U srcu problema 'Divljih pčela' je preljub koji nadilazi običnu nevjeru. Cvitina sestra, Zora, priznala je da nosi dijete Nikole, Cvitinog supruga. Zora, shrvana krivnjom, pokušava opravdati svoj čin: "Nisam htjela, kunem ti se... Ja sam kriva, ja sam kriva za sve. On je bio pijan, ja sam ga napala." No, bez obzira na okolnosti, činjenica ostaje nepromijenjena, dvije sestre sada su povezane istim muškarcem na najbolniji mogući način.
Sam Nikola rastrgan je između osjećaja dužnosti i želje za bijegom. "S jedne strane otišao bih što dalje odavde s njom, a s druge strane, kako da ostavim svoje dijete?", povjerava se, nesvjestan da ga život u laži polako uništava.
Težina istine na Katarininim leđima
Katarina se našla u nezavidnoj poziciji osobe koja zna istinu. Njezina šutnja štiti Cvitu od neposredne boli, no istovremeno je čini sudionicom u obmani. S jedne strane, postoji argument da svatko zaslužuje znati istinu, ma koliko ona bila teška. Cvitin život temelji se na laži, a njezino pravo da donosi odluke o vlastitoj budućnosti oduzeto joj je obmanom supruga i sestre.
S druge strane, Cvita se već bori s vlastitim demonima, uključujući tešku borbu s neplodnošću, što cijelu situaciju čini još tragičnijom. Otkriće da njezina sestra nosi dijete njezina supruga moglo bi je emocionalno i psihički potpuno slomiti. Pitanje koje se nameće jest ima li itko pravo zadati takav udarac? Je li ponekad milosrdna laž bolja opcija od istine koja ne nudi ništa osim pustoši i boli?
