U razgovoru u podcastu 'Spill The Tea', glumac Marin Klišmanić otkrio je je kako se osjeća kao oženjen čovjek, podijelivši pritom i zanimljive detalje o organizaciji vjenčanja, procesa koji je, priznaje, bio prepun izazova, ali i slatkih trenutaka. "Otkad sam se oženio, napokon sam sjeo u samog sebe. Znači, kao da sada živim nekako svoju svrhu", iskreno je priznao, dodavši kako je za njega brak ostvarenje sna za koji nije ni znao da ga ima.

Organizacija vjenčanja poznata je kao stresan proces, a Marin i Katarina pronašli su savršenu formulu kako bi izbjegli nepotrebne glavobolje – jasnu podjelu zadataka. Glumac je bez zadrške priznao kako je njegova supruga preuzela onaj kreativniji i, za njega, naporniji dio posla.

"Zajedno smo sve radili, ali Katarina je više povukla ove neke stvari koje su meni bile naporne. Na primjer, kakvo cvijeće? Što ću ja sad s cvijećem, ne znam ništa o tome. I onda je ona spominjala to poljsko cvijeće, a ja sam na sve govorio 'samo može'", kroz smijeh je ispričao Marin. Dok se Katarina bavila estetskim detaljima, on se posvetio logistici. "Ja sam rješavao ove neke praktične, logističke stvari u smislu sale i benda. Iako, i tu smo imali sreće jer je Katarinina najbolja prijateljica Jelena frontmenica benda koji nam je svirao, tako da je sve na kraju ispalo poluobiteljski", otkrio je.

Glumac se i javno zahvalio supruzi što ga je poštedjela detalja poput dekoracija. "Zahvaljujem joj i ovim putem što mi je to napravila jer ja ne znam kako bih preživio te detalje, tko će gdje staviti što. Nemoj, samo me pusti. Ja ću riješiti ovo nešto praktično, gdje ćemo biti i što ćemo jesti", zaključio je.

Marin je otkrio da se jednom trenutku na vjenčanju posebno veselio - prvom plesu. No, put do savršenog nastupa nije bio nimalo lak. "Jako smo se puno trudili oko prvog plesa. Naša prijateljica Helena Janjušević složila nam je jednu profi, zanimljivu i efektnu koreografiju", ispričao je glumac. On i supruga Katarina ples su uvježbavali "po cijele dane i noći", a sve kako bi njihova izvedba bila besprijekorna. "Bilo mi je bitno da to bude dobro, da to napravimo baš perfektno", naglasio je.

Nakon plesnih priprema, uslijedio je najsvečaniji dio - crkvena ceremonija. Klišmanić je taj trenutak opisao kao "toliko lijep i čaroban" da se osjećao kao da je sve san. "Kao da se to tu negdje događalo oko mene i ja nisam zapravo mogao vjerovati što se događa", rekao je, dodavši da je bio u posebnom stanju svijesti.

Iako se ljubav često dogodi kad se najmanje nadamo, Klišmanić priznaje da je bio ciničan prema takvim pričama sve dok mu se jedna takva nije dogodila. Za njihov sudbonosni susret zaslužna je njegova najbolja prijateljica i kolegica, glumica Tena Nemet Brankov, s kojom je blizak još od studentskih dana.

"Nas čak zovu i brat i sestra", ispričao je Marin, objašnjavajući kako je upravo Tena bila karika koja ga je spojila s Katarinom. Njih dvije upoznale su se godinama ranije, no život ih je odveo na različite strane. "Katarina je otišla živjeti u Katar. Sedam godina je tamo provela i kad se vratila u Hrvatsku, stan je kupila u Folnegovićevom naselju, doslovno zgrada do zgrade s Tenom", otkrio je glumac.

Ponovni susret dviju prijateljica stvorio je priliku i za Marina. "Ja sam tu upao u neku konstelaciju. Sjećam se tog trenutka kad smo sjedili ispred Katarinine zgrade, a ona se spustila u parkić gdje je donijela neke džin-tonike. Tu smo se upoznali i tako je krenulo, skroz iznebuha", prisjetio se.

Nakon što je shvatio da je Katarina žena njegova života, Marin je odlučio napraviti sljedeći korak. Plan za prosidbu rodio se spontano, uoči zajedničkog putovanja u Švicarsku za Božić. Iako je lokacija bila idilična, sama izvedba bila je, kako kaže, "u njegovom smotanom stilu". "Otišli smo u Švicarsku i tamo sam ja već odlučio. Kupio sam prsten i sve to", započeo je priču. Njihovo odredište bilo je Wengen, poznato skijalište u Alpama. "Kao da si u kristalnoj kugli, toliko je idilično. Nisam mislio da može biti tako lijepo i mislim da nije bilo boljeg mjesta za to."

