U jeku suđenja koje potresa temelje nekoliko obitelji, Teodora se suočava s unutarnjim lomom. Svjesna je da sjena sumnje pada na nevine ljude, poput Jose, i osjeća snažnu potrebu da to ispravi. "Joso nije kriv za to ubojstvo. Najradije bih uzela to pismo i pokazala mu da vidi cijelu istinu," povjerava se majci u trenutku slabosti, otkrivajući tako postojanje ključnog dokaza koji bi mogao preokrenuti cijeli tijek suđenja. 

Ipak, njezina je savjest vezana obećanjem koje je dala jednoj od sestara, obećanjem koje je sada postalo neizdrživ teret koji prijeti slomiti i nju i one koje pokušava zaštititi.

Njezina majka Ksenija, međutim, nema razumijevanja za takve moralne finese. Za nju je situacija kristalno jasna i ne dopušta nikakve izgovore. "I zašto mu ne pokažeš?" pita svoju kćer bez oklijevanja, odbacujući njezinu dilemu kao nevažnu prepreku na putu do onoga što ona smatra jedinom ispravnom pravdom. Na Teodorino objašnjenje da bi time prekršila zadanu riječ, Ksenija hladno odgovara: "Ma prema kome? Prema ubojici?" Ovaj komentar ne samo da omalovažava Teodorin osjećaj časti, već i svodi sestre na puke kriminalke, lišavajući ih bilo kakvog ljudskog suosjećanja.

Ksenijin stav je neumoljiv i beskompromisan. Ona vjeruje da su sve tri sestre jednako odgovorne za Petrovu smrt i da zaslužuju najstrožu kaznu. "Sve tri sestre su krive i sve bi trebale odgovarati," odlučno tvrdi, zanemarujući bilo kakve olakotne okolnosti koje su mogle dovesti do tragičnog čina. Nju ne zanima kontekst, već samo konačni ishod - smrt čovjeka, bez obzira na to kakav je bio za života.

Teodora, s druge strane, pokušava majci objasniti složenost situacije, ističući da događaji nisu bili crno-bijeli. "Ali nije jednostavno, one su se branile. Taj čovjek je skoro silovao Zoru," govori, podsjećajući na tamnu stranu ubijenog Petra i sugerirajući da je ubojstvo možda bilo čin očajničke samoobrane. Njezina empatija seže i dalje, spominjući tešku situaciju jedne od sestara koja je tek rodila, što dodatno komplicira njezinu odluku i čini je suosjećajnijom prema njihovoj sudbini. Ona u njima ne vidi samo ubojice, već žene dovedene do ruba, što njezina majka odbija prihvatiti.