U seriji 'Divlje pčele' malo je likova koji izazivaju toliko nelagode, podijeljenih reakcija i pitanja kao Milan Čavka. Hladan, tih i smrtonosno učinkovit, on je čovjek koji izvršava tuđe naredbe, čak i onda kada one uključuju ubojstvo. U razgovoru za RTL.hr, Davor Pavić otkriva kako je gradio lik koji odbija biti jednoznačan negativac, zašto je morao prestati moralno suditi Čavki i kako se nosio s činjenicom da njegov lik ubija po nalogu Ante Vukas.
Čavka je čovjek koji izvršava Antine naredbe, uključujući i one najteže. Kako se nosite s činjenicom da lik kojeg tumačite ubija po tuđem nalogu? Što ste sebi morali razjasniti da bi to mogli igrati iskreno?
Čavka je lik koji ne donosi odluke, nego ih provodi, i to je za mene bio ključ. Da bih ga mogao igrati iskreno, morao sam prestati suditi njegovim postupcima i fokusirati se na njegov unutarnji mehanizam. On ne doživljava sebe kao ubojicu, nego kao nekoga tko "radi ono što mora". Razjasnio sam sebi da on odgovornost uvijek prebacuje izvan sebe - na Antu, na sustav, na okolnosti. Tek iz te pozicije lik može biti istinit, koliko god njegovi postupci bili mračni.
Što kažete na reakcije publike na Čavku, dio gledatelja ga voli, a dio ga snažno osuđuje? Kako vi doživljavate tu podijeljenost i kako ste gradili lik koji je gledateljima teško "pročitati"?
Podijeljene reakcije publike doživljavam kao veliki kompliment. Čavka nije lik koji se lako čita i drago mi je da izaziva nelagodu, pa čak i suprotstavljene emocija. Namjerno sam izbjegavao jasne signale koji bi gledatelju rekli kako da ga doživi. On je istovremeno hladan i ranjiv, brutalan i u nekim trenucima gotovo dječački izgubljen. Ta ambivalentnost je, čini mi se, ono što ljude ili privlači ili odbija.
Odnos Milana Čavke i Ante Vukasa jedan je od najmračnijih u seriji. Je li Čavka Antin čovjek iz uvjerenja, straha ili koristi? Gdje vidite stvarnu neravnotežu moći među njima?
Njihov odnos nije jednostavan odnos šefa i podređenog. Čavka je Antin čovjek i iz straha i iz koristi, ali i iz potrebe da pripada nečemu većem od sebe. Iako se čini da je moć isključivo na Antinoj strani, prava neravnoteža leži u činjenici da Čavka nema vlastiti identitet izvan tog odnosa. Ante to zna i koristi, a Čavka toga postaje svjestan tek prekasno.
Poznavanje s Anom Marijom Veselčić traje još od studija na istoj klasi u Splitu. Pomaže li to u stvaranju opuštenije i sigurnije atmosfere, ne samo s njom nego i s ostatkom ekipe?
Poznavanje s Anom Marijom Veselčić još sa studija sigurno pomaže. Postoji povjerenje koje se ne mora graditi od nule, a to stvara sigurniju i opušteniju atmosferu na setu. To se, po meni, prenosi i na cijelu ekipu - kad imaš nekoliko ljudi s kojima dijeliš zajedničku prošlost i sličan glumački jezik, lakše je riskirati i ići dublje u scene.
Postoji li neka kazališna predstava ili filmska uloga koja vam je još u mladosti otvorila oči koliko gluma može biti snažna i slojevita?
Još u mladosti bilo je nekoliko kazališnih predstava koje su mi otvorile oči koliko gluma može biti snažna, posebno one u kojima sam prvi put osjetio kako lik može istovremeno biti i krhak i zastrašujući. Tada sam shvatio da gluma nije demonstracija emocije, nego proces razumijevanja čovjeka u svim njegovim kontradikcijama. Rekao bi da je to bio Batman, Vito Corleone...
Čavkina priča s Terezom otvara potpuno drugačiju dimenziju lika. Je li ta emocija za njega iskrena? Što ona u njemu vidi, a što on u njoj?
Emocija između Čavke i Tereze je iskrena, ali nespretna i nedovršena. Ona u njemu vidi nešto što on sam ne uspijeva artikulirati - mogućnost drugačijeg života. On u njoj vidi bijeg, ali i prijetnju tom bijegu. Upravo zato je njihov odnos tako napet: jer otvara vrata koja Čavka ne zna, ili ne smije, prijeći.
Radnja serije smještena je u 50-e godine u Dalmatinskoj zagori. Budi li taj svijet u vama neke osobne emocije ili asocijacije?
Svijet Dalmatinske zagore 50-ih u meni budi određenu težinu i tišinu. Taj prostor nosi snažnu energiju prešućenog, neizrečenog, i to mi je kao glumcu bilo vrlo inspirativno. Iako nisam osobno živio to vrijeme, taj mentalitet i odnos prema autoritetu i krivnji i danas je, na neki način, prepoznatljiv.
Koliko vam kostim i scenografija pomažu u gradnji Milana Čavke i postoji li nešto sa seta što biste voljeli zadržati kao osobnu uspomenu na ovu ulogu?
Kostim i scenografija su mi izuzetno pomogli u gradnji lika. Čim obučete taj kaput, te cipele, kad osjetite težinu materijala i vidite prostor u kojem se krećete, tijelo samo počne drugačije reagirati. Postoji nekoliko sitnih rekvizita sa seta koje bih rado zadržao, ne kao suvenir, nego kao podsjetnik na atmosferu i stanje u kojem je lik nastajao. Kao npr: volio bi zadržati jedan kačket kojeg sam nosio u početnim epizodama.
Kada se maknete od serije i snimanja, kako izgleda vaše slobodno vrijeme i što vam pomaže da se mentalno odvojite od teških uloga poput Čavke?
Kad se maknem od snimanja, važno mi je vratiti se jednostavnim stvarima - tišini, kretanju, druženju s kolegama koji su mi postali i prijatelji i zaista provodimo vrijeme skupa i izvan seta. Luka Šegota, Ana Marija Veselčić, Lidija Kordić, Lidija Penić-Grgaš, Margarita Mladinić, Ivan Barišić, Pere Eranović, Marin Klišmanić, Fizička aktivnost i boravak u prirodi, pub kvizovi, slušanje glazbe, serije, odlasci u kino... mi najviše pomažu da se mentalno odvojim od teških uloga. Mislim da je to nužno, jer inače likovi poput Čavke lako ostanu s vama i kad se kamere ugase.
'Divlje pčele' gledajte od ponedjeljka do petka od 20:15 na RTL-u ili prije svih na platformi Voyo.
