacije!

Maskirana 'banda' rakuna provirila iz kanalizacije!