Ipak, idiličnu atmosferu prekinula je jedna odluka koja je istovremeno dirnula srca i unijela duboki nemir - odluka o imenu novorođenčeta. Djed Ante Vukas, glava obitelji, predložio je ime koje sa sobom nosi težinu obiteljske tragedije i tajni koje još uvijek proganjaju njegove najbliže.

Dok su se okupljali oko novopečene majke Cvite i njezinog sina, djed Ante prekinuo je tradiciju. Umjesto da unuk nosi njegovo ime, kako nalažu običaji, iznio je emotivnu želju koja je sve iznenadila. "Je, znan da je običaj da nosi moje ime, ali imam želju, sine, nevista", započeo je Ante, obraćajući se sinu Nikoli i snahi Cviti. "Ja bih da se zove Petar, u čast."

Ove riječi odjeknule su prostorijom s posebnom težinom. Petar je bilo ime Antinog pokojnog sina, čija je smrt ostavila neizbrisiv trag na obitelji Vukas. Djedova odluka bila je čin duboke očinske ljubavi i sjećanja, pokušaj da se ime voljenog sina sačuva od zaborava i da mu se kroz novorođeno dijete podari novi život. Iako je odluka bila plemenita, u pozadini se osjećala napetost, jer sjećanje na Petra nije za sve članove obitelji samo uspomena na voljenu osobu, već i na mračne okolnosti njegove smrti.

Odluka je izazvala podijeljene reakcije. Dok su se otac Nikola i majka Cvita složili s djedovom željom bez prigovora, za druge je ovaj čin bio poput otvaranja starih rana. Vijest je posebno teško pala Zori, koja je u imenu vidjela zlokoban znak. U povjerljivom razgovoru s Katom, otkrila je svoj strah: "Meni se čini da nas Bog kažnjava", izjavila je, smatrajući da je davanje imena Petar novom članu obitelji zapravo "kazna" s neba.

Njezine riječi otkrivaju duboki unutarnji sukob i teret krivnje koji neki članovi obitelji nose, a koji je usko povezan s Petrovom sudbinom. Dok Ante u imenu vidi način da iskaže ljubav i počast, Zora ga doživljava kao podsjetnik na grijehe i tragediju koja se nikada nije u potpunosti razjasnila. Upravo ta dijametralno suprotna percepcija unosi sjenu na obiteljsko slavlje i pokazuje koliko je prošlost još uvijek živa.

Unatoč tihom nemiru, obitelj je nastavila sa slavljem. Čaše su se podizale uz zdravicu: "Za Petra!". Ante je, presretan što je postao djed, naredio da se počasti cijelo mjesto. "Neka cili kraj zna da smo dobili unuka!", rekao je, želeći da radost nadjača bol.

Rođenje malog Petra Vukasa tako je postalo više od dolaska novog života. Postalo je simbol neraskidive veze između prošlosti i budućnosti, ljubavi i gubitka.