Dok odjekuju riječi dobrodošlice i čestitke, a novopečeni otac ne skriva suze radosnice, Cvitino držanje unosi nemir u slavljeničku atmosferu. Njezino lice, umjesto da sjaji od majčinske sreće, ostaje hladna maska iza koje se nazire teška i bolna tajna u seriji 'Divlje pčele'.
Neopisiva sreća novopečenog oca
Dolazak djeteta u potpunosti je shrvao Nikolu Vukasa, koji nije mogao sakriti emocije pred obitelji. U trenutku kad je primio sina u naručje, suze su same potekle. "Stvarno ne mogu virovat. Najveća radost u mom životu, a nisam je ničim zaslužio", jedva je izgovorio, dirnut do srži. Za njega, rođenje sina predstavlja ispunjenje snova i novi početak.

Njegova majka Mirjana pokušala ga je utješiti riječima: "Aj nemoj Nikola, zaslužio si ti sriću. Svi griješimo." Nikola, preplavljen osjećajima, doživljava trenutke čistog blaženstva, nesvjestan oluje koja se sprema.
Obitelj Vukas u slavljeničkom zanosu
Cijela obitelj okupila se kako bi pozdravila prinovu. Mirjana je s ponosom proglasila: "To je moj unuk. Od sad, pa nadalje, to je Nikolin i Cvitin sin, zapamti!" Njezine riječi jasno su dale do znanja da je dječak prihvaćen kao punopravni član obitelji Vukas i nasljednik loze. U općem veselju, svi su se divili novorođenčetu, ističući nevjerojatnu sličnost s ocem. "Isti je ti kad se rodio", primijetila je Mirjana.

Iza prisilnog osmijeha krije se teška istina
Dok su svi oko nje slavili, Cvita je stajala po strani, vidno odsutna i hladna. Njezina nervoza bila je gotovo opipljiva. "Prekine kružiti Nikola, samo mi nervozu stvaraš", odrješito je rekla suprugu dok je on, sav ustreptao od sreće, hodao po sobi. Njezina reakcija bila je u potpunom neskladu s trenutkom koji bi za svaku majku trebao biti najsretniji u životu.

Na Nikoline planove o budućnosti i izjave kako se "od sada sve mijenja", Cvita je reagirala s jedva prikrivenim prezirom. "Ma nemoj. Nikola, eto meni prvi glas", odgovorila je sarkastično, jasno pokazujući da ne dijeli njegov entuzijazam. Njezino je držanje odavalo ženu zarobljenu u laži, čije se biće protivi ulozi koju je prisiljena igrati. Pitanje koje visi u zraku jest zašto se osjeća tako "prazna i hladna" u trenutku koji bi trebao biti ispunjen toplinom i ljubavlju.

Dok kuća Vukasovih odzvanja od smijeha i radosnih uzvika, tišina koja obavija Cvitu postaje sve glasnija. Čini se da je dolazak djeteta, umjesto da spoji obitelj, samo produbio jazove i otkrio pukotine koje prijete urušavanjem krhke fasade obiteljske sreće.















