Sukob oca i sina, koji tinja već neko vrijeme, eskalirao je u trenutku kada je Nikola jasno dao do znanja da ne namjerava odustati od Cvite, unatoč protivljenju roditelja i neriješenim imovinskim pitanjima oko polja Runje.

"Prvo nisi imao naš blagoslov da uzmeš Cvitu, a drugo, izgovorio si najgrublje riječi koje sam ikad čuo od djeteta prema svojoj materi," grmio je Ante, jasno stavljajući do znanja da za Nikolu više nema mjesta pod njegovim krovom.

No, izbacivanje iz kuće nije bilo dovoljno za povrijeđeni ponos glave obitelji. Ante je otišao korak dalje, najavivši potez koji podsjeća na neka davna, arhaična vremena. "Sutra ću dati u novine pa će biti službeno. Može se zvati kako hoće, ali Vukas neće biti," izjavio je Ante, odlučan da sinu oduzme i prezime.

Nikola je, s druge strane, ovu vijest dočekao s neočekivanim mirom, pa čak i prkosom. Umjesto molbi za oprost, najavio je da će uzeti prezime Runje, što je dodatno razbjesnilo oca. "Sad se napokon osjećam kao da sam slobodan," izjavio je mladi Vukas, spreman započeti život od nule sa svojom zaručnicom, makar to značilo gubitak obiteljskog nasljeđa i krova nad glavom.