U domaćoj televizijskoj produkciji rijetko se pojavi lik koji istodobno izaziva nelagodu, suosjećanje i divljenje – a upravo je takvu Anku Šušnjaru u seriji Divlje pčele utjelovila Monika Vuco Carev. Slojevita, tiha, ali snažna, Anka je kroz radnju iz epizode u epizodu otkrivala pukotine ispod čvrste vanjštine, a Monikina interpretacija donijela joj je dubinu koja nadilazi televizijski okvir.
S preciznom mjerom emocije i suptilnim glumačkim rješenjima, Vuco Carev stvorila je lik koji ostaje u pamćenju - ne zbog velikih gesti, nego zbog pogleda, zadrške i tišine koja govori više od riječi. U ovom razgovoru otkrivamo kako je pristupila izgradnji Anke Šušnjare, koliko joj je taj lik bio osobno blizak te što je naučila o sebi kroz proces rada na jednoj od najupečatljivijih uloga serije.
Članica ste ansambla HNK Split. Što vam je kazalište dalo kao glumici, a što ste morali prilagoditi kada ste došli pred televizijsku kameru?
U HNK Split prvi puta sam ušla kao mala djevojčica i od tad traje fascinacija. Dio sam dramskog ansambla u kojem vlada vrlo lijepa prijateljska i kolegijalna atmosfera. U profesionalnom smislu kazalište me kroz različite uloge i projekte oblikovalo kao glumicu. Naučila sam odabirati glumačke postupke pri igranju zahtjevnih karaktera, naučila sam slušati partnera na sceni, naučila sam odgovoriti zahtjevima različitog stila i žanra. Trudim se istraživati izražavanje vlastite kreativnosti. Glumu pred kamerom prilagodila sam utoliko što ne koristim svoj glas u punom intenzitetu i što se trudim smanjiti intenzitet ekspresije, dok je unutarnji, misaoni život jači ili isti kao na sceni.
Kada ste prvi put osjetili da je gluma vaš poziv? Postoji li neka uloga koja vas je oblikovala kao glumicu prije Divljih pčela'?
Nisam u jednom danu imala prosvjetljenje vezano za glumački poziv. Osjećaj je dolazio polako i tiho tijekom studija. Kako je studij odmicao, sve mi je više bilo jasno da sam dobro izabrala i tako mislim i sada. Izdvojila bih tri uloge koje su za mene u kreativnom smislu bile izrazito važne. To su Molly Sweeney (Molly Sweeney, Brian Friel), Cvrčkica (Kukci, Karel i Jozef Čapek) i Maša (Mala Moskva, Tomislav Zajec).
Anka je prikazana kao tradicionalna, pomalo stroga i sklona osuđivanju. Jeste li je i vi tako doživjeli kad ste prvi put čitali scenarij?
Slažem se da je Anka tradicionalna. Umjesto riječi stroga upotrijebila bih riječ čvrsta i svakako je sklona osuđivanju. Anka se, u nedostatku vlastite profesionalne preokupacije, opterećuje i govori o životima drugih ljudi secirajući njihove mane, te postaje, figurativno govoreći, ministrica tuđih poslova.
Što vam je do sada bilo najizazovnije u ulozi Anke Šušnjare? Koliko ste vi privatno slični Anki, a u čemu ste potpuno suprotnost?
U glumačkom smislu najveći su izazov bile scene nakon poroda u kojima se Ankin sustav vrijednosti ruši. Sve ono za što se ona zalagala, sve vrijednosti koje po njenom mišljenju žena i majka treba imati, bile su ozbiljno uzdrmane, te je to rezultiralo strahom veličine crne rupe. Ona se ne može nositi sa prisilnim crnim mislima i donosi odluku za koju misli da je najbolja za svih. Zanimljiv je posao bio organizirati struju svijesti u takvoj situaciji i odabrati glumačke postupke kojima to dočarati.
