Bivša kandidatkinja sociološkog eksperimenta 'Brak na prvu' Hedviga Tandara u svojoj objavi na Instagramu progovorila je o ljudskim odnosima i kompromisima te se osvrnula na standarde ljepote. 

"Ja samo...postojim. Ne želim nikada reći da ne preuzimam odgovornost za svoje postupke, prva sam koja kažem da nikad neću priznati da nemamo konce svega u našim rukama. Sve je kako si složimo i da, nikad u životu ne možemo dobiti baš sve što hoćemo. Uvijek su to neke, ne volim riječ žrtve pa ću upotrijebiti kompromisi. Odrekneš se tu da bi dobio tamo. Svi vole upotrebljavati onu: 'Ne moram ja ništa- ja sam se namorala.' Da mi se srce malčice isprljalo rekla bih: 'Ja sam se naodricala'. Ali istina je da kad si ovakav ti te ustupke drugima ne doživljavaš kao nekakve postupke. Tebi je to jedino prirodno i jedino normalno. Kako bi se inače drugačije dalo, trebalo i moglo? Reciprocitet u odnosima nije nešto što gledaš: jednu žlicu poštovanja si ti dao meni pa ću ja jednu žlicu iskrenosti dati tebi. Ili još gore je da si dajete samo reda radi, minimum minimuma, da ste zajedno da bi se brojalo da imate nekoga. Kod mene se izgara. Vidi se kad sam sretna. Ja sam kao fosfor, bijeli, piroforan. Zapalim se odmah pri kontaktu sa zrakom. Probala sam biti apologetična. I stvarno sam htjela svima ići niz dlaku, al da ga citiram: 'Pa brate dragi (pobojala sam se za svoju neženstvenost na novom otoku) ovo tvoje hodanje po jajima oko svih već graniči sa samouništavanjem'. Pitala sam ga da ponovi šta je izgovorio pa je preformulirao frazu s riječju 'sine' (znam da je riječ o poštapalicama, al tanka je linija između beach hair i izgleda kao da me izbacilo more). U zadnjih smo nekoliko godina svi, što svjesno, što nesvjesno, počeli robovati standardima ljepote koje smo uvezli izvana. I da, ja sam ih prihvatila. Obrve. Usta. Nikad ih nisam ni skrivala, nisam ih ni radila da se ne primijete. Ali tu negdje usput zafalila sam si iz onih tekstova od prije tri godine i čitajući ih, čupam ju nazad. Ove raščupane, slijepljene, slane kose, izgleda doslovno ispljunulo me more. I sad ću samo postojati", napisala je Hedviga.

Inače, nedavno nam je otkrila kako funkcionira njezina nova terapija i kako se osjeća. 

"Loše. Najiskrenije, odgovor je jako loše. Prvotni plan je bio da mi novu terapiju uvedemo do 23. kolovoza. Postoje teme o kojima mi je lakše pričati i one o kojima mi je dosta teže. Nemam problema govoriti o svom stanju - epilepsiji. Kad pokušamo uvesti novu terapiju da bi mi bilo bolje, ne ide na bolje. Osjećam kako mi je teže, kako mi se grlo steže", ispričala je Hedviga.

Otkrila je da se morala suočiti s dosta težom terapijom koja nije preporučljiva za žene u reproduktivnoj dobi. "Morala sam se suočiti s time ako koristim tu novu terapiju da ću se stvarno morati pozdraviti s tom idejom da ću imati djecu, da to poglavlje zatvaram u potpunosti kao opciju koliko god sam godinama govorila da to ne dolazi u obzir za mene. Ovo je baš točka na i. Moram birati hoću li napraviti nešto za svoje zdravlje ili hoću li jednog dana biti u mogućnosti roditi donekle zdravo dijete. Nažalost, morala sam donijeti tu odluku. Bilo bi mi lakše odlučiti se između lijekova i operacije nego ovoga. Na neki način spašavam sebe", rekla nam je emotivna Hedviga.

Istaknula je da je joj je lakše pisati nego govoriti o ovoj temi. Stručnjakinja za marketing ranije se osvrnula na odnos sa Zoranom Babovićem, njezinog supruga iz sociološkog eksperimenta nemamo priliku vidjeti na zajedničkim fotografijama na Instagramu, iako su dosta aktivni na toj društvenoj mreži, a ona je nedavno u jednoj objavi pisala o ljubavi na daljinu.

"Mi se nikad nismo izjašnjavali po tom pitanju i dogovorili smo se da se ne ni nećemo. To je naš prevladavajući stav u vezi te situacije", rekla nam je Hedviga. Istaknula je da drže svoj odnos daleko od javnosti.