Ipak, nervoza je učinila svoje. "Toliko sam bio nervozan da sam se odao u nekoliko navrata. Ona je znala već mjesecima prije jer sam bio smotan", priznao je kroz smijeh. Pokušao je krišom doznati veličinu prstena tako što je isprobavao njezin, no na kraju je ipak pogriješio. "Kad sam kupio prsten, fulao sam za broj i pol, bio je malo prevelik", otkrio je. Sam čin prosidbe također nije bio kao na filmu, već potpuno autentičan i opušten. "To je bilo dosta smotano, gdje sam ja nju onako usput pitao bi li se htjela udati za mene. Nije to moj đir da kleknem i da trube sviraju oko mene", zaključio je glumac.

Priča o tome kako je Marin Klišmanić postao Marko Vukas u 'Divljim pčelama' puna je zanimljivih obrata. Glumac je otkrio da su ga iz produkcije prvotno zvali na audiciju za Marka još u kolovozu, no on je tu priliku morao propustiti. "Ja sam radio dvije predstave paralelno u HNK, ne bih mogao biti ni u Sinju ni nigdje, pa sam bio fer i korektan da im kažem da nema šanse da ja to uspijem", prisjetio se Klišmanić. Ipak, ostavio je otvorena vrata, rekavši produkciji da će od siječnja biti slobodniji za nove projekte.

Sudbina je htjela da ga se produkcija sjeti. Uslijedio je poziv u prosincu, koji je glumac s oduševljenjem prihvatio. Međutim, tek nakon sastanka saznao je ključni detalj - da se radi o zamjeni za glumca koji je već gradio lik. "I onda sam se poslije našao s produkcijom i onda su mi rekli tek da se radi o zamjeni. I onda sam bio u šoku, 'što sada'", priznao je glumac.

Ulazak u uhodanu ekipu i preuzimanje već postojećeg lika stvorili su mu velik pritisak. "Moram priznati da na početku, kad je to sve krenulo, ja sam bio dosta napet jer je to kao da ulijećeš u nečiju ulogu. Netko je već nešto sagradio i složio i sad ja moram uletjeti", opisao je svoje početne osjećaje. Svjestan da će publika u početku biti skeptična, poslušao je ključan savjet - da ne čita komentare na društvenim mrežama. "Naravno, krenut će pljuske: 'Tko je ovaj, što je ovaj, to nije Marko'. I nekako su mi savjetovali da ne čitam komentare, što sam ja i napravio", objasnio je.

Prvi dan na setu bio je posebno izazovan, jer je, kako kaže, ulazio u "homogenu zajednicu" koja je već dugo funkcionirala kao tim. Ipak, odlučio je liku pristupiti na svoj način, a sreća mu se osmjehnula i kroz sam scenarij.

Ključni trenutak za Klišmanića bio je smjer u kojem se lik Marka Vukasa razvijao upravo u vrijeme njegova dolaska. "Nekako sam taman ja došao u momentu kad Marko po scenariju postaje malo mekši i to se, naprosto, tako pogodilo. Iskoristio sam tu Markovu promjenu u kojoj se nalazi da uđem s nečim novim", istaknuo je.

Svoju interpretaciju lika temeljio je i na osobnom iskustvu i poznavanju dalmatinskog mentaliteta. "On je Vlaj. Ja sam s njima odrastao. Ja znam koji je to mentalitet i to mi je bila neka prednost i oružje", rekao je glumac, dodavši kako je upravo zbog toga mogao dublje razumjeti Markovu psihu. Veliku ulogu u transformaciji lika odigrao je i njegov odnos s Manuelom, koji ga je, prema Klišmanićevim riječima, učinio ljudskijim. "Mislim da je Manuela otvorila Markovu ranjivost. Taj njen čin prevare u njemu je proizveo ljudsku ranu. On postaje malo više čovjek i mislim da je ta stvar napravila nešto dobro za njega."

Glumac je na kraju otkrio i jednu iznenađujuću sličnost s likom koji tumači, a koja mu je pomogla da ga autentično izgradi. "U nekoj toj grižnji savjesti, tu smo vrlo slični. Zna nas gristi na isti način i istim intenzitetom kad nešto krivo napravimo. To je prva stvar s kojom sam se povezao i od toga sam krenuo graditi lik", zaključio je Klišmanić.