U velikom intervjuu za RTL.hr, Amar Bukvić nam je otvoreno ispričao kako je dobio ulogu u seriji 'Vrijednost života' za koju uopće nije bio na audiciji i kako se nosio s likom koji je u ratnom vihoru prešao granicu ljudskosti. No, razgovor s njim proširio se daleko izvan samog seta: progovorio je o neizmjernoj podršci supruge Alme, nostalgiji za ekipom iz 'Divljih pčela', dovikivanju prolaznika na ulici zbog kultnih uloga u 'Bibinom svijetu' i 'Ponosu Ratkajevih', ali i o velikoj avanturi na Siciliji gdje je nakon gotovo 20 godina ponovno otputovao s akademijskim kolegama.
Skandinavska ratna drama 'Vrijednost života' privukla je veliku pozornost javnosti - nakon regionalne premijere na Sarajevo Film Festivalu, stigla je i na platformu Voyo. Kako je došlo do vašeg angažmana u tom projektu?
Do angažmana je došlo preko moje agentice u Beogradu, koja me predložila za audiciju. Nakon nekoliko krugova užeg izbora ponuđena mi je uloga za koju zapravo uopće nisam bio na castingu. To je za glumca uvijek posebno zanimljivo, kada se pokaže da su te vidjeli u potpuno drugačijem liku od onoga za koji si prvotno bio razmatran.
Koga tumačite u seriji 'Vrijednost života' i kako biste opisali svoj lik te moralne dileme s kojima se on susreće?
Ja igram Tomislava, čovjeka koji se u vihoru rata, prije svega u ljudskom smislu, našao na pogrešnoj strani povijesti. Kao glumac uvijek pokušavam razumjeti i opravdati postupke lika kojeg igram, pa sam i kod Tomislava tražio odgovor na pitanje što ga je natjeralo da prijeđe granicu ljudskosti i zanemari bilo kakva moralna načela. Ta unutarnja borba čovjeka između vlastite savjesti i okolnosti u kojima se našao bila je za mene, kao glumca, zanimljivo polazište u građenju lika.
Rad u sklopu jedne takve međunarodne produkcije sigurno donosi posebno iskustvo. Kakva je atmosfera vladala među ekipom i u čemu se najviše osjeti razlika u samom tempu i organizaciji rada u usporedbi s našim prostorima?
Ovo mi je još jedan u nizu projekata strane produkcije i najveća se razlika svakako osjeti u budžetu, što glumcima omogućuje bolje uvjete rada, ali i više vremena za pripremu i samo snimanje. Cijela serija snimala se u Slovačkoj i Litvi, a atmosfera na setu bila je zaista odlična. Ekipa je bila spoj regionalnih i švedskih glumaca i mislim da smo se vrlo brzo povezali i stvarno odlično radili. Iako je tema serije bila zahtjevna, atmosfera među nama bila je opuštena i jako ugodna. Sjajan tandem redatelja Ahmeda Abdullahija i direktora fotografije Johana Hanua napravio je odličnu pripremu, tako da je meni ovo bilo jedno od boljih iskustava na setu.
Supruga Alma vam je velika podrška, što se vidi i na društvenim mrežama. Koliko vam to znači i tko iz obitelji prvi da najiskreniji sud?
Mislim da se bez podrške obitelji nijedan posao ne može raditi kako treba, a pogotovo ne ovaj naš, koji često podrazumijeva izbivanja i nepredvidiv raspored. Almina podrška mi zaista neizmjerno znači. Ona je ujedno i osoba od koje uvijek dobijem najiskreniji sud, bez uljepšavanja, što mi je jako važno.
Trenutačno ste na ljetnoj pauzi od snimanja 'Divljih pčela'. Nedostaje li vam već ekipa sa seta i kako vam je bilo uskočiti u lik Tome Domazeta?
Ekipa mi zaista nedostaje jer smo nakon gotovo godinu dana snimanja postali jedna mala obitelj. U lik Tome Domazeta nije bilo jednostavno uskočiti zbog njegove kompleksnosti i svega što nosi sa sobom, ali upravo zato bio mi je jedan od najzanimljivijih likova koje sam imao priliku graditi pred kamerom.
Iza vas je niz velikih uloga. Po kojem vas liku ljudi na ulici najviše pamte i što vam najčešće dobace u prolazu?
Dobacivanja uvijek ima, ali uglavnom su dobronamjerna i simpatična. Nama glumcima to zapravo pričinjava zadovoljstvo jer je potvrda da ljudi gledaju seriju i prate naš rad. Da toga nema, možda bismo se trebali zabrinuti, ha-ha. Ljudi me sigurno najviše pamte po Milivoju iz Bibinog svijeta" i Vilku iz Ponosa Ratkajevih", a nadam se da će im se i Toma Domazet pridružiti.
Nedavno ste s kolegama Filipom Juričićem i Ivanom Glowatzkyjem proveli neko vrijeme u Italiji. Jeste li i inače tako bliski prijatelji i kakve dojmove nosite s putovanja?
-Dobri smo prijatelji još od Akademije, a posljednji smo put zajedno putovali prije gotovo dvadeset godina. Nakon toga smo se svake godine dogovarali, ali nikako nismo uspijevali uskladiti rasporede. Ove godine napokon nam je pošlo za rukom pa smo, kao veliki ljubitelji Kuma", otišli na Siciliju i obišli gotovo sve lokacije na kojima se film snimao.
Bilo nam je stvarno odlično i baš smo uživali u tome što smo nakon toliko godina ponovno negdje otputovali zajedno.
Gdje se najradije vraćate na ljetovanje i kako za vas izgleda savršen dan za maksimalno punjenje baterija?
Kad je ljeto u pitanju, uvijek idemo na Brač i u Makarsku. Za mene je savršen dan onaj u kojem su svi moji dobro i na okupu, a onda još malo hlada, more, dobra riba, spavanje i čitanje. Ne treba mi puno više od toga da napunim baterije.
Spajajući zahtjevne inozemne angažmane, rad na omiljenim domaćim projektima te čvrsto uporište u obitelji i dugogodišnjim prijateljstvima, Amar Bukvić pokazuje kako uspješno balansira sve svoje uloge - kako one pred kamerama, tako i one privatne. S napunjenim baterijama i snažnom podrškom najbližih, spremno dočekuje sve nove poslovne pothvate koji ga očekuju po završetku ljetne pauze.