Anka i ja smo slične utoliko što nam je prioritet obitelj. Također imamo sličnosti u čvrstoći. Žene cetinskog kraja su inspirativne zbog kombinacije čvrstoće i nježnosti. To su žene koje figurativno govoreći drže tri kantuna kuće, strastvene su i borbene, imaju urođenu socijalnu inteligenciju koja se ne uči u školama i u knjigama, a istovremeno imaju senzibilitet i nježnost. S obzirom na to da sam podrijetlom iz cetinskog kraja, na što sam ponosna, takve karakterne crte su mi dobro poznate. Anka i ja se razilazimo u interesu za živote drugih ljudi. S obzirom na sedam igrajućih predstava u HNK Split, suradnju sa Umjetničkom akademijom u Splitu i snimanje Divljih pčela, svaku slobodnu minutu nastojim kvalitetno iskoristiti s obitelji, tako da nemam vremena ni interesa za "tuđe poslove". Nemam ni društvene mreže pa znam kvalitetno padati s Marsa kada se komentiraju društvene aktualnosti. Također Anka voli puno govoriti, za razliku od mene koja uglavnom šutim ako nemam nešto pametno za reći, jer mislim da živimo u vremenu sa previše nebuloza u javnom prostoru.
Postoji li žanr u kojem se još niste okušali, a potajno ga priželjkujete?
Nemam nekih pretjeranih želja niti što se tiče žanrova, niti naslova, niti likova. Jedina želja u profesionalnom smislu mi je nastaviti raditi i učiti.
Jeste li neke kolege iz Divljih pčela' poznavali i prije serije - možda s akademije, kazališta ili drugih projekata? Postoji li netko s kim ste se posebno povezali tijekom snimanja?
Anamarija Veselčić i Pere Eranović moji su kolege iz HNK Split. Davor Pavić kolega je sa akademije. Jolandu Tudor znam također od prije. Kad njih vidim toplo mi je oko srca i osjećam se kao doma. Uz Jasmina Mekića koji je primjer predanog profesionalca i susretljivog kolege, vrlo rado na setu viđam Antoniju Juliju Blaće, Mariju Jerneić, Ariju Rizvić, obje Lidije, Luku, Ivana i tako bih mogla nabrojiti sve!
Post porođajna depresija rijetko se prikazuje u domaćim serijama. Koliko vam je kao glumici bilo odgovorno nositi tu tematiku? Je li vam bilo teško snimati scene u kojima je Anka emotivno zatvorena i udaljena od supruga i okoline?
Osjećala sam veliku odgovornost prema tim scenama i toj tematici. Nije mi bilo teško snimati te scene, već su one bile izazov koji je zahtijevao veću pripremu. Fokusirala sam se na tjeskobu, beznađe i strah o kvaliteti majčinstva koji prodrma Ankin sustav vrijednosti iz temelja.
Ankin odnos sa Zdravkom sada prolazi kroz ozbiljan test. Kako vi gledate na njihov brak?
Mislim da u njihovom odnosu prevladava međusobno poštovanje. Anku u odnosu prema Zdravku karakterizira i odanost, te mislim da su oni tandem koji mogu prebroditi ovaj i izazove koje dolaze.
Koliko vam znači raditi na projektu koji se ne boji otvoriti teške teme? Jeste li dobili reakcije gledateljica koje su se prepoznale u Ankinoj situaciji nakon poroda?
Razmišljajući sudjelovati u ovoj projektu ili ne, upravo je storyline Anke Šušnjare bio ključan razlog pristanka. Apsolutno mi je neočekivan bio takav razvoj lica, i odmah sam pomislila kako je to sjajan izazov i odlična prilika za naučiti nešto novo. Ponosno sam što sam djelić te priče. Da, javljaju mi je prijateljice, kolegice, poznanice koje su se prepoznale i suosjećale sa Ankinom situacijom.
Kakva je atmosfera na setu Divljih pčela'? S obzirom na ponekad teške teme koje se obrađuju, uspijevate li zadržati vedrinu između scena?
Atmosferu na setu definirala bih kao radno opuštenu. Angažirani su mahom profesionalci, već priznati renomirani umjetnici i mladi perspektivni umjetnici. Bez obzira na teške teme, vedrina je na setu uvijek prisutna. Uzevši u obzir veličinu ovog projekta, ogroman broj ljudi angažiranih iza i ispred kamere od prvog dana osjećam poniznost i zahvalnost